Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 14. oktobar 2022. gregorijanske godine, odnosno 18. rebiul evvel 1444. hidžretske godine.
Draga braćo kod Allaha postoje dva vremena: “danas” tj. dunjaluk – ovaj svijet i “sutra” tj. ahiret – Sudnji dan. Takođe kod Allaha postoje i dvije vrste ljudi: vjernici i nevjernici.
Allah dž.š. u 77. kur’anskom pozivu vjernicima kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ وَلْتَنظُرْ نَفْسٌ مَّا قَدَّمَتْ لِغَدٍ ۖ وَاتَّقُوا اللَّهَ ۚ إِنَّ اللَّهَ خَبِيرٌ بِمَا تَعْمَلُونَ
“O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio, i Allaha se bojte, jer On dobro zna šta radite.” (El-Hašr, 18.)
Kako bi na jedan jednostavan način objasnio ovaj ajet ispričat ću vam priču koja je nastala prije 2500 godina, ali zbog svoje ljepote, univerzalnosti i pouke, ona živi i dan danas, prenoseći se sa generacije na generaciju.
U poljima blizu jarka, u gustoj travi, živjeli su jedan mrav i jedan cvrčak. Došlo je ljeto. Dok je cvrčak cijeli dan pjevao, mrav je marljivo obilazio polja i skupljao žito i ječam. Uporno radeći, malo pomalo gomilao je zalihe za zimu. Povremeno bi se cvrčak narugao mravu: “Zaista ne razumijem zašto se toliko mučiš, a tako je lijepo uživati na toplom suncu! Hajde odmori malo!” “Bit će vremena za odmor kad dođe zima!” odgovarao je mrav. Stigla je jesen, a potom i zima. Kiša je isprala sa zemlje i najmanje zrno hrane. Nepromišljeni je cvrčak odjednom primijetio kako mu je ormar prazan; a onda onako smrznut i gladan zakucao je mravu na vrata i plačljivim glasom zavapio: “Molim te, daj mi nešto za pojesti. Vratit ću ti kad dođe ljeto.” “A što si ti do sada radio?” upitao je mrav. “Istini za volju, samo sam pjevao…” odgovorio je cvrčak. “Eto vidiš, ako si gladan snađi se, ako ti je hladno pleši, pa ćeš se ugrijati!” rekao je kroz smijeh mrav i dodao: “Da si marljivo radio, sada bi i ti imao hrane!”
Ovako draga braćo glasi orginalni tekst ove lijepe priče. Ali u današnjem kontekstu on bi glasio:
U jednom prelijepom mjestu rodile su se dvije prelijepe bebe. Dok su bili mali bezbrižno i razdragano su se igrali, jer im je bilo bitno samo ono „danas“. Tako je bilo dok nisu postali odrasle osobe. Kada su porasli jedan od tih mališana postade iskreni vjernik, dok drugi nije baš mario za vjeru. Dok je onaj iskreni vjernik maraljivo radio kako bi na halal način prehranio sebe i svoju porodicu. Dok je onaj iskreni vjernik marljivo obilazio džamije, učio Kur’an, zikrio, klanjao namaz, postio ramazan, dijelio zekat i trudio se da skupi sredstva za hadž, i tako se pripremajući za „sutra“, za ahiret, onaj drugi se provodio i lumpovao. Obilazio je barove, birtije, kladionice, kockarnice…Povremeno tako dok bi pio hladnu pivu, vidio bi ovog svog druga, kako iako je umoran od posla ode u džamiju, pa bi mu dobacio: „Hajde bolan odmori malo. Uživajmo dok smo mladi, a kad ostarimo onda ćemo se zajedno vjeri posvetiti. Ima vremena.“ A ovaj bi mu odgovorio: „Bit će vremena za odmor „sutra“, a „danas“ se mora raditi i truditi!“ I tako prolazio je dan za danom, ovaj se trudio da bude što bolji vjernik, dok je ovaj drugi nemaran bio, planirajući promjenu kada ostari. Ali niti jedan niti drugi ne ostariše, brzo se razbolješe, i preseliše u „sutra“, na ahiret. I kada dođe „sutra“ i onaj nemarani vidje šta ga čeka, on zavapi: „Gospodaru moj, vrati me, da uradim kakvo dobro u onome što sam propustio!“ Ali bi mu odgovoreno: „Nikako, tvoj vječni boravak će strašni džehennem biti.“ Dok onaj njegov prijatelj iskreni i marljivi vjernik bi nagrađen Allahovim oprostom, milošću i lijepim džennetom, u kojem je sjedio u prelijepim divanima, poslužen najukusnijim pićem i hranom od strane prelijepih djevojaka.
Eto tako Allah nagrađuje one koji se „danas“ marljivo trude.
Draga braćo, „sutra“ mora biti ugrađeno u „danas“. To se zove prava priprema. Bez ugradnje „sutra“ u „danas“, „danas“ ništa ne može biti dobro i lijepo, bez obzira koliko to nama dobro i lijepo u datom trenutku izgledalo.
Gospodaru, molimo Te, podari nam dobro i „danas“ i „sutra“. Amin!!!