O vjernici, zašto jedno govorite a drugo radite?

Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.

Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.

Danas je 16. decembar 2022. gregorijanske godine, odnosno 22. džumadel ula 1444. hidžretske godine.

Živimo u vremenu velikih riječi i malih ili nikakvih djela. Zašto? Zato što je daleko lakše pričati, kritikovati, pametovati, nego raditi i svojim djelima pokazati kako bi to trebalo biti.

Priča se da je neki pobožnjak prolazio gradom i susreo djevojčicu poderane odjeće koja je tražila milostinju. Prolazeći kraj nje pobožnjak pomisli: “Bože, kako možeš dopustiti ovako nešto? Poduzmi nešto!” Navečer za vrijeme televizijskog dnevnika opazi jezive prizore djece koja umiru od gladi. Ponovno se obrati Bogu: “Bože, kakva sirotinja! Daj, učini nešto!“ Nakon izgledanog dnevnika otišao je u krevet da spava, a onda mu na san dolazi glas koji mu na prethodna njegova pitanja odgovara: „Ja sam već svoje učinio, stvorio sam tebe.“

Draga braćo, većina nas je, nažalost, kao ovaj pobožnjak, samo pričamo kako bi trebalo biti, ali ništa konkretno ne radimo, jer vjerujemo i mislimo da je to obaveza i dužnost nekog drugog, a ne naša.  A nikako da shvatimo da ako se mi ne pokrenemo, ako se mi ne promijenimo, naš život i naše okruženje se neće promijeniti.

Američki pisac Richard Beach je rekao: „Ukoliko tvoja sreća ovisi o tome šta će neko drugi uraditi, onda vjerujem da imaš problem.“

Zbog toga Allah dž.š. u svom 81. kur’anskom pozivu vjernicima tj. nama kaže:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لِمَ تَقُولُونَ مَا لَا تَفْعَلُون  َكَبُرَ مَقْتًا عِندَ اللَّهِ أَن تَقُولُوا مَا لَا تَفْعَلُونَ

„O vjernici, zašto jedno govorite a drugo radite? O, kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koje djela ne prate!“ (Es-Saff, 2-3.)

Draga braćo, ovi ajeti su objavljeni prije više od 1400 godina, kako bi upozorili ashabe koji su jedno govorili, a drugo radili. Ali imam osjećaj kao da smo mi, današnji muslimani, današnji Bošnjaci, bili povod objavljivanja ovih ajeta, jer kod nas bi danas svi da nešto vaze, a malo ko bi da radi. (Kad upotrebljavam riječ vaziti tu ne mislim samo na hodže, već i na nehodže, na sve one koji bi željeli da oni nešto kažu kako ne valja i kako bi trebalo biti.)

U vrijeme ashaba jedan čovjek je došao Ibn Abbasu: „Ibn Abbase, ja hoću da vazim ljudima.“ Kaže njemu Ibn Abbas: „Slobodno vazi ako se ne bojiš ova tri ajeta.“ Prvi ajet, „Zar ljudima naređujete dobro, a sebe zaboravljate.“ Drugi ajet, „O vjernici, zašto govorite ono što ne radite.“ I posljednji kur’anski ajet, „Šuajb a.s., je rekao: „Neću da vam zabranjujem stvari, a da ih ja radim.“

Kod nas je postao običaj da govorimo protiv korupcije, a čim nam se pruži prilika zaposlimo ili sebe ili nekog svog preko štele na državne jasle. Govorimo protiv nepoštenja političara, ali kad dođu izbori veoma lahko se odlučimo da svoj glas prodamo za 20 KM. Govorimo kako su nam doktori, profesori, državni i vjerski službenici….korumpirani, a mi ih svojim djelima pomažemo u tome. Govorimo kako su nam putevi uski, neuredni, ali kad se put pravi ne damo čak ni ono što smo ugradili, a kamoli da mislimo na budući svijet, pa damo malo i svoje zemlje zarad općeg dobra. Ogovaramo tuđe žene, tuđu djecu, a ne vidimo naše koji su još gori, jer ih nismo uspjeli na pravi put uputiti. Govorimo djeci da idu u džamiju, da uče, da ne psuju, da se lijepo ponašaju, da ne piju alkohol, ne idu u kladionicu, a svojim djelima im sve suprotno pokazujemo. Govorimo kako su lopovi ovi što sijeku po tuđim šumama, a od istih ta drva kupujemo, a kod Boga je isto il’ ukrao il’ kupio ukradeno.

Sve u svemu: puno govorimo, a malo primjenjujemo.

A ne valja tako. Zaista ne valja tako, jer je Poslanik a.s. rekao: „Na Sudnjem danu će se dovesti čovjek, pa će ga Allah baciti u vatru, pa će mu utroba sva izaći iz stomaka, pa će poput magarca oko svoje utrobe hodati, pa će se stanovnici vatre okupiti oko njega i reći: ‘E čovječe, šta je sa tobom? Zar nam nisi ti naređivao dobro i odvraćao nas od zla?’ Tada će im on odgovoriti: ‘Jesam, naređivao sam vam dobro i nisam ga činio i odvraćao sam od zla, a zlo sam sam činio.’“

Današnju hutbu završimo sa riječima islamskog velikana Rumija koji kaže: „Jučer sam bio pametan, pa sam htio promijeniti svijet. Danas sam mudar, pa mijenjam sebe.“

Da nas Allah sačuva džehennemske patnje, oprosti nam grijehe i ukabuli dobra djela. Amin!!!