O vjernici, hoćete li da vam ukažem na trgovinu, koja će vas spasiti patnje nesnosne?

Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.

Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.

Danas je 23. decembar 2022. gregorijanske godine, odnosno 29. džumadel ula 1444. hidžretske godine.

Kako je svijeta i vijeka ljudi teže da budu što bogatiji. Da imaju što bolje kuće, auta, odjeću…Da imaju što više novca, zlata, zemlje, nekretnika…Kako bi to ostvrili oni koriste svaku moguću priliku za zaradu. Pa, ako bi im neko ponudio da ulože 1 KM, a zarade 2 KM ili više oni bi to objeručke prihvatili. I nek bi, jer je to sasvim OK.

Ali Allah dž.š. u 82. kur’anskom pozivu vjernicima pita vjernike:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا هَلْ أَدُلُّكُمْ عَلَىٰ تِجَارَةٍ تُنجِيكُم مِّنْ عَذَابٍ أَلِيمٍ

„O vjernici, hoćete li da vam ukažem na trgovinu, koja će vas spasiti patnje nesnosne?“ (Es-Saff, 10.)

Hoćete li da vam ukažem na trgovinu koja će vam donijeti desetorostruku korist i na ovom i na onom svijetu? Hoćete li da vam ukažem na trgovinu gdje ćete uložiti 1 dinar, a zaraditi 10 dinara?

I kada su ashabi čuli za ovu ponudu, oni rekoše, a svi mi bi tako rekli: „Kada bismo znali kakva je to trgovina, u nju bismo uložili i imetke i porodice svoje!“

A onda milostivi Allah pojašnjava koja je to vrsta trgovine, pa kaže: „U Allaha i Poslanika Njegova vjerujte i imecima svojim i životima svojim na Allahovu putu se borite, to vam je, da znate, bolje.“ (Es-Saff, 11.)

Trgovina sa Allahom je najbolja, najunosnija i najsigurnija trgovina. Onaj ko trguje sa Allahom on će sigurno uspjeti i nikad u gubitku neće biti.

Bili su toga svjesni ashabi, drugovi Poslanika, pa su se oni međusobno natjecali ko će više uložiti u ovu trgovinu.

Pa se tako prenosi da je u kući Alije r.a. bilo pet članova: Alija, Fatima, Hasan, Husejn i njihov sluga Haris. Jedne noći prespavaše gladni, pa kada osvanuše h. Fatima dade Aliji r.a. svoj ogrtač da ga proda i da im za to kupi hrane. Alija r.a. ga proda za šest dirhema. I tako vraćajući se kući sretne jednu skupinu ljudi koji su bili iznureni i gladni. On im dade onih šest dirhema, mada su i njemu i njegovoj porodici bili prijeko potrebni.

Samo što ih napusti susrete ga neki čovjek koji je vodio devu. Nazva mu selam upita ga: „Alija, hoćeš li kupiti od mene ovu devu?“ „Kupio bih, ali kada bih imao novca,“ odgovori Alija, r.a. „Platićeš kad budeš imao,“ reče čovjek. „A koliko košta?“ „Stotinu dirhema,“ reče čovjek.

Alija r.a. pristade na ponudu i povede sa sobom devu. U putu ga srete drugi čovjek i upita ga je li deva na prodaju. Alija odgovori potvrdno, a čovjek mu dade 160 dirhema za devu. Alija r.a. nastavi put kući, kad izbi ponovo čovjek koji mu je prodao devu i upita ga: „Gdje je deva, Alija?“ „Prodao sam je“ reče Alija. „Onda mi daj moj novac,“ reče čovjek. Alija r.a. mu dade njegov novac, a kod njega ostade 60 dirhema.

Požuri kući, a kada dođe razastre dirheme pred h. Fatimu i ispriča joj događaj koji mu se desio, govoreći: „Trgovao sam sa Allahom, pa mi je za svaki dirhem dao deset dirhema, za šest dirhema sam dobio šezdeset.“  „Nećemo jesti od ovog imetka sve dok slučaj ne iznesemo Allahovome Poslaniku a.s.“ reče h. Fatima.

