Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 20. maj 2022. gregorijanske godine, odnosno 19. ševval 1443. hidžretske godine.
Allah dž.š. u 72. kur’anskom pozivu vjernicima kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اجْتَنِبُوا كَثِيرًا مِّنَ الظَّنِّ إِنَّ بَعْضَ الظَّنِّ إِثْمٌ ۖ وَلَا تَجَسَّسُوا وَلَا يَغْتَب بَّعْضُكُم بَعْضًا ۚ أَيُحِبُّ أَحَدُكُمْ أَن يَأْكُلَ لَحْمَ أَخِيهِ مَيْتًا فَكَرِهْتُمُوهُ ۚ وَاتَّقُوا اللَّهَ ۚ إِنَّ اللَّهَ تَوَّابٌ رَّحِيمٌ
„O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, a vama je to odvratno, zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.“ (El-Hudžurat, 12.)
I ovaj kur’anski poziv, kao i onaj prethodni, želi da među muslimanima ojača islamsko bratstvo, a da spriječi sve ono što će to bratstvo uništiti. I ovaj kur’anski poziv, kao i onaj prethodni, navodi tri stvari kojih bi se trebali čuvati, ako zaista želimo dobro i na ovom i na onom svijetu.
Prva stvar koju Allah zabranjuje u ovom ajetu jeste sumnjičenje. A sumnjičenje je sud o nekome na osnovu mišljenja. Sve dok se sud ne oslanja na provjerenu informaciju, to je sumnjičenje, čak i onda kada je mogućnost za istinitost velika.
Poslanik a.s. kaže: “Čuvajte se sumnjičenja, jer je sumnjičenje najveća laž. Nemojte jedan drugog uhoditi, niti prisluškivati. Nemojte jedan drugom zavidjeti, niti se međusobno mrziti, niti jedan drugom leđa okretati. Budite, o Allahovi robovi, braća.”
Rekao je Omer ibn Hattab r.a.: “Nikako ne sumnjaj, ni za jednu riječ koja je izišla iz usta tvoga brata vjernika, da je ona nešto drugo osim istina, a ti ćeš joj u dobru pronaći osnovu.”
Mi muslimani smo „prvaci“ u pljuvanju i blaćenju svoga, a uzdizanju i zakivanju u zvijezde tuđega. Naravno i jedno i drugo radimo, na osnovu naših pretpostavki i našeg „sveznanja.“ Koliko naši sudovi na osnovu pretpostavki, pa čak i na osnovu onoga što vidimo svojim očima, znaju biti pogrešni najbolje će nam pokazati sljedeći događaj koji se desio u vrijeme sultana Murata IV.
Sultan Murat bi često tajno odlazio među običan narod kako bi vidio njihovo stanje. Jedne večeri je pozvao svog glavnog čuvara te su otišli u obilazak. Kada su došli među okupljeni narod našli su čovjeka kako leži na zemlji. Sultan ga je blago gurnuo, ali viđe da je mrtav, a ljudi su prolazili pored kao da se ništa nije desilo. Nitko se nije ni osvrnuo na mrtvog čovjeka koji je ležao na zemlji. Sultan je pozvao ljude, a oni ga nisu prepoznali, pa su ga pitali šta želi.
Rekao je: “Zašto ovaj čovjek leži mrtav na zemlji i zašto se to nikog ne tiče? Gdje je njegova porodica?”
Odgovorili su: “Taj čovjek je pijanica i bludnik!”
Sultan je rekao: “Nije li on od ummeta Muhammeda, pomozite mi da ga odnesem kući ”
Narod je nosio mrtvaca sa sultanom njegovoj kući, kada su stigli, svi su se razišli, ostali su samo on i njegov čuvar. Kada je supruga vidjela mrtvo tijelo svoga supruga počela je plakati. Rekla je njegovom mrtvom tijelu, “Allah ti se smilovao! O evlijo! Svjedočim da si ti od pobožnih.”
Sultan je bio zbunjen. Rekao je: “Kako je on od onih pobožnih kad ljudi kažu takve i takve stvari o njemu, toliko ga preziru da nikog nije briga jel on živ ili mrtav?”
