Poslanik a.s. kaže: “Musliman je onaj od cijeg jezika i ruku su sigurni drugi muslimani, a muhadžir je onaj koji napusti ono sto je Allah dž.š. zabranio.”
Povodom čega je Poslanik a.s. rekao ovaj hadis?
Vjerovjesnik a.s. se bojao za one koji su ranije primili islam da se ne bi oslonili na tu svoju prednost u primanju islama, pa im je rekao da nije pravi musliman onaj koji je ranije donio šehadet, nego je potpuni musliman onaj od čijeg su jezika i ruku sigurni, mirni, ostali muslimani.
Također, Poslanik a.s. je bio osjetljiv i prema muhadžirima da se i oni ne oslone na svoje iseljenje, pa ih je obavijestio da je prava hidžra napuštanje svega što je Uzvišeni Allah zabranio i da nema nikakva dobra od fizičkog preseljenja sve dok hidžru ne bude pratila hidžra od harama tj. napuštanja zabranjenog.
Ovaj hadis pored toga što upozorava one koji su ranije primili islam da time ne bi bili zavedeni, da se ne bi uzoholili, on istovremeno razveseljava srca onih koji su kasnije prihvatili islam, i poručuje im da i oni imaju mogućnost da nadoknade ono što ih je mimoišlo na taj način što će štiti prava Uzvišenog Allaha i svih muslimana.
Spomenut je jezik, jer on izražava ono što nam je u dušama, a ruka, jer se njome većina poslova obavlja. Spomenuta su samo ova dva organa, jer je uznemiravanje pomoću njih češće i bolnije od uznemiravanja drugim organima. A jezik je navede prije ruke, jer je zlostavljanje njime daleko teže. Postoji ona izreka koja kaže: I OD NOŽA RANA ZARASTE, ALI OD JEZIKA NIKAD.
Šta je to islam?
Riječ islam znači pokornost, poslušnost, predanost.
A Poslanik a.s. kaže: “Islam je da svjedočiš da nema dugog boga osim Allaha i da je Muhammed Božiji Poslanik; da obavljaš namaz, da daješ zekat, da postiš ramazan, i da hadždž činiš kuću (Kabu), ako mogneš do nje doći.”
Sada se postavlja pitanje: Da li je dovoljno da čovjek izvršava samo islamske šarte i da se ubraja u prave vjernike, mu’mine? Ne. Jer da bi neko bio mu’min on pored toga što mora izvršavati temelje islama tj. islamske šarte, on mora biti insan. On mora biti čovjek. On mora biti onaj od čijeg su jezika i ruku mirni drugi muslimani. I tek tada, kada ujedini i islamijet (ispunjavnje islamskih šarti) i insanijet (ponašanje kako dolikuje jednom čovjeku, jednom muslimanu) on postaje mu’min tj. pravi vjernik.
Sa druge strane onaj od čijeg su jezika i ruku mirni drugi muslimani, a ne izgovara šehadet, ne klanja, ne posti, ne daje zekat, ne ide na hadž, taj se ne može smatrati muslimanom.
Nažalost kod nas puno ima i jednih i drugih, ali malo onih trećih.
- Oni koji ispunjavaju islamske temleje (šehadet, namaz, post, zekat, hadž, ali uznemiravaju, ponižavaju, vrijeđaju druge, za takve Allah dž.š. i Poslanik a.s. kažu:
Allah dž.š. kaže: ”O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju sami sebi čine nepravdu”.
Poslanik a.s. kaže: “Znate li ko je muflis (bankrot)? Ashabi odgovoriše: -Muflis je onaj koji nema para ni imetka. A Poslanik, s.a.v.s., reče: -Zaista je pravi beskućnik od mog ummeta onaj ko dođe na Sudnjem danu sa namazom, postom, zekatom, a na dunjaluku je nekoga psovao (grdio), nekoga potvorio, nečiji imetak je jeo, prolio je nečiju krv ili je nekog udario, pa će svakom od njih biti dato od njegovih dobrih djela, a ako nestane njegovih dobrih djela, prije nego što izmiri ono što je on dužan ljudima, onda će se uzeti od njihovih grijeha, pa će se natovariti na njega i biće bačen u džehennemsku vatru.”
Ebu Hurejre, r.a., prenosi hadisi-kudsijju u kojoj Poslanik, s.a.v.s., najavljuje Allahov rat takvim osobama. On kaže: „Allah Uzvišeni je rekao: ‘Ko uznemiri Moga pravog roba (evliju), Ja ću mu najaviti rat!!!’“ Analizirajmo: koliko mi koristimo svoj jezik u ponižavanju, uznemiravanju, podrugivanju i ismijavanju drugih osoba?!
- Oni od kojih su mirni drugi ljudi, ali ne izvršavaju islamske dužnosti, za njih se kaže:
Poslanik a.s. kaže: “Između čovjeka i kufra (nevjerovanja) je samo ostaviti namaz”
“Prvo za što će čovjek biti pitan na Sudnjem danu je namaz, pa ako bude ispravan bit će i ostala djela. A ako ne bude ispravan, neće biti ni ostala djela.“
„Tri su petlje i temelja vjere na kojima se zasniva islam- ko napusti jednu od tih stvari postaje nevjernik: svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha, klanjanje propisanih namaza i post mjeseca ramazana.“
Šta znači ovaj hadis? Ovaj hadis znači da oni koji govore : „Ja sam dobar u duši.“ oni od te duše na ahiretu neće imati nikave koristi, ako ne budu ispunjavali islamske šarte.
- Oni koji ispunjavaju i islamske propsie, