Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 12. oktobar 2018. gregorijanske godine, odnosno 03. safer 1440. hidžretske godine.
Allah dž.š. kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ حَقَّ تُقَاتِهِ وَلَا تَمُوتُنَّ إِلَّا وَأَنتُم مُّسْلِمُونَ
“O vi koji vjerujete, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i ne umirite nego kao muslimani!” (Al -Imran, 102.)
„Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objašnjava Svoje dokaze, da biste na Pravom putu istrajali.“ (Al-Imran, 103)
O vi koji vjerujete….ako vjerujete slušajte: bojte se Allaha dž.š. onako kako bi Ga se trebali bojati. Što znači: pokoravajte Mu se i nemojte Mu biti nepokorni. Sjećajte Ga se i nemojte Ga zaboraviti. Zahvaljujte Mu se i nemojte Mu biti nezahvalni. Bojte Ga se! Bojte se Njegove kazne!
Šta je taqwa? Šta je bogobojaznost? Šta sve ovo znači? Da li ovo znači da sada pri spomenu Allaha treba da plačemo i brišemo oči, da nam klecaju koljena od straha? Ne! Ovo znači da radimo na ispunjavanju obaveza od Svemogućeg Gospodara i da ostavimo ono što je On zabranio. Ibn Kesir je rekao: “Ispuniti obaveze prema Allahu i suzdržati se, to je stvarnost straha.“ To je braćo stvarna bogobojaznost.
Braćo, nikada nije bilo lahko biti bogobojazan, a pogotovo danas. Jer čim ti počneš raditi neki hajr, šejtan angažuje ljude šejtane, koji taj hajr žele spriječiti. Ali bez obzira brate što je šejtan angažovao toliki broj ljudi šejtana da kritikuju, trebamo nastaviti nastaviti dalje, ako smo sigurni da je sa tim Allah zadovoljan. Nastavimo dalje čak i onda ako je to protiv naše rodbine. Jer to je prava, istinska, bogobojaznost.
Ebu Hurejere r.a. je upitan: „O Ebu Hurejre, šta znači taqwa (bogobojaznost)?“ On mu reče: „Jesi li ikada hodao po putu koji je posut trnjem?“ Čovjek reče: „Jesam.“ Ebu Hurejre reče: „Pa kako si hodao po putu koji je posut trnjem?“ Reče čovjek: „Svaki put dok sam hodao kada bi vidio trn učinio bi oprezan pokret da ga izbjegnem, u suprotnom ubo bi me, povrijedio bi me.“ Ebu Hurejere reče: „To je taqwa (bogobojaznost). A kada vidiš grijeh, da li se isto tako oprezno udaljiš od njega? Da te ne ubode? Da te ne povrijedi? To je taqwa.“
Drugim riječima kada hodamo na mjestu gdje se izvode građevinski radovi, kako hodamo? Da li trčimo bez obzira na sve ili idemo polahko, birajući mjesto gdje ćemo stati, bojeći se da nam se ekser ne zabode u nogu?
E, isto ovako braćo kao što izbjegavamo ekser, trebamo da izbjegavamo i grijeh.
Danas lahko možemo naići na muslimana koji pije alkohol, drogira se, ide u kladionicu, krade, laže, vara, ogovara, ne obavlja redovno namaz, ne posti, ne sluša roditelje, uznemirava komšije. A kada ga pitaš: „Da li si ti musliman?“ Kaže: „Da, ja sam musliman.“ „Da li se bojiš Boga?“ Reći će: “Naravno, ja se samo Boga bojim i nikoga više?“
Subhanellah! Kako neko može biti musliman, a ne obavlja redovno namaz? Kako može reći bojim se Allaha, a uznemirava komšiju? Kako neko može reći bojim se Allaha, a krade, laže, vara, ogovara? Kako neko može reći bojim se Allaha, a drogira se, pije alkohol i ide u kladionicu? Koga to mi braćo želimo slagati: Allaha ili ljude? Onaj ko pokušava slagati ljude on će možda i uspjeti, jer čovjek nije taj koji može određivati ko je musliman, a ko nije, ko je bogobojazan, a ko nije. Ali ako pokušava slagati Allaha vjerujte da u tome neće uspjeti, jer On zna ono što radiš i javno i tajno, On zna čak i ono što nosiš u svojim grudima.
