Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 31. maj 2019. gregorijanske godine, odnosno 26. ramazan 1440. hidžretske godine.
Omer ibn Hatab kaže: “Jednog dana dok smo sjedili kod Allahovog Poslanika a.s. pomoli se prema nama čovjek izrazito bijele odjeće, izrazito crne kose, na njemu se nisu vidjeli tragovi putovanja, a niko od nas ga nije poznavao. Sjeo je pored Allahovog Poslanika a.s. i prislonio svoja koljena uz njegova, a ruke je stavio na svoja stegna, i zatim rekao: ‘Muhammede, šta je to islam.’
Na to Poslanik a.s. reče: ‘Islam je da svjedočiš da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, da obavljaš namaz, daješ zekat, postiš ramazan i da hadž obaviš posjećujući Kabu, ako budeš u mogućnosti.’
Na to će onaj nepoznati čovjek: ‘Istinu si rekao.’
Kaže Omer: ‘Mi mu se začudismo, pita ga, a zatim veli: ‘Istinu govoriš.’ Onda taj čovjek reče: ‘Šta je to iman? (Šta je to vjerovanje?).’ Poslanik a.s. odgovori: ‘Iman je da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i da vjeruješ u Allahov kader – odredbu dobra i zla.’
Na to nepoznati čovjek reče: ‘Istinu si rekao. Šta je to ihsan?’ Poslanik a.s. reče: ‘Ihsan je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe, zasigurno, vidi.’
Zatim nepoznati čovjek reče: ‘Kada će nastupiti Sudnji dan?.’ Poslanik a.s. na to odgovori: ‘Upitani o tome ne zna ništa više od onoga koji pita.’
‘Pa obavijesti me o njegovi predznacima’, reče nepoznati čovjek, a Poslanik a.s. reče: ‘Kada robinja rodi svoju gospodaricu i kada vidiš gole, bose, siromašne čobane kako se nadmeću u gradnji.’
Zatim taj nepoznati čovjek ode. Nakon nekog vremena Poslanik a.s. me upita: ‘Omere, znaš li ko je bio onaj što me je pitao?’
Ja rekoh: ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.’
Onda Božiji Poslanik a.s. reče: ‘To je Džibril, došao vam je da vas poduči vašoj vjeri.'”
Ibn Abbas navodi da je nekoliko Židova došlo Allahovom Poslaniku a.s. i rekli mu da će vjerovati samo u njega i njegovu knjigu, a da neće vjerovati u druge knjige i poslanike, pa im je Poslanik a.s. rekao: “Naprotiv, vjerujte u Allaha i Njegovog poslanika Muhammeda, i Njegovu knjigu Kur’an i u svaku knjigukoja je bila prije njega.” Oni rekoše: “Nećemo!” Nakon ovoga Uzvišeni Allah je objavio dvadesetšesti kur’anski poziv vjernicima koji glasi:
“O vjernici, vjerujte u Allaha, i Poslanika Njegova, i u Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje, i u Knjigu koju je objavio prije. A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet – daleko je zalutao.” (En-Nisa, 136.) Nakon objave ovog ajeta oni su ispravno povjerovali.
Nebrojeno puta smo čuli kako neko ko za sebe kaže da je musliman, da je vjernik, kaže: “Ma ko se s onog svijeta vratio?”
Nebrojeno puta smo čuli kako neko ko za sebe kaže da je musliman, da je vjernik, kaže slušajući Kur’an i hadis: “Ja se sa tim ne slažem.”
Nebrojeno puta smo čuli za nekoga ko za sebe kaže da je musliman, da je vjernik, u želji da odbrani islam i našeg poslanika Muhammeda a.s. počne vrijeđati Isusa i druge objavljene knjige.
Znajući da postoje takvi ljudi, Allah dž.š. nas u navedenom ajetu podučava da svako ko za sebe kaže da je musliman, da je vjernik, on mora vjerovati kako u Allaha tako i u Sudnji dan, i u meleke, i u knjige, i u poslanike, i u Božije određenje. U suprotnom neće se smatrati muslimanom.
Takođe ovaj kur’anski ajet nas podučava da je vjera nešto što je došlo od Allaha i da samo On ima pravo, da određuje šta je dobro, a šta ne, a naše je da samo bez ikakvog pogovora kažemo: “Čujemo i pokoravamo se!” Onaj ko nije u stanju ovako postupiti, onaj ko će dovoditi u pitanje ispravnost Allahovih propisa, pa govoriti “slažem se sa ovim ne slaže sa ovim” , on onda za sebe ne može tvrditi da je vjernik.
Ovaj kur’anski ajet nas podučava da musliman mora vjerovati u sve Božije Poslanike, počevši od Adema, preko Ibrahima, Musaa, Isaa ili Isusa, do Muhammeda a.s. U sve njih vjerujemo, sve njih poštujemo, sve njih volimo, ali našeg Poslanika i miljenika Muhammeda a.s. slijedimo. I u ovome je osnovna razlika između muslimana i pripadnika drugih objavljenih vijera; kršćana i židova.
Uzvišeni kaže: “Ne psujte one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni, nepravedno i ne misleći šta govore, Allaha psovali.” (El-En‘am, 108.)
Ibn Abbas r.s. je rekao: “Koji god musliman opsuje Allaha ili opsuje jednog od vjerovjesnika, takav utjeruje Poslanika u laž, a to djelo je otpadništvo od vjere. Od njega će se tražiti da se pokaje, pa ako se ne pokaje, ubija se! Svaka osoba pod ugovorom, ako insistira i ustraje pa psuje Allaha ili jednog od vjerovjesnika, ili ga javno ismijava, prekršila je ugovor i zato se ubija!”
I na samom kraju ovog kur’anskog ajeta Allah dž.š. nam poručuje da onaj ko bude postupio drugačije, od onoga kako je u prvom dijelu navedeno, da je taj zalutao i skrenuo sa pravog puta.
„Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo, Milostivog, Samilosnog, Vladara Dana sudnjeg. Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo! Uputi nas na Pravi put, na Put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!“ (Fatiha) AMIN!!!