Kazivanje o Davudu a.s. – III dio

Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.

Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.

Danas je 14. februar 2020.  gregorijanske godine, odnosno 20. džumadel uhra  1441. hidžretske godine.

Allah dž.š. kaže:

وَكُلًّا نَّقُصُّ عَلَيْكَ مِنْ أَنبَاءِ الرُّسُلِ مَا نُثَبِّتُ بِهِ فُؤَادَكَ ۚ وَجَاءَكَ فِي هَٰذِهِ الْحَقُّ وَمَوْعِظَةٌ وَذِكْرَىٰ لِلْمُؤْمِنِينَ

“A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. i u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.” (Hud, 120.)

Davud a.s. je volio svu svoju djecu, ali njegovom srcu posebno mjesto je zauzimalo njegovo najmlađe dijete, njegov sin, Sulejman. Što je više napredovao Sulejman je sve više pokazivao mudrost i oštroumnost, a uz to je još  pokazivao i čestitost, poštenje, dobrodušnost i pobožnost. Davud a.s. je na tome non stop zahvaljivao Allahu dž.š. jer je u Sulejmanu vidio svog nasljednika, kao Allahovog Poslanika, ali i kao vladara Benu Israila.

Zbog ssvega ovoga Davud a.s. se nije nimalo ustručavao da se sa svojim sinom Sučejmanom posavjetuje i oko najtežih državničkih pitanja, pa se tako prenosi sljedeći slučaj: Jednoga dana pred Davuda a.s. dođoše dvojica ljudi koji su bili u sporu. Ovce tuženoga su noću ušle u njivu tužitelja i potpuno opasle usjev tako da od njega ništa nije ostalo. Davud a.s.je presudio da se tužitelju namiri šteta tako što će dobiti u vlasništvo ovce tuženoga koje su načinile štetu. Međutim, Sulejman koji bi prisutan tom suđenju, imao je drugačije mišljenje. Njegova  presuda bila je da tuženi preda tužitelju svoje ovce da ih ovaj muze, a da se on obaveže da ponovo zasije isti usjev na njivu tužitelja. Tužitelj je trebao koristiti mlijeko i priplod ovaca svo vrijeme dok usjev ne poraste do istoga nivoa kakav je bio u momentu kada je  bio uništen i tada su trebali jedan drugome vratiti ovce i njivu sa usjevom. Saslušavši mišljenje svoga mladoga sina, Davud a.s. je shvatio da ga je dragi Allah, Mudri nadahnuo da tako presudi, pa je, bez imalo sujete, prihvatio njegovu presudu.

Pored navedenih osobina Sulejman je imao i određene mudžize, a jedna od njih je razumijevanje govora životinja.

Sulejman je još za života svoga oca potpuno sazrio kao čovjek, i kao vladar, tako da je nakon smrti svoga oca Davuda a.s. mogao potpuno naslijediti svoga oca.

Prenosi se da je Davud a.s. iznenada umro, bez da je bio bolestan, a bila je subota.  

Melek smrti mu je došao dok je silazio iz Hrama, pa je Davud a.s. rekao: „Pusti me prvo il da siđem il da se popnem.“ Na to Melek smrti reče: „Allahov poslaniče, isteklo je vrijeme. Nema više ni godina, ni mjeseci, ni nafake.“ Tada je Davud a.s. pao na sedždu na jednojh od stepenica, pa mu melek uze dušu dok je bio na sedždi.

Njegova smrt je mnogo rastužila narod. Tako da se na njegovoj dženazi okupilo 40000 ljudi. Njegovo mubarek tijelo je okupano, zamotano u ćefine i ponešeno na dženazu. Ali, baš tada, je zasjalo sunce i nastupila velika vrućina. Kada je to primijetio Suljeman on pozva ptice da na nebu naprave hlad. I ptice se odazvaše u velikom broju. Ali pošto ih je bilo mnogo one su onemogućile protok zraka, pa je postalo zagašljivo. Narod se požali Suljemanu, a on naredi pticamo da oslobode stranu sa koje dolazi vjetar. I one to i uradiše. Ptice su lebdjele sve doks e dženaza nije završila.

Ovim čudom Benu Israil je dobio novog vladara i novog poslanika Sulejmana a.s.

Davud a.s. je živio 100 godina i njegov kabur se nalazi u Jerusalemu.

Davud a.s. je kao što smo rekli bio izuzetno mudar čovjek, takod a čćemo u nastavku reći nekoliko njegovih mudrosti, a ako Bog da, prvi petak u mjesecu martu nastavljamo sa kazivanjem o Sulejmanu a.s.

Davud a.s. je rekao: „Pametan ne smije zanemariti 4 momenta:
a) čas u kojem se obraća svome Gospodaru
b) čas u kojem se obračunava sam sa sobom
c) čas koji posvećuje iskrenim prijateljima koji mu ukazuju na sopstvene mahane i o njemu     govore ono što misle
d) čas u kojem će dati oduška svojoj duši i osjetiti slast i ljepotu dozvoljenog.
Ovaj četvrti će mu pomoći da mirne duše ostala tri provede kako treba. Pametnom je dužnost da bude svejstan vremena u kojm živi da čuva jezik i da se uhvati u koštac sam sa sobom!!!“

Davud a.s. je takođe rekao: „Budu prema siročetu poput milostivog oca. Znaj da ćeš požnjeti onako kako posiješ.“

„Onaj koji gluposti pred svijetom prosipa liči na onoga ko pjeva pored mrtvaca.“

„Ružno li je siromaštvo nakon bogatstva! Gore od toga je kada neko nakon upute zaluta.“

„Pogledaj šta ne voliš od onoga što se o tebi priča pred svijetom, pa to nemoj raditi kad si sam.“

„Ne ostaj kod prijatelja duže nego što bi ti njega mogao ugostiti, jer se time ruši zajedničko prijateljstvo.“

Davud a.s. je uputi Allahu dž.š. sljedeću dovu: “Gospodaru molim Te za Tvoju ljubav. Ljubav prema onome ko Tebe voli i za djela kojim se Tvoja ljubav postiže.Gospodaru moj,neka mi Tvoja ljubav bude draža od mene samog,moje obitelji i hladne vode” AMIN!!!