Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 28. decembar 2018. gregorijanske godine, odnosno 21. rebiul-ahir 1440. hidžretske godine.
Allah dž.š. kaže:
وَكُلًّا نَّقُصُّ عَلَيْكَ مِنْ أَنبَاءِ الرُّسُلِ مَا نُثَبِّتُ بِهِ فُؤَادَكَ ۚ وَجَاءَكَ فِي هَٰذِهِ الْحَقُّ وَمَوْعِظَةٌ وَذِكْرَىٰ لِلْمُؤْمِنِينَ
“A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. i u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.” (Hud, 120.)
Jedne noći je vladar sanjao da se nalazi na obali neke rijeke, kad iz rijeke izađe sedam debelih krava, pa počeše pasti na obližnjem pašnjaku. Zatim iz rijeke izađe sedam mršavih krava i slabih krava, pa i one sa ovima počeše pasti, zatim se ustremiše na ove i pojedoše ih. Tada se on probudi preplašen. Zatim ponovo zaspa i usnije sedam zelenih klasova na jdenoj stabljiki i sedam drugih suhih, koji pojedoše one zelene. I opet se vladar probudi uplašen.
Ispričao je je svoj san velikašima i svom narodu, ali među njima nije bilo nikoga ko bi ga dobro protumačio, pa su rekli: „Zbrkanih li snova…mi snove ne znamo tumačiti.” (Jusuf, 44.)
Nakon nekoliko godina, onaj Jusufov drug iz zatvora, onaj što se spasio, sjeti se Jusufa a.s. i onoga što mu je on oporučio, pa reče svom narodu i vladaru: „Ja ću vam protumačiti san, samo me pošaljite“ (Jusuf, 45.) do Jusufa u zatvor. Pa kada je došao do Jusufa reče: „Jusufe, o prijatelju, protumači nam šta znači: sedam mršavih krava pojede sedam debelih; i sedam klasova zelenih i sedam drugih sasušenih, pa da se vratim ljudima, da bi oni saznali.” (Jusuf, 46.) Jusuf a.s. reče: „Sijaćete sedam godina uzastopno…pa ono što požanjete u klasu ostavite,osim ono malo što ćete jesti, jer će poslije toga doći sedam teških koje će pojesti ono što ste za njih pripremili,ostaće jedino ono malo što ćete za sjetvu sačuvati. Zatim će, poslije toga, doći godina u kojoj će ljudima kiše u obilju biti i u kojoj će cijediti (ono što su i prije cijedili: grožđe, maslčine itd.).” (Jusuf, 47-49.)
Kada je vladar vidio savršenost Jusufovog znanja i bistrinu uma naredio svojim izaslanicima da mu ga dovedu kako bi mu bio jedan od njemu bliskih. Ali, se oni pred vladara vratiše bez Jusufa, jer Jusuf a.s. nije htio izaći dok se njegov slučaj, potvora koja mu je prikačena, ne razjasni. Jusuf a.s. reče: „’Vrati se gospodaru svome i upitaj ga: šta je s onim ženama koje su svoje ruke porezale. Vlasnik moj dobro zna spletke njihove!’ ‘Šta se dogodilo kad ste Jusufa na grijeh navraćale?’ – upita vladar. ‘Bože sačuvaj!’ – rekoše one – ‘mi o njemu ništa ružno ne znamo!’ ‘Sad će isitina na vidjelo izaći’ – reče upravnikova žena ‘ja sam njega na grijeh navraćala, on je istinu rekao. Isto tako on (njezin muž) neka zna da ga ja nisam, dok je bio odsutan, iznevjerila, jer Allah ne da da se ostvare lukavstva podmuklih. Ja ne pravdam sebe, ta duša je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar tvoj smiluje. Gospodar moj zaista prašta i samilostan je.'” (Jusuf. 50-53.)
Nakon ovih riječi vladaru posta jasno da je Jusuf a.s. čist i nevin od onaga za što je bio potvoren, pa reče: “‘Dovedite mi ga, uzeću ga u svoju svitu’ – i pošto porazgovara s njim, reče mu: ‘Ti ćeš od danas kod nas uticajan i pouzdan biti.'” (Jusuf, 54.) Jusuf tada zamoli: „Postavi me…da vodim brigu o stovarištima u zemlji, ja sam zaista čuvaran i znan.” (Jusuf, 55.) I tako Jusuf a.s. Allahovom voljom od ona koga su braća bacila u bunar kako bi umro, preko roba i onoga koga je namjesnikova žena optužila za blud, pa bačen u tamnicu, dođe do pozicije velikana i uglednika.
U Bibliji se kaže da je faraon visoko cijenio Jusufa a.s. i da mu je on dao vlast nad cijelim Egiptom. Poklonio mu je svoj prsten, obukao ga u svilu, dao mu zlatnu ogrlicu i da se kao njegov zamjenik vozi u kolima. Ispred njega je uzvikivano da je gospodar i vladar, a sam faraon mu je na kraju rekao: „Jedino prijestoljem ja ću biti veći od tebe.“
Kasnije je zahvaljujući Jusufu a.s. ovaj vladar primio islam.
Nakon svega ovoga Zulejhin muž odabaci Zulejhu, pa ona pored časti izgubi i bogastvo, a godine joj uzeše prijašnju ljepotu, i ona posta prosjakinja, a on je umro. Tako jednog dana dok je Jusuf a.s. šetao sa svojom svitom, obučen u najljepšu i najskupocjeniju odjeću, on ugleda pored puta nekada prelijepu i prebogatu Zulejhu, kako sva u dronjcima, onako stara i jadna, sjedi pored puta živeći tegoban život. Jusuf a.s. siđe sa konja, priđe Zulejhi i reče: ”O Zulejha, ja znam koliko si me prije željela, voljela, i kolika je bila tvoja ljubav prema meni, ipak, morao sam te odbiti, jer ti si bila udata žena, a ja rob muža tvoga. Sada si slobodna, a ja nisam više rob; ako me još želiš spreman sam da te uzmem za ženu.“ Zulejha ga pogleda, a oči joj blistaše. “Ne, Jusufe“ reče mu “moja velika ljubav prema tebi bila je samo zastor između mene i vječnog Voljenog (Allaha). Milošću Njegovom, taj zastor sam pokidala. Sada, kada sam pronašla Voljenog (Allaha), meni tvoja ljubav više ne treba.“ Tako je Zulejha putem svoje velike ljubavi prema Jusufu a. s. pronašla Ono što svi mi tražimo – Izvor Ljubavi Božanske. Ipak se u nekim predajama navodi da je Jusuf a.s. oženio Zulejhu, bez obzira na svo njeno stanje.
Počeo se obistinjavati vladarev san, pa su došle godina u kojim je bilo svega u izobilju, ali nakon toga dođoše godine gladi i krize. Narod nije imao šta da jede, pa su zbog toga dolazili kod Jusufa a.s. koji je bio zadužen za ovaj sektor kako bi od njega tražili pomoć. Tako natjrani nuždom dođoše pred Jusufa i njegova braća. On je njih prepoznao, ali ona njega nisu.
Da li će Jusuf a.s. pomoći svojoj braći koja su ga u bunar bacila ili će im se osvetiti za taj njihov ružan čin saznat ćemo ako Bog da sljedeći petak.