02.06. 2017. god. hutbu u našem džematu je održao Jusuf ef. Džafić, a prije toga je održao promociju knjiga Nuru-l-idah i El-Muhtar li-l-fetva. U nastavku vam donosimo tekst hutbe.
Piše: Jusuf ef. Džafić
Sva zahvala pripada Gospodaru svih svjetova. Neka je salat i selam na Posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, alejhi-s-salatu ve-s-selam, našeg predvodnika i Allahovog miljenika. Neka je salavat i selam na njegovu časnu porodicu – ehli-bejt, njegove vrle ashabe, tabiine, tabi tabiine i sve one muslimane koji ih slijede u dobru i dini-islamu do Sudnjeg dana i ahiri-zemana. Amin.
Već smo uveliko zakoračili u mjesec ramazan. Stoga ćemo našu hutbu posvetiti odgovoru na pitanje Šta nam Kur’an govori o postu?, odnosno govorit ćemo o postu u Kur’anu.
Kur’an govori o postu na nekoliko mjesta. Međutim, srž govora o postu se nalazi u suri El-Bekare, u 5 ajeta, 183-187. ajet. Mi ćemo pogledati šta nam to 183., 184. i 185. ajet govore o postu. Tačnije, sažet ćemo kur’anski govor o postu iz tih ajeta u 10 kur’anskih ramazanskih poruka.
1) Post spada u 5 islamskih dužnosti, pored kelimei-šehadeta, namaza, zekata, hadždža, tj. post je farzi-ajn (stroga obaveza pojedinca). O tome Uzvišeni kaže na početku 183. ajeta: O vjernici! Propisuje vam se post…
2) Post je bio propisan i prijašnjim narodima, tj. Allah im je, preko njihovih poslanika, naredio da poste. O tome Uzvišeni Allah veli u nastavku ajeta: …kao što je propisan onima prije vas…
– 3) Post je propisan, kako bi ljudi povećali svoj stepen bogobojaznosti. Na kraju ajeta Uzvišeni navodi razlog svih naših ibadeta u mjesecu ramazanu (i našeg posta, i naših namaza, učenja Kur’ana, zikra (spominjanja Uzvišenog Allaha), iščitavanja knjiga, učenja, podučavanja, savjetovanja sebe samih, svojih bližih i svih onih sa kojima imamo kontakt): da biste bili (možda bili) bogobojazniji. Tj. cilj ramazana je da nakon ramazana budemo bogobojazniji nego što smo bili prije ramazana. To je cilj svakog ibadeta, a ne samo ramazanskih ibadeta. Tako je npr. cilj svakog namaza da osoba kada izađe iz džamije bude bogobojaznija nego što je bila kada je ulazila u džamiju.
– 4) Post traje tačno određen broj dana, tj. 30 dana, kako nam je Muhammed, a.s. pojasnio svojom praksom. Post traje tačno određeni broj dana, što je potvrđeno i u Kur’anu i u Sunnetu. Shodno tome, vidjet ćemo da Allah kasnije u ovim ajetima spominje da je ramazanski post propisan u mjesecu ramazanu, a svaki mjesečev mjesec, kakvi su i svi hidžretski mjeseci, traje 29, odnosno 30 dana. O propisanosti posta tačno određeni broj Allah, dž.š., kaže na početku drugog ajeta: I to određeni broj dana.
– 5) Bolesnik koji ne može izdržati post i čovjek koji je na putu, mogu napostiti – dan napaštanja za propušteni dan posta. Nakon što je Allah, dž.š., pojasnio da je obaveza muslimana da poste, bio je logički slijed da objasni šta će biti sa onima koji zbog određenih opravdanja (uzura) nisu u stanju postiti, pa je zato i kazao: A onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana.
– 6) Osobe koje nisu zdravstveno u stanju više postiti, daju fidju – otkup (7 KM ili 1,67 kg pšenice ili 3,34 kg drugih namirnica koje se mogu skladištiti, a može i više, ko hoće dobrovoljno). Nakon što je u ajetima pojašnjen slučaj osoba koje zbog bolesti, puta ili sličnih opravdanja ne mogu postiti ramazanski post u njegovo vrijeme, već moraju napustiti, postavlja se pitanje, samo po sebi, a šta je sa onima koji imaju određenu hroničnu bolest, i ne nadaju se ozdravljenju (kao npr. neki oblici dijabetesa gdje osoba mora piti tablete više puta dnevno ili prima inzulin više puta dnevno i odmah mora nakon primanja da nešto pojede)? Takvim osoba je Allah dao priliku da daju fidju – da plate otkupninu: Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha (miskina) nahrane. Osnovno mjerilo pri davanju fidje je obezbjediti za jedan dan nepošćenja jednu dnevnu potrebu za hranom jednom siromahu muslimanu, tj. obezbjediti mu sehur i iftar. Osoba koja daje fidju ima izbor, ili će dati fidju u namirnica, ili dva obroka ili u novcu u vrijednosti tih namirnica ili u vrijednosti ta dva obroka. Ko hoće, može da da više, kako Uzvišeni kaže: A ko drage volje da više, za njega je bolje. Na kraju ajeta Uzvišeni kaže onima koji su bolesni ili su na putu, ali ipak misle da mogu izdržati post: A bolje vam je, neka znate, da postite.
– 7) U mjesecu ramazanu je počelo objavljivanje Kur’ana, kao upute ljudima. To je najvažnija odlika mjeseca ramazana: On je mjesec Kur’ana: U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla.
– 8) Postiti je dužan svako ko dočeka ramazan, a nije bolestan (tačnije, svako ko ima fizičkih smetnji) ili putnik. Svaka osoba, koja je musliman, razumna i polno punoljetna, a bude živa, dočeka ramazan, posvjedoči nastup mjeseca Ramazana, dužna je postiti: Ko bude prisutan u tom mjesecu, neka ga u postu provede. Naravno, Allah, dž.š., ponovo naglašava da osobe sa opravdanjem mogu napostiti: A ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti.
– 9) Allahu Uzvišenom nije cilj da ljudima postom oteža, već da im olakša. Zdravstvene koristi posta su brojne i o njima se puno govori, tako da nema potrebe da ih ovdje spominjemo. Ovo je poruka ne samo ramazanskog posta, nego islama kao religije, Šerijata kao Božijeg zakonika, Vjerozakonika: Allah želi da vam olakša, a ne da vam oteža.
10) Ramazanski postom Allaha veličamo (tekbir činimo) i zahvaljujemo se (šukr/šućur činimo, jer nas je uputio na pravi put. Cilj svih naših ibadeta da je da njima zahvalimo Allahu i veličamo ga, jer nas je uputio na pravi put. Povodom toga Allah kaže na kraju trećeg ajeta:…da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete.
Na kraju, ne preostaje nam ništa, već da uputimo Uzvišenom Allahu dovu da nam olakša ovogodišnji post, te da iskoristimo ramazan, kako bismo postavili ibadetske rekorde i kako bismo iz ramazana izašli bogobojazniji, zdraviji, vrliji, tj. bili bolji ljudi nakon ramazana nego što smo bili prije ramazana. Amin…