Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 11. mart 2022. gregorijanske godine, odnosno 08. ša’ban 1443. hidžretske godine.
Nekada davno jedan od zanatlija u Bursi sagradi jednu česmu, a iznad nje stavi natpis: “Svima halal muslimanima haram!“, i to u vrijeme kada je Bursa još uvijek bila prijestolnica Osmanske države. Vidjevši natpis ljudi se pobuniše, smatrajući taj čin velikom smutnjom i provokacijom. Ubrzo su otišli kod kadije i požalili mu se po ovom pitanju. Kadija je odmah naredio da mu dovedu čovjeka koji je sagradio česmu. Kada je isti došao kod kadije, kadija mu se ljutito obrati: “Šta ovo radiš? Kakva je ovo smutnja? U velikoj islamskoj državi kakva je naša Osmanska država sagradio si hajrat, sagradio si česmu i zabranio si muslimanima da piju sa nje! Jesi li ti poludio.”
Čovjek mu na to reče: “Molim Vas dozvolite mi da vam sve objasnim. Nisam to uradio bez razloga.“, a kadija mu na to opet ljutito: “Kakav sad razlog i kakvo obrazloženje!? Prvo si izazvao smutnju, a zatim si uznemirio narod. Obaveza je osjeći ti glavu!“. Međutim s druge strane kadiju poče interesovati zbog čega je taj čovjek zaista tako postupio, pa ga upita: “Uredu, de nam reci zbog čega si to uradio?” Čovjek mu na to odgovori: “To samo Sultanu mogu reći i nikom drugom!” Nakon toga situacija je posta još složenija, jer su Sultana upoznali sa situacijom. Kada je čovjek doveden pred Sultana vidio je da je Sultan ljut, ali je znao da će i Sultana kopkati znatiželja zbog čega je to uradio. Onda mu se Sultan obrati: “Slušam te. Reci mi to što si mi htio reći! Reci mi zbog čega je to ostalima halal, a muslimanima haram?”
Čovjek mu na to odgovori: “Imam dokaze da sam u potpunosti u pravu i to Vam mogu dokazati.”
Sultan ga na to upita: “A šta ako ne budeš uspio dokazati da si u pravu?” Čovjek mu na to odgovori: “Ako ne budem u pravu slobodno mi odsjecite glavu!”. Sultan mu na to reče: “Uredu. Hajde da vidimo da li si u pravu ili nisi! Reci mi šta tražiš od mene?” Čovjek mu na to reče: “Kao prvo uhapsite bilo kojeg rabina iz bilo koje sinagoge u gradu i strpajte ga u zatvor nedjelju dana, pa vidite šta će se sve desiti!” Sultan je postupio onako kako mu je čovjek rekao. Nakon toga se svi jevreji u gradu okupiše i svi skupa odoše kod Sultana te mu se počeše žaliti: “Šta se ovo dešava? Kakva je ovo nepravda? Šta je to zgriješio naš rabin da biste ga strpali u zatvor? Mi garantujemo za našeg vjerskog vođu jer on nije ni kriv ni dužan. Zato Vas molimo da ga što prije pustite na slobodu!“ Kada prođe jedna nedjelja čovjek reče Sultanu: “Uvaženi Sultane! Molim Vas da pustite rabina na slobodu!” Sultan tako i postupi te pusti rabina na slobodu što obradova jevreje koji se zahvališe Sultanu što im je pustio rabina na slobodu.
Nakon toga čovjek se ponovo obrati Sultanu: “Uvaženi Sultane sada Vas molim da na isti način postupite i sa jednim popom! Uhapsite bilo kojeg popa iz bilo koje crkve u gradu i strpajte ga u zatvor nedjelju dana.“ Na isti način uhapsiše i popa i to na sveti dan dok je predvodio molitvu u crkvi. Nakon toga i kršćani postupiše na isti način poput jevreja, pa pop nakon nedjelju dana bi pušten na slobodu zbog čega se i kršćani obradovaše te se počeše zahvaljivati Sultanu donoseći mu razne poklone.
Nakon ovoga čovjek reče:: “Uvaženi Sultane sada Vas molim da uhapsite najomiljenijeg i najuglednijeg hodžu u našoj prijestolnici Bursi i to da ga uhapsite dok bude držao hutbu sa minbera!“
Sultan postupi onako kako mu bi rečeno te naredi da se uhapsi imam džamije dok bude držao hutbu sa minbera. Dok su hapsili hodžu niko od džematlija ne ustade da bar kaže “Šta se ovo dešava, šta to radite!? Što bar u najmanju ruku ne sačekaste da završi sa hutbom nego ga hapsite dok drži hutbu!?”, niti iko od njih ode za imamom, niti iko nakon toga upita šta je bilo s njim. Uprkos što prođe jedna nedjelja od hapšenja hodže niko od muslimana ne dođe kod Sultana da ga upita “Gdje nam je hodža? Šta li je sa njime!?“ itd.
Mada je uhapšeni hodža važio za najomiljenijeg i najuglednijeg hodžu u gradu, džematlije ga počeše ogovarati i to svako na sebi svojstven način:
– “Kakav mi je to hodža, to hodže nije ni vidjelo!”
– “Samo Allah Jedini zna šta je uradio!”
– “Zar bi ga bez ikakvog razloga strpali u zatvor!?”
– “Da sam znao da je takav prevarant nikada za njime ne bih klanjao namaz!”
– “Ovo je stvarno nedopustivo!”.
Sultan, kadija i čovjek koji je sagradio česmu su posmatrali šta se dešava. Na kraju Sultan upita čovjeka: “Reci nam šta sad trebam raditi!?” Čovjek mu na to reče: “Sada Vas molim da pustite hodžu na slobodu tako što ćete zatražiti halal od njega!“ Sultan tako i postupi i naredi da i hodžu puste na slobodu.
Nakon toga čovjek upita Sultana: “Moj dragi Sultane zar ovakvim muslimanima nije haram voda, zar ovakve muslimane nije haram napojiti vodom?”
Sultan mu na to uz jedan gorki osmjeh odgovori: “Ne samo da im je voda haram već im je haram i zrak kojeg udišu !“
Draga braćo, prošlo je mnogo vremena od ovog slučaja, ali nažalost stanje se među nama nije promijenilo. Svakodnevno, mi muslimani, mi vjernici, optužujemo kako hodže tako i nehodže, na osnovu neprovjerenih vijesti. Svakodnevno, mi muslimani, mi vjernici, nasijedamo na manipulatorske priče medija, i optužujemo neke od čestitih sinova naših. Svakodnevno, mi muslimani, mi vjernici, znamo čak i rahmetlijom proglasiti čovjeka koji je još živ, na osnovu neprovjerenih vijesti. I kada se ispostavi da je sve to što smo pričali bila laž, onda mi onako ležerno bez ikakvog srama, a srama nemamo, jer se Boga ne bojimo, kažemo: “Pa ja čuo…”
Kako se ne bi dovely u ovakvu situaciju Allah dž.š. u svom 70. kur’anskom pozivu vjernicima, nama, kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِن جَاءَكُمْ فَاسِقٌ بِنَبَإٍ فَتَبَيَّنُوا أَن تُصِيبُوا قَوْمًا بِجَهَالَةٍ فَتُصْبِحُوا عَلَىٰ مَا فَعَلْتُمْ نَادِمِينَ
“O vjernici, ako vam kakav nepošten (griješnik) čovjek donese nekakvu vijest, dobro je provjerite, da u ne znanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili ne pokajete.” (El-Hudžurat, 6.)
Ibn Kajjim je rekao: “Onaj ko je zaokupljen strahom od vatre i željom za firedevsom (džennetom) takav se ne bavi ‘rekla – kazala’ pričama, a onaj ko se udalji od ljudi, sačuvao se od njihovog zla.”
Zaključak je sljedeći: Ne primajmo vijesti zdravo za gotovo. Provjerimo ko je donio vijest.Provjerimo od koga je krenula vijest. Provjerimo vijest i kod drugih ljudi. Provjerimo da li je ta vijest korisna za nas. Razmislimo dobro prije nego neku vijest prenesemo, jer mi smo gospodari riječi dok ih ne izgovorimo, kada ih izgovorimo onda smo njihovi robovi.
Allahu, zaštitu od Tebe tražimo od brige i žalosti, od iznemoglosti i ljenosti, škrtosti i uspaničenosti, te pred teretom dugovanja i ljudske nadmoći. Amin!!!