Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 20. januar 2023. gregorijanske godine, odnosno 28. džumadel uhra 1444. hidžretske godine.
Islam je vjera koja je objasnila pravila ponašanja u svakoj životnoj situaciji, pa tako i kada čujemo, vidimo na internetu, da je neko umro.
Mustehab je tj. lijepo je iskazati saučešće svim članovima porodice umrlog: starijim i mlađim, muškarcima i ženama, jer je Poslanik a.s. rekao: „Ko izrazi saučešće onome kome je neko umro, imat će istu nagradu kao i on.“
Saučešće se može iskazati prije ili poslije ukopa u roku od tri dana. Ali ovaj period se može i produžiti, ukoliko je onaj ko izržava saučešće ili ožalošćeni bio odsutan tj. nisu se mogli vidjeti ili čuti.
Šta je to saučešće? I šta je cilj iskazivanja saučešća?
Saučešće je iskazivanje našeg susosjećanja sa porodicom umrloga. A cilj iskazivanja saučešća jeste da podstaknemo porodicu umrlog na Božiju odredbu i srpljenje, kao i upućivanje dove za umrlog i porodicu umrlog.
Ali kod nas se često desi, kao i kod ostalih stvari, da se cilj zanemari, pa tako radimo stvari koje nemaju nikakve veze sa datim trenutkom i mjestom.
Konkretno po pitanju izražavanje saučešća; kada vidimo na internet objavi da je neko umro mi često zanemarimo ovaj cilj. Pa umjesto upućivanje utješnih riječi ili dove za umrlog, mi pišemo El-Fatiha ili Amin.
Zbog čega je ovo postao masovni običaj ne znam, jer napisati El-Fatiha ispod posmrtnice ne znači ništa, odnosno znači da smo napisali ime prve sure u Kur’anu, ime najveličanstvenije sure u Kur’anu, a koje u prijevodu znači „Otvaranje.“ Što nema nikakve veze sa umrlim ili iskazivanjem saučešća porodici. Ali hajde da predpostavimo da onaj ko napiše El-Fatiha da prilikom pisanja prouči Fatihu i sevape od tog učenja pokloni umrlom ili tim pisanjem želi podstaknuti druge da prouče za umrlog ovu vrijednu suru, opet je pogrešno. Jer po našem mezhebu, hanefisjkom mezhebu, učenje Kur’ana za dušu umrlog je mekruh tj. pokuđeno, ne treba to raditi, prije nego se ogasuli tj. okupa. Što znači da Fatihu, kao i bilo šta drugo iz Kur’ana, ne treba učiti sve dok se umrli ne ogasuli. A mi ne znamo da se ogasulio sve dok ga ne dovuku pred kuću ili mezarje onako spremljenog.
Isti slučaj je i sa pisanjem riječi amin. Kada se izgovara amin? Šta znači amin? Amin se izgovara kada čujemo da je neko uputio neku dovu, pa želimo da ta dova bude kod Boga uslišana. A amin u slobodnom prijevodu znači „Bože uslišaj.“
Kada sve ovo vidimo onda dolazimo do zaključka da iskazivanje saučešća, ili pisanje ovakvih i sličnih stvari ispod smrtovnica na internetu, na ovaj način je pogrešno i nema nikakve veze sa našom lijepom vjerom i tradicijom.
Kako se ispravno iskazuje saučešće? Šta napisati na internetu kada vidimo da je neko umro?
Ne postoji jedan tačno određeni način iskazivanja saučešća, već više formi. Ali sve one u sebi sadrže podsjećanje na Allahovu odredbu ili riječi utjehe za porodicu ili dove za umrloga.
Pa tako kao riječi saučešća možemo reći ili napisati nešto od sljedećeg ili nešto slično ovome:
- „Svi smo Allahovi i njemu se vraćamo“ tj. nama dobro poznati ajet „Inna lillahi ve inna ilejhi radžiun.“
- „Dosita je Allah sa strpljivim“ tj. nama dobro poznati ajet „Innellahe me’a ssabirin.“
- Neka ti Allah uveća nagradu, uljepša utjehu i osprosti umrlome.
- Kada je Božiji Poslanik a.s. umro, neko je izgovorio ovo saučešće: „Allah je utjeha u svakoj tuzi, zamjena za svakog izgubljenog i nadoknada za svakog minulog. U Njega se uzdajte! Njega molite! Nesretan je onaj ko je oslobođen nagrade.”
- Jedna od Vjerovjesnikovih a.s. kćerki poslala mu je izaslanika da ga pozove i obavijesti ga o srnrti njenog sina, na š ta je Vjerovjesnik a.s. rekao izaslaniku: „Otiđi joj i obavijesti je da, uistinu, Allahu pripada ono što je uzeo i ono što je dao i sve kod Njega irna određen rok, pa joj naredi da se strpi i očekuje Allahovu nagradu!”
- Ili ako ništa od gore navedenog ne možemo zapamtiti ili ne znamo nešto slično reći ili napisati jednostavno reci ili napiši: Primi moje saučešće.
Ovi vidovi saučešća važe ako musliman izražava saučešće muslimanu za umrlog muslimana.
Ali ako se saučešće izražava muslimanu za umrlog nemuslimana onda treba reći: „Neka ti Allah uveća nagradu i podari utjehu.“
Ako se nemuslimanu izražava saučešće za umrlog muslimana, onda se treba reći: „Neka ti Allah podari utjehu i oprosti umrlome.“
Ako se nemuslimanu izražava saučešće za umrlog nemuslimana, onda se treba reći: „Neka ti Allah podari zamjenu.“
U odgovoru na izražavanje saučešća treba reći: „Neka te Allah nagradi.“
Ono na šta želim još skrenuti pažnju, a što se počinje uvlačiti u naše društvo; ne toliko u našem džematu, ali bolje spriječiti nego liječiti, koliko u drugim džematima; čak i neke hodže potenciraju na tome za što će biti odgovorni i pitani, jeste redanje oko mejta, porodice i prijatelja umrloga, i muških i ženskih, i onda prisutni prilaze i sa rukovanjem i grljenjem svih njih, bez obzira na rod i ne rod, iskazuju im saučešće. Ovo je neispravno, kao što je neispravno kada čujemo za smrt nekoga da se porodici umrlog uvolimo u kuću iščekujući sok, kahvu, jelo…umjesto da mi njima donesemo sve to i da im pomognemo u organizovanju dženaze i onoga što dolazi poslije dženaze. Takođe, nije lijepo da porodici umrlog još više povećavamo njihovu bol i žalost, tako što čim uđemo na vrata ili ih vidimo, mi krenemo plakati i tako i njih još više rasplačemo i rastužimo.
Ova hutba je bila da ne kažete da vam nisam govorio, a govorio sam vam i prije, ali vi niste čuli ili niste htjeli čuti.
Evo sada sam rekao kako treba, pa primite savjet, jer vjera je savjet.
Vi prisutni prenesite ove savjete i upute onim odsutnim.
Da nas Allah sačuva svakog iskušenja kojeg ne možemo podnijeti i da nas pomogne u prihvatanju lijepih islamskih manira. Amin!!!