Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 21. januar 2022. gregorijanske godine, odnosno 18. džumadel uhra 1443. hidžretske godine.
Ko je Allah? Ovo je jedno od prvih mektebskih pitanja. Prvo sa čime se naša djeca upoznavaju i uče. I kao odgovor na ovo pitanje uzeli smo suru Ihlas – Kul huvallahu ehad, jer imam Taberi navodi predaje u kojim se navodi da su mnogobošci rekli Allahovom Poslaniku a.s.: ”Obavijesti nas o svom Gospodaru, opiši nam Ga. Šta je u stvari On, i od čega je?”, pa je objavljena ova sura, koja u prijevodu glasi: “Reci: On je Allah jedan. Allah je utočište svakome. Nije rodio i rođen nije. I niko Mu ravan nije.”
Ako Uzvišenom Allahu niko i ništa nije potrebno. Ako Mu niko nije ravan. Ako nema potrebu za bilo čim ili bilo kim, a svi imaju potrebu za Njim. Kako onda razumiti 66. kur’anski poziv vjernicima u kome se kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِن تَنصُرُوا اللَّهَ يَنصُرْكُمْ وَيُثَبِّتْ أَقْدَامَكُمْ
“O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti.” (Muhammed, 7.)
Kako onda razumiti sintagmu „pomoći Allahu“. Šta nam time Allah želi poručiti?
Postoje različita tumačenja ovog ajeta, ove sintagme, ali većinom se ta tumačenja svode na tumačenje Fahruddina Razija, koji je ovu sintagmu protumačio na sljedeće tri načina:
- „ Pomaganje Allahove, dž.š., vjere;
- Pomaganje zajednice vjernika;
- Pomaganje ispravnoj zajednici naspram one koja je zalutala. Prokleti šejtan ulaže napor, trudi se da nametne nevjerstvo, kufr ljudima; da ih odvrati od imana. Pokušava da time pokori i pobijedi vjernike. No, Uzvišeni Allah želi da zajednica vjernika pobijedi; želi da istina prevlada. Tako, svako ko nastoji, ko ulaže trud i napor, da pomogne vjernike, da istina zavlada, on je taj koji “pomaže Uzvišenog Allaha”.
Shodno ovom komentaru da se zaključiti da mi „pomažući Allaha“, ustvari pomažemo sebe, pomažemo ljudima oko nas, pomožaemo svojoj zajednic, svom džematu. A Allah je ovu sintagmu upotrijebio samo u metaforičkom smislu, upotrijebio je kako bi ovom djelu dao na važnosti, jer nije isto kada kažemo pomozi tamo nekog Enesa, i pomozi Gospodara svjetova, Allaha dž.š.
Shodno ovom komentaru da se zaključiti da mi „pomažemo Allahu“ ako naređujemo dobro, a odvraćamo od zla. Ako pokušavamo svog komšiju, koji ne ide u džamiju, koji ne klanja, dovesti u džamiju i omilit mu namaz. Mi „pomažemo Allaha“ kada vidmo da se gradi nešto na i oko džamije, škole, bolnice, puta…pa taj projekat pomognemo finansijski, fizički, intelektulano ili ako ništa od ovoga ne možemo, onda pričajući o tome i podstičući druge ljude da se uključe u hajr projekat. Mi „pomažemo Allaha“ kada vidimo da naš komšija nema dovoljno sredstava za osnovne životne potrebe, hranu, lijekove, odjeću, školovanje djece…, pa mu shodno našim mogućnostima priteknemo u pomoć.
Bogataš „pomaže Allaha“ dijeleći svoj imetak na putu dobra i hajra. Učenjak, dobar zanatlija, dobar majstor…će „pomoći Allaha“ tako što će svoje znanje, svoje vještine prenijeti, na one koji to nemaju ili na mlađe generacije. Onaj ko je nešto iskusio „pomoći će Allaha“ tako što će svoje iskustvo prenijeti drugim ljudima, kako bi se i oni okoristili time ili ne upali u isti problem kao on. Svako „pomaže Allaha“, ako od sebe daje, za dobrobit vjere, domovine, zajednice, ono što mu je Allah dao i koliko mu je dao, bez obzira na količinu i vrijednost.
Prenosi se da je Poslanik a.s. pozvao vjernike da pomognu opremanje muslimanske vojske koja se spremala za boj na Tebuk. Imućni muslimani davali su novac, konje, vojnu opremu i hranu, kako bi se muslimanske snage što bolje pripremile za bitku koja ih je čekala. Ensarija Habib ibn Zejd, siromašni musliman, žarko je želio i sam doprinijeti opremanju muslimanske vojske, želio je i on “pomoći Allaha”. Međutim, on bijaše tek siromašni Medinjanin, čovjek koji je radeći kao nadničar jedva izdržavao sebe i svoju porodicu. Nakon što je cijelog dana do podne radio na građevini kako bi zaradio skromnu dnevnicu kojom je kupio nešto hrane za svoje ukućane, umoran i iscrpljen ode kod vlasnika jednog bunara u Medini i dogovori s njim da do navečer okreči teški čekrk za izvlačenje vode u zamjenu za dvije šake hurmi. Kad je predvečer dobio svoju naknadu, Habib jednu šaku hurmi odnese svojoj djeci, a onda ode Poslaniku a.s. i dade onu drugu šaku hurmi kao svoj prilog opremanju muslimanske vojske. Tu su se zatekli neki licemjeri, koji vidjevši ovaj skromni prilog stadoše da se izruguju s Habibom, pa rekoše: „Zar je muslimanska vojska spala na to da joj nedostaje šaka hurmi?! Kakva li si ti budala kad si pomislio da ćeš takvim prilogom pomoći muslimane!“ Poslaniku njihove riječi teško padoše, i on se rastuži, a Svevišnji mu u tom trenutku objavi kur’anske ajete koji glase: “One koji vjernike ogovaraju zato što zekat daju, a rugaju se i onima koji ih s mukom daju, Allah će kazniti za izrugivanje njihovo, i njih čeka patnja nesnosna. Molio ti oprosta za njih ili ne molio, molio čak i sedamdeset puta, Allah im neće oprostiti, zato što u Allaha i Poslanika Njegova ne vjeruju. A Allah neće ukazati na pravi put nevjernicima.” (Et-Tawba, 79-80.)
Poslanik a.s. kaže: „Allah je na pomoći robu, dok je on od pomoći svom bratu.“
I na kraju ajeta Allah nama, vjernicima, poručuje, ako budemo „Njega pomagali“, ako budemo pomagali svoju zajednicu, svoj džemat, ako budemo pomagali brata muslimana…On će nas nagraditi tako što će korake naše na putu dobra učvrstiti. On će nas nagraditi tako što će naše korake preko Sirat ćuprije učvrstiti. On će nas nagraditi tako što ni pred kim, sem pred Njim, Allahom Uzvišenim, nećemo glavu povijati, jer onaj ko se povija Allahu, on se ne povija Abdullahu (Allahov rob).
Allah dž.š. kaže: “Ako vas Allah pomogne, niko vas neće moći pobijediti, a ako vas ostavi bez podrške, ko je taj ko vam, osim Njega, može pomoći? I samo u Allaha neka se pouzdaju vjernici!” (Al-‘Imran, 160.)
Draga braćo, uputimo dovu Allahu dž.š. koju Mu je upućivao i Muhammed a.s., a koja glasi: ”Gospodaru moj, pomozi me protiv mojih neprijatelja, a nemoj njih pomagati protiv mene. Sačuvaj me spletki neprijatelja i uputi me i nauči kako ću se odbraniti od njihovih spletki. Uputi me da činim dobra djela i olakšaj mi taj put. Pomozi me protiv onih koji mi nasilje i nepravdu čine! Gospodaru moj, učini da Ti budem zahvalan na blagodatima, da Te stalno veličam i spominjem. Učini me bogobojaznim, poniznim i pokornim Tebi! Gospodaru moj, primi moje pokajanje, pobriši moje grijehe, uslišaj moju dovu, opskrbi me jasnim dokazima, podari mi istinoljubivost u govoru, uputi moje srce i očisti moje grudi od zavidnosti i zlobe!” Amin!!!