Poslanik a.s. je rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori dobro ili šuti; ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka bude pažljiv prema svom komšiji; ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka počasti svoga gosta.
Takođe je Poslanik a.s. rekao: “Boj se Allaha gdje god bio!“
Nemojmo se sjećati Allaha samo u džamiji. Već Ga se sjetimo i bojmo Ga se i tajno i javno. Sjećajmo Ga se u džamiji, na ulici, na poslu, u školi, na njivi… Budimo musliman gdje god da smo. Bojmo se Allaha gdje god da se nalazili.
Često se nađem u situaciji da neko od ljudi pogriješi nešto predamnom, opsuje, ili nesšto slično, pa se on postidi zato što je taj grijeh uradio predamnom, pred hodžom, pa kaže: „Izvini hodža.“ Brćo, ne izvinjavajmo hodži, jer hodža nije pop da oprosti, izvini se Allahu, tražimo oprost od Allaha, jer je On taj koji prašta, On je taj koga se trebamo bojati. Nemojmo se bojati hodže, bojmo se Allaha.
U drugom dijelu ovog ajeta Uzvišeni kaže: „i ne umirite osim kao muslimani!“
Poslanik a.s. kaže “Zaista je moguće da neko dugo vremena radi djela stanovnika dženneta, a potom okonča svoj život sa djelom stanovnika vatre. A moguće je također da neko dugo vremena radi djela stanovnika vatre, pa svoj život okonča sa djelom stanovnika dženneta.”
Draga braćo, smrt je za čovjeka nepoznanica. Niko od nas ne može izabrati kada gdje i na koji način će umrijeti, ali svi mi možemo izabrati kako ćemo živjeti. Zamislimo da znamo kada će doći čas smrti? Da li bi voljeli da nas smrt zatekne sa pivom ili iglom u ruci? Gdje bi više voljeli da budemo u tom trenutku: u kladionici ili džamiji? Da li bi voljeli da naše posljednje riječi budu laž i ogovaranje ili zikr, učenje Kur’ana ili neke dobra korisna oporuka našim potomcima?
Poslanik a.s. kaže: “Zaista se djela cijene po njihovom završetku.” Brate, kakav će biti moj i tvoj završetak to zavisi isključivo od našeg izbora.
Allah dž.š. u Kur’anu u nastavku kaže: „Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!“
Draga braćo, znajmo da je jedinstvo ključ uspjeha svake zajednice, a nejedinstvo glavni preduvijet za propast. U vjerskom smislu tj. kao džemat mi smo jedinstveni, a kao rezultat tog jedinstva jeste da se uvažava i cijeni naše mišljenje i naš stav, kako medžlisu tako i šire. Kao rezultat tog jedinstav jeste uspješnost svake akcije i pozitivna priča širom naše domovine.
Dok u političkom smislu tj, kao mjesna zajednica mi smo podijeljeni svako vuče na svoju starnu, a kao rezultat tog nejdinstva jeste da niko od nadležnih već dugi niz godina ne ulaže u Vukovije, ne uspijeva kako treba niti jedna akcija. Kao rezultat tog nejedinstva jeste da naše mišljenje apsolutno nije bitno u političkim krugovima naše opštine, a kamoli šire. Bitni smo samo onda kada treba glasati, jer smo najveći, ali čim prođu izbori, opet stara priča: „Ma pusti Vukovije i Vukovijane.“ Zar braćo nije došlo vrijeme za ujedinjenje svih Vukovijana, bez obzira kojoj političkoj opciji pripadali, za rad dobrobiti Vukovija.
Ovo braćo nije moje polje, i možda se ne bi trebao miješati u sve ovo, ali uzeću sebi za pravo, prvi i posljednji put, da pozovem sve vođe političkih opcija na ovoj našoj lokalnoj razini , da se sastanu, i da nam ponude 5 kandidata, školovanih, sposobnih, pametnih, od kojih će svi proći, a ne 45 koji će nas podijeliti i koji će biti tu samo kako bi jednim te istim donijeli naše glasove, a niko od njih neće imati nikakve šanse za prolazak i napredak. Toliko od mene.
Molim Allaha dž.š. da nas učini od onih koji su bogobojazni i jedinstvenim na svim životnim poljima. AMIN!!!