I odoše njih dvoje Poslaniku a.s. i ispričaše mu događaj. Nasmiješi se Poslanik a.s. i reče: „Raduj se Alija, trgovao si sa Allahom, pa ti je On dao da profitiraš. Prodavač je bio (melek) Džibril, kupac (melek) Mikail, a deva je Fatimina jahalica u džennetu.“

Koliko je unosna trgovina sa Allahom bio je svjestan i Abdurrahman ibn Avf, najbogatiji čovjek na dunjaluku.

Prenosi se da bi znao podijeliti sav svoj imetak siromasima i za potrebe islama. I što bi on više dijelio, Allah bi mu više davao. Jedne prilike Abdurrahman je donio 200 oka zlata, ako bi pretvarali u kilograme to bi bilo oko 230 kilograma zlata, da da u hajr. Na ovaj postupak je Vjerovjesniku prigovorio Omer ibn Hattab, jer Abdurrahman svojoj porodici nije ostavio ništa. Na upit Poslanika a.s. da li je šta ostavio svojoj porodici, Adurrahman je odgovorio da jeste; “Ostavio sam im i bolje i više nego što sam uzeo.” Poslanik, a.s. je pitao: ”Kako to?” On je odgovorio: ”Ostavio sam im ono što Allah dž.š. i Njegov Poslanik a.s. obećavaju od nafake, dobara i nagrade!”

Subhanellah. Pogledajmo braću ovu vjeru u Allaha i Njegova Poslanika.

Da li bi neko od nas ovdje bio spreman na ovako nešto? Vjerovatno ne. Zbog čega? Zbog toga što nismo izgradili svoju vjeru, svoje pouzdanje, u Allaha kao što su to uradili ashabi i prve generacije muslimana.

Mi jesmo vjernici. Mi vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika, ali kada nam Allah kaže: “Što god vi udijelite, On će to nadoknaditi,” mi ipak kalkulišemo i gledamo da što manje damo, jer se bojimo da će nam se imetak umanjiti.

Mi jesmo vjernici, ali kada nam Poslanik a.s. kaže da je sabahski sunnet, a da ne govorimo farz, još u džamiji u džematu, vredniji od svega što se nalazi između istoka i zapada, mi opet ne klanjamo ni kod kuće, kamoli da dođemo u džamiju, jer nam šejtan kaže: de ba naspavaj se, de ba uradi ovo, uradi ono, ima vremena klanjat ćeš. A kada bi nam neko reko da će se sutra na sabahu podijeliti po 100 ili 1000 KM, što je ništa naspram onoga što nam obećava Poslanik, ne bi mogli svi stati ni u harem, a kamoli u džamiju, koliko bi nas bilo.

Draga braćo, Poslanik a.s. je 13 godina ashabima samo ponavljao: Samo je Allah bog, i Muhammed je Božiji rob i poslanik. Poslanik a.s. je 13 godina ashabima ponavljao vjerujte u jednog Boga, vjerujete u ono što se nalazi u Njegovim knjigama, vjerujte Njegovim poslanicima, vjerujete da će doći Sudnji dan i da ćete biti nagrađeni ili kažnjeni za svoja djela….Poslanik a.s. je 13 godina ashabima ponavljao da prije svega budu ljudi, da žele drugima ono što žele i sebi….i tek nakon 13 godina kada su oni ovo stvarno povjerovali, kada su se uvjerili da je od Allaha i dobro i zlo koje nas zadesi, kada su se uvjerili da je Allah taj  koji daje, ali oduzima, oni su bili spremni na pravu trgovinu sa Allahom.

Zbog toga draga braćo pozivam i sebe i vas da pokušamo sjesti sami sa sobom, dnevno barem 10-15 minuta, i da razmislimo o svom vjerovanju. Da razmislimo, zašto smo mi vjernici? Da li smo vjernici samo zato što smo se tako rodili, naslijedili, ili smo to svojom dušom osjetili i svojim umom shvatili?

Kada budemo vjeru u svom srcu osjetili, a ne naslijedili, onda ćemo biti spremni na istinsku trgovinu sa Allahom, kao što su bili i ashabi. Kada budemo vjeru svojim razumom dokučili, a ne „kud svi Turci tu i mali Mujo“, onda ćemo znati da ono što dajemo dajemo ustvari sebi, a ne hodži, džematskom odboru, IZ, MZ, komšiji, itd.

Razmislimo!!!

Molim Allaha dž.š. da nas učini od onih koji su uspjeli i na dunjaluku i na ahiretu. Amin!!!