Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 14. juli 2017. gregorijanske godine, odnosno 20 . ševval 1438. hidžretske godine.
Braćo, prema nekim statističkim podacima našu zemlju u posljednje dvije i po godine je napustilo oko 90.000 ljudi, većinom mladih. U ovoj potrazi za boljim životom čuo sam i priču o dvojici mladića, muslimana, koji su krenuli potražiti bolji život. Jedan od njih dvojice je bio malo “više vjerski nastrojen” ako bi sudili po njegovoj profesiji, iako mi dobro znamo da samo Allah zna ko je bolji vjernik. Tako njih dvojica dođoše u Njemačku i prijaviše se da uče neku od škola. Ali Švabo ko Švabo, precizan, pedantan, prije nego što ih primi u školu dade im neki formular da popune. Uredno su njih dvojica odgovarala na postavljena pitanja, dok nisu došli do sljedeća dva pitanja: “Koja ti je vjera?” i “Koju si školu zvaršio?” Kada su stigli do ova dva pitanja ovaj “više vjerski nastrojen” napisa da je završio gimnaziju, naravno slagao, a ovo prvo osta neopredijeljen, nije smio reći da je musliman, bojeći se da ga neće primiti. A onaj drugi “manje vjerski nastrojen”, ipak u usmenom razgovoru reče da je musliman. I gle “diskriminacije” Švabo primi ovog “manje vjerski nastrojenog” koji je ipak rekao da je musliman, odbi onog “više vjerski nastrojenog” koji se nije smio izjasniti.
Poslanik a.s. je rekao: “Ova vjera je u početku došla kao nešto strano (jedinka, usamljeno, čudno) i opet će se vratiti kao nešto strano, pa zato obraduj strance.”
Braćo, ko su stranci, čudaci, kojima Poslanik a.s. donosi radosne vijesti? Jesu li stranci oni koji su se zbog “papira” spremni odreći se čak i vlastite majke? Jesu li stranci oni kod kojih je marka ko kuća? Jesu li stranci oni koji “šuruju” sa vlastima bez obzira na njihove postupke? Jesu li stranci oni koji se sjete naših šehida samo za rad izbornih poena? Jesu li stranci oni kojima je kladionica i birtija postala mjesto stalnog boravka? Jesu li stranci oni koji te vole samo kad si pun para ili kada si na položaju?
Ne, braćo! Tako mi Allaha ovo nisu stranci kojima Poslanik a.s. donosi radosnu vijest.
Prvi stranac, prvi čudak, jeste Muhammed a.s. To je onaj Muhammed koji je bio poznat po svom lijepom moralu. To je onaj Muhammed kojem su Kurejšije dale nadimak El-Emin (povjerljivi) i Sadikul Masduk (kome se sigurno vjeruje na riječ). Ali kada je isti taj Muhammed došao sa Božijom riječju, Božijom uputom, oni rekoše za njega da je ludak, čarobnjak, čudak, stranac. Pitale su Kurjšije Muhammed a.s.: hoćel vlast, hoćel bogastvo, hoćel žene, ali on na to samo reče: ”Tako mi Uzvišenog Allaha, kada bi mi dali Sunce u desnu, a Mjesec u lijevu ruku da napustim ovu stvar, ja to ne bih učinio sve dok Allah ne uzdigne vjeru ili ja na tome putu izgubim život.”
Nakon Muhammeda a.s. stranci, čudaci, su postal njegovi ashabi, pa tabi’ini, pa tabi tabi’ini. Ebu Bekr je npr. bio jedan od najpoznatijih i najuglednijih ljudi u Mekki. Ali čim je postao musliman, proglasili su ga čudakom. I Mus’ab ibn Umejr je postao stranac,čudak, bez obzira što je prije toga važio za najšarmantnijeg Mekkeliju. Tako je zabilježen slučaj kada je Mus’ab otišao do grupe vjernika koji su sjedili kod Poslanika a.s., a oni kada su ga vidjeli onako poderanog oborili su glave i počeli plakati. Tada je Poslanik a.s. rekao: „Sjećam se i ja Mus’aba prije primanja islama. Nijednog mladića nisu roditelji mazili kao što su njega, a on se odrekao svega toga radi ljubavi prema Allahu dž.š. i Njegovom Poslaniku.“
Allah dž.š. za njih kaže:
إِنَّ الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ أُولَٰئِكَ هُمْ خَيْرُ الْبَرِيَّةِ
جَزَاؤُهُمْ عِندَ رَبِّهِمْ جَنَّاتُ عَدْنٍ تَجْرِي مِن تَحْتِهَا الْأَنْهَارُ خَالِدِينَ فِيهَا أَبَدًا ۖ رَّضِيَ اللَّهُ عَنْهُمْ وَرَضُوا عَنْهُ ۚ ذَٰلِكَ لِمَنْ خَشِيَ رَبَّهُ
„A oni koji vjeruju i čine dobra djela – oni su, zbilja, najbolja stvorenja, njih nagrada u Gospodara njihova čeka; edenski vrtovi kroz koji će rijeke teći, u kojima će vječno i zauvijek boraviti; Allah će biti njima zadovoljan, a i oni će biti Njime zadovoljni. To će biti za onoga koji se bude bojao Gospodara svoga.“ (El-Bejjine, 7-8.)
Draga braćo, ako i mi želimo da Allah za nas kaže da smo najbolja stvorenja, kao što je rekao za njih; ako i mi želimo da nas čeka džennet kao što njih čeka; ako i mi želimo da Allah bude nama zadovaljan, kao što je zadovoljan sa njima; onda i mi moramo biti stranci, čudaci, ovog vremana.
Braćo, zapamtimo da su stranci današnjeg vremana oni koji bez obzira na vrijeme i mjesto u kojem se nalaze, ponosno kažu: „Ja sam musliman!“ Stranci današnjeg vremana su oni koji svojim imetkom i tijelom pomažu svaku hairli akciju, onoliko koliko su u mogućnosti. Stranci današnjeg vremana su oni koji kada gledaju vijesti, oni koji kada gledaju običnog bosanskog čovjeka, iako ga ne poznaju, osjete bol i tugu u svom srcu, zbog nepravde koja mu se nanosi. Stranci današnjeg vremenau su naše nene, koje su izgubile svu čeljad, ali ipak ne plaču, jer znaju da je Allah uz strpljive. Stranci današnjeg vremena su oni koji za mjesto svoga svakodnevnog boravka izaberu džamiju. Stranci današnjeg vremena su oni koji se vole radi Allaha, a ne radi položaja.
Allah dž.š. u hadis i kudsiju kaže: „Gdje su oni koji su se voljeli u Moje ime? Ovog dana Ja ću im dati hlad, kada drugog hlada, osim Mog, neće biti.“
Braćo, kao što vidimo biti stranac, biti musliman jeste privilegija, a ne hendikep. Biti stranac, biti musliman, jeste ponos,a ne sramota. Zbog toga gdje god bili ponosno recimo: „Ja sam musliman!“ Jer kako da nas drugi poštuju, ako sami sebe ne poštujemo?
Poslanik a.s. je govorio: “Zbijte safove, poravnjajte ramena, popunite praznine, ne ostavite mjesta za šejtana, blago dotičite ruke svoje braće klanjača; ko sastavi saf, neka ga Allah sastavi sa Sobom, a ko prekine saf, neka ga Allah od Sebe odvoji!”