Ona je odgovorila: “Očekivala sam da ćeš me to pitati. Moj suprug je išao svake noći u birtiju i kupio što je mogao više vina. Zatim bi ga donio kući i prolio. On bi tada rekao:” Danas sam malo pomogao muslimane.” On bi onda išao kod prostitutke, dao bi joj nešto novca i rekao joj da zatvori svoja vrata do jutra. Potom bi se vratio kući po drugi put i rekao:” Danas sam pomogao jednu djevojku i mlade vjernike od poroka.” Ljudi bi ga vidjeli kako kupuje vino i vidjeli bi ga kako ide prostitutkama, pa bi pričali loše o njemu. Jednog dana, rekla sam mu:” Kada umreš, neće biti nikoga tko bi te ogasulio, neće biti nikoga da ti klanja dženazu i neće biti nikoga da te pokopa!” On se samo nasmijao i odgovorio:” Ne boj se, sultan i ulema će da mi klanjaju dženazu.”
Sultan je počeo plakati. Rekao je: “Tako mi Allaha! On je rekao istinu, jer ja sam sultan Murat. Sutra ćemo ga okupati, klanjati mu dženazu i pokopati ga.” I tako se dogodilo da su sultan, ulema, pobožni ljudi i narod mu klanjali dženazu.
Braćo, zapamtimo da svaka medalja dvije strane ime. Zbog toga nikad ne sudimo na osnovu jedne strane, ma kako ona očita bila.
Ebu Kilabe Abdullah b. Zejd El Džermi kaže: “Ako do tebe dopre nešto o tvom bratu što ti se ne svidi, pokušaj mu svim silama naći opravdanje, a ako ga ipak ne uspiješ opravdati, onda reci samom sebe: ‘Možda ipak ima opravdanje za koje ja ne znam.’”
Druga stvar koju Allah zabranjuje u ovom ajetu jeste špijuniranje, uhođenje, vjernika. Špijunirati znači pažljivo i marljivo tražiti skrivene stvari. Allah dž.š. je zabranio da istražujemo tajne drugih ljudi, da istražujemo mahane drugih ljudi, da prisluškujemo razgovore ljudi, da virimo u tuđe kuće i dvorišta, da istražujemo porodične stvari drugih ljudi isl.
Poslanik a.s. kaže: “O vi koji vjerujete samo jezikom i u čija srca vjera još nije ušla, ne pratite i ne istražujte mahane muslimana, jer onome ko istražuje tuđe mahane Allah će istražiti njegove mahane. A čiju mahanu Allah istraži, razotkrit će ga među njegovim najbližim.”
Ijjas b. Muavija kaže: “Uhođenje je ogranak licemjerstva, kao što je lijepo mišljenje jedan od ogranaka vjere. Mudar čovjek ima lijepo mišljenje o svojoj braći i posvećuje se svojim brigama i svom jadu. Neznalica gradi ružno mišljenje o svojoj braći tako da ne razmišlja o svojim nedjelima, niti o svojim brigama.”
Treća stvar koju je Allah u ovom ajetu zabranio jeste ogovaranje, a ogovaranje je sve ono što govorimo o nekome, iza leđa, a on to ne bi volio čuti. Koliko je ogovaranje opasno najbolje nam govori kraj ovog ajeta u kojem Allah dž.š. ogovaranje upoređuje sa jedenjem mesa mrtvog brata svoga.
Sufjan b. Husejn kaže: “Pred Ijjasom b. Muavijom spomenuo sam nekog čovjeka po lošem, pa je on pogledao u moje lice i upitao: ‘Da li si se borio protiv Rimljana?’, pa sam odgovorio da nisam, a on je upitao: ‘A protiv Sindijaca (narod koji živi u oblasti zapadng Pakistana), Indijaca i Turaka (koji su u tom periodu još uvijek bili nevjernički narod)?, pa sam opet odgovorio odrično. Tada je on upitao: ‘Zar su od tebe mirni Rimljani, Sindijci, Indijci i Turci, a nije miran tvoj brat musliman!?’ Nikada više nisam ponovio takvo nešto.”
Sadi Širazi kaže: „Jedne večeri sam, zajedno sa ocem, ostao budan sve do sabaha. Učili smo Kur’an, a ostali ukućani su spavali. U jednom trenutku rekoh ocu: ‘Spavaju kao da su mrtvi. Mogli su ustati pa klanjati barem dva rekata namaza!’ A otac mi tada reče: ‘Sine moj, kamo sreće da si i ti spavao, a da ih nisi ogovorio.’“
I na samom kraju poruka ove dvije hutbe bi bila: znajte da nema jakog džemata, zajednice i društva bez čvrstih i jakih odnosa među pripadnicima zajednice, koji su utemeljeni na iskrenosti, lijepom mišljenju o ostalim muslimanima, daleko od sumnjičenja, uhođenja, zavisti, mržnje, omalovažavanja, preziranja, ogovaranja…
”Gospodaru naš, daj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u vatri!” (El-Beqara, 201.) Amin!!!