Prenosi se od vođe pravovjernih Ebu Hafsa Omera ibn el-Hattaba r.a. da je rekao: „Čuo sam Allahovog Poslanika a.s. da je rekao: ‘Djela se cijene prema namjerama i svako će dobiti ono što je naumio (nanijjetio). Pa, čija hidžra (preseljenje) bude Allahu i Njegovom Poslaniku, njegova hidžra je Allahu i Njegovom Poslaniku. Čija hidžra bude radi dunjalučke koristi ili zbog žene da bi je oženio, njegova hidžra je zbog onoga što je naumio.’”
Ovaj hadis se nalazi u skoro svim hadiskim zbirkama.
Osnova u čovjekovom odnosu prema Allahu, dž.š., jeste da čovjekovo djelo vrijedi onoliko koliko mu vrijedi nijjet (namjera).
Pa tako čovjek može postiti, ali da zbog svog neispravnog nijeta od tog posta ima samo obično gladovanje. Dok čovjek može da ne posti, zbog bolesti ili starosti, ali zbog želje za postom, zbog ispravnog nijeta da mu Allah piše kao da je postio. Isto tako važi i za druga djela.
Allahovog Poslanik, s.a.v.s. je rekao: “Na Sudnjem danu će prvo biti presuđeno čovjeku koji je poginuo kao šehid na Allahovom putu. Allah će mu pokazati sve svoje blagodati i čovjek će ih priznati, pa će ga Allah zapitati: ‘Šta si učinio sa blagodatima?’ ‘Borio sam se na Tvome putu dok nisam poginuo’, odgovorit će. ‘Lažeš, borio si se da ti ljudi kažu: ”Kako je hrabar!” i eto, hvalili su te!, a zatim će narediti da ga naglavačke bace u vatru džehennema.
Onda će biti suđeno učenjaku koji je podučavao druge i mnogo učio Kur’an. Allah će ga podsjetiti na svoje blagodati, on će ih priznati, a Allah će ga zapitati: ‘Šta si učinio sa blagodatima?’ ‘Učio sam Kur’an i podučavao druge u Tvoje Ime.’ ‘Lažeš, učio si da ti ljudi kažu: ”Kako je učen!” i učio si Kur’an da ti kažu: ”Kako mnogo uči!” i eto, hvalili su te!’, a zatim će narediti da ga naglavačke bace u vatru džehennema.
Pa će se suditi čovjeku kome je Allah dao obilan i raznovrstan imetak. Allah će ga podsjetiti na svoje blagodati, on će ih priznati, pa će ga Allah zapitati: ‘Šta si učinio sa blagodatima?’ ‘Dijelio sam imetak na svaki način za koji sam znao da si Ti zadovoljan’, odgovorit će. ‘Lažeš, dijelio si imetak da ti ljudi kažu: ”Kako je darežljiv!” i eto, govorili su!’, a zatim će Allah narediti da ga naglavačke bace u vatru džehennema.”
U jednoj predaji stoji: “Neki pobožnjak od Benu Israila je prolazio pored gomile pijeska i poželio u sebi: ‘Kada bi ovo bilo brašno, mogao bih nahraniti sve gladne Israelićane.’ Allah je objavio njihovom Poslaniku: ‘Reci tome i tome da mu je Allah odredio nagradu koju bi dobio i da je podijelio onoliko gomilu brašna.’”
Ulema nas uči da je ovaj hadis jedan od četiri hadisa koji bi svaki musliman trebao znati. Prvi je, ”Djela se cijene prema namjerama”, drugi je ”Halal je jasan i haram je jasan, a između toga su sumnjive stvari kojih se treba čuvati”, zatim ”Onaj ko u vjeru unese nešto što nema utemeljenje, to je odbijeno”, i posljednji je nažalost najčešće zanemaren ”Od ljepote čovjekovog islama je da ostavi ono što ga se ne tiče”.
Vjerovjesnik a.s. prenosi od svoga Uzvišenog Gospodara da je rekao: ”Uzvišeni Allah je odredio dobra i loša djela, a zatim je to pojasnio (melekima). Pa ko bude imao namjeru da učini dobro, ali ga ne učini, bit će mu u cijelosti upisano dobro djelo. A ako učini dobro djelo koje je naumio, bit će mu upisano od deset pa do sedam stotina dobrih djela i još više. A ko bude imao namjeru da uradi loše djelo, pa ga ne uradi, Allah će mu ga kod Sebe upisati u potpunosti kao dobro djelo. A ako uradi loše djelo koje namjerava, Allah će ga upisati samo kao jedno loše djelo.”
Kao što vidimo veličina se kod Allaha se mjeri pokornosti Njemu i nepokornosti šejtanu!
Hadis djela se cijene prema namjerama govori nam prije svega da pazimo svoje srce, jer je srce najvažniji organ kod čovjeka. Poslanik a.s. kaže: U tijelu ima jedan organ, kada je zdrav, cijelo tijelo je zdravo.” Dok je ulema rekla: ”Kako ti je u srcu, tako će ti biti u kaburu (grobu).”
Kada je centar ljudskog odlučivanja i volje dobar, tada je sve dobro. Poslanik a.s. nas uči da srca znaju pocrniti i postati u potpunosti bijela. Naučio nas je da kada čovjek učini zlo, u srcu se ucrta jedna crna mrlja, ili kada učini dobro, ucrta se bijela tačka. Na kraju pobijedi crnilo ili bjelilo. A šta će pobijediti zavisi od nas.
Namjera mora prethoditi djelu. Ulema nas uči da će djelo biti dobro pod tri uvjeta: prvi uvjet je da imamo svijest o Allahu, dž.š., drugi je uvjet da imamo iskrenu namjeru, a treći je da ono što činimo bude ispravno. Kao što se vidi isparavan nijjet ne znači i ispravno djelo. Zamislite sada čovjeka koji ima nijjet da sagradi džamiju, a gdardnja džamije je dobro djelo. Ali on to djelo ostavruje tako što ne isplaćuje radnicima plate. Ili čovjeka koji želi pomoći svom komšiji da ga zaposli, ali to će uraditi na prevaru. Bez obzira što je njegova namjera bila dobra, on neće od tog neće imati nikakve koristi, jer je put do izvršenja te namjere bio pogrešan.
Allahovog Poslanika a.s. kaže: “Četiri su vrste ljudi:
Čovjek kojem je Allah, dž.š., dao imetak i (korisno) znanje, pa se on u tome boji svoga Gospodara, pomaže bližnju rodbinu, ne zaboravlja Allahovo pravo i ovaj je na najboljem stepenu (kod Allaha);
Čovjek kojem je Allah, dž.š., dao znanje, a nije mu dao imetak, pa on sa iskrenim nijetom i željom govori: ‘Kad bih ja imao imetka i ja bih radio kao što taj i taj radi’ i on će biti nagrađen prema svojoj namjeri, a nagrada njih dvojice (prvog i drugog) je jednaka;
Čovjek kojem je Allah, dž.š., dao imetak, a nije mu dao znanje, pa se on nepromišljeno razbacuje tim imetkom i pri tom se ne boji svoga Gospodara, niti pomaže bližnju rodbinu, niti priznaje u tome (što posjeduje) Allahovo pravo. Ovaj (čovjek) je na najgorem stepenu kod Allaha, dž.š.;
Čovjek kojem Allah, dž.š., nije dao ni imetak ni znanje, pa on kaže: ‘Kad bih ja imao imetka, i ja bih radio što taj i taj (misleći na trećeg) radi!’ On će biti osuđen prema svojoj namjeri i grijeh njih dvojice (trećeg i četvrtog) je jednak.”
I na samom kraju kako bi na još slikoviti način objasnili važnost nijjeta ispričat ćemo jednu priču.
Hasan el-Basri je rekao: ”Postojalo je drvo koje su ljudi obožavali umjesto Allaha, pa je jedan pobožnjak rekao: ‘Allaha mi, ja ću posjeći ovo drvo!’ Uzeo je sjekiru i krenuo da posiječe stablo, ali ga je na putu sreo šejtan koji ga je htio zaustaviti, pa su se pohrvali i pobožnjak je pobijedio šejtana.
Tada mu je šejtan rekao: ‘Ti si siromašan čovjek, ako hoćeš davat ću ti svaki dan po dva dinara, pod uvjetom da se vratiš i da ne siječeš ovo stablo.’
Pobožnjak je to prihvatio. I šejtan mu je danima davao po dva dinara, a onda je odjednom prestao, pa je čovjek uzeo svoju sjekiru i odlučio da posiječe stablo. Međutim, ponovo je sreo šejtana koji je želio da ga spriječi, pa su se pohrvali, ali je ovaj put šejtan pobijedio pobožnog čovjeka. Tada je pobožnjak rekao šejtanu: ‘Kako sam uspio da te pobijedim prvi put, a ovaj put si ti mene pobijedio?!’
Šejtan mu je rekao: ‘Prvi put si krenuo da posiječeš stablo, srdeći se u ime Allaha, pa si me pobijedio, a drugi put si krenuo da posiječeš stablo, srdeći se zbog dinara koje sam ti prestao davati, pa sam ja tebe pobijedio.”’
Iz svega ovoga da se zaključiti da ono što je u ime Allaha, to ostaje, a ono što je u ime nekoga ili nečega drugog, to propada i nestaje.
Molimo Allaha dž.š. da učini naš nijjet ispravnim i da nam ukabuli naš post kao i ostala dobra djela. Amin!!!