Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 15. oktobar 2021. gregorijanske godine, odnosno 09. rebiul evvel 1443. hidžretske godine.
Allah dž.š. u svom 58. kur’anskom pozivu vjernicima kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَدْخُلُوا بُيُوتًا غَيْرَ بُيُوتِكُمْ حَتَّىٰ تَسْتَأْنِسُوا وَتُسَلِّمُوا عَلَىٰ أَهْلِهَا ۚ ذَٰلِكُمْ خَيْرٌ لَّكُمْ لَعَلَّكُمْ تَذَكَّرُونَ
“O vjernici, u tuđe kuće ne ulazite, dok dopuštenje ne dobijete i dok ukućane ne poselamite – to vam je bolje, poučite se!” (En-Nur, 27.)
Kuće su Allahova blagodat, jer kuće pružaju čovjeku smiraj, osigurnje intime, odlaganje tereta i napetosti. Kuće pružaju čovjeku osjećaj slobode i nezavisnosti, zbog toga se u našem narodu kaže: “Moja kućica, moja slobodica.” Jedna autorica romana iz Holandije kaže: „Dom nisu zidovi, već sveto mjesto sigurnosti iz kojeg izranja naša snaga za život.“ Ali da bi kuća bila sve ovo što smo nabrojali, ona mora biti sigurna i nedodirljiva, od nedopuštenih pogleda i posjeta.
Zbog toga Uzvišeni Allah u ovom 58. kur’anskom pozivu vjernicima, odgaja vjernike viskomoralnim osobinama. Odgaja ih tako što im naređuje da prije nego uđu u kuću dopuštenje za ulazak zatraže, a zatim selam nazovu, kako bi izbjegli bilo kakvo povređivanje slobode i privatnosti koje kuća pruža.
Arapi su prije pojave islama u tuđe kuće ulazili bez ikakve najave, čak se može reći da su provljivali u njih. U tom kontekstu se i jedna ensarijka požalila Muhammedu a.s. i rekla: “Allahov poslaniče, nekada sam, u svojoj kući, u stanju u kome ne bih voljela da me iko vidi: ni roditelj, ni dijete. Kada mi neko uđe, a ja sam u takvom stanju, šta da učinim? Tada je objavljeno: …”u tuđe kuće ne ulazite, dok dopuštenje ne zatražite i dok ukućane ne poselamite…”
Draga braćo, prošlo je preko 1400 godina od ovog slučaja, od trenutka kada su nas Allah i Poslanik a.s. podučili lijepim manirima, ali nažalost neki od nas i dan danas poput zadnjih primitivaca ulaze u tuđe kuće bez ikakve najave i traženja dopuštenja, nemareći šta bi tamo mogli zateći. Neki od nas i dan danas odmiču zavjese, čule uši, kako bi vidjeli i čuli ko je to došao i šta se to dešava u komšijskoj avliji.
Braćo, pored toga što je ovo grijeh ovo je i veoma nekulturno. U tom kontekstu Poslanik a.s. kaže: “Ko zaviri u nečiju kuću bez dozvole, ukućanima je dozvoljeno da mu izbiju oko” “Ko odgurne zavjesu i zaviri u kuću prije nego što je dobio dozvolu da uđe, ušao je u područje gdje mu nije dozvoljeno ući” “Ko tajno prisluškuje ljudske razgovore mimo njihove volje, na Sudnjem danu će mu u uši biti salivano olovo”
Kao što vidimo naše kuće, naše avlije, su naša sloboda i privatnost, a čovjek kada je slobodan može raditi šta mu je volja i niko bez njegovog dopuštenja nema pravo da mu tu slobodu i tu privatnost povređuje, pa makar radio nešto što je grijeh.
Uglavnom, ono što je važno zapamtiti sa današnje hutbe jeste da ne zabadamo nos tamo gdje mu nije mjesto i da smo obavezni prije nego želimo ući u nečiju kuću tražiti dopuštnje i dok dopuštenje ne dobijemo nesmijemo u nju ući, pa makar vrata širom bila otvorena. Dopuštenje ćemo tražiti tj. pokucat ćemo, pozvonit ćemo, tri puta, pa ako ga ne dobijemo, vratit ćemo se.
Muhammed a.s. je jedne prilike tražio dopuštenje Sa’d ibn Ubadea govoreći: “Es selamu alejke ve rahmetullahi!” Sa’d je odgovorio: “Ve alejkes selamu ve rahmetullahi” Muhammed a.s. nije ga čuo tako da je tri puta nazivao selam, a i Sa’d mu je tri puta odgovarao, ali ga on nije čuo, pa se Muhammed a.s. povratio….”
Draga braćo, islam od nas zahtijeva da u svakom trenutku i prema svakoj osobi budemo kulturni i uljudni. Islam od nas zahtijeva da svoju djecu od malih nogu učimo lijepom ponašanju, kako bi kasnije kada odrastu bili uzorni ljudi i muslimani. Ali očito neki od nas su propustili ovu lekciju, jer kada djecu u mektebu učim da moraju selam starijim nazivati, kada ih učim da se na selam odgovara sa ve alajkumus selam, a ne sa merhaba, oni mi kažu: “Što ćemo nazivati selam kada neće da nam odgovore” ili “Mi njima nazovemo selam oni nama kažu merhaba.”
Zbog toga draga braćo za sve one koji ne znaju ili su zaboravili, evo jedan mali podsjetnik na nekoliko mektebskih pitanja.
Kako je najbolje nazvati selam?
ES SELAMU ‘ALEJKUM VE RAHMETULLAHI VE BEREKATUHU.
Da li se umjesto selama može reći merhaba, akšam hajrullah i sl.?
Ne! Ovi pozdravi se koriste nakon što nazovemo selam. Npr. ES SELAMU ‘ALEJKUM i merhaba, a ne samo merhaba.
U koju vrstu dužnosti spada nazivanje selama?
Nazivanje selama spada u sunneti muekkede tj. obavezno slijeđenje Poslanika a.s. dok uzvraćanje na selam spada u vadžib tj. strogu Allahovu naredbu.
Kada nazivamo selam?
Selam nazivamo:
- Kada dolazimo/ulazimo
- Kada odlazimo/izlazimo
- Kada nekoga sretnemo
- Prije bilo kakvog razgovora.
Kakav je red u nazivanju selama?
- Onaj ko dolazi nazvat će selam onome koji sjedi ili stoji
- Mlađi starijim
- Onaj ko je u prijevoznom sredstvu onome ko ide pješke
- Manja skupina većoj (dovoljno je da samo jedan iz manje i jedan iz veće skupine nazovu odnosno odvrate selam)
- Muškarac ženi
- Onaj ko odlazi nazvat će selam onima koji ostaju.
Kome ne nazivamo selam?
Selam ne nazivamo:
- Nemuslimanima
- Čovjeku koji obavlja malu ili veliku nuždu
- Onaj ko je u WC
- Onome ko klanja, uči Kur’an, ezan…
Molim Allaha dž.š. da nas uputi na pravi put i da nam pomogne da s eokitimo visokomoralnim manirima, jer Poslanik a.s. da će lijepo ponašanje najviše ljude uvesti u džennet. Amin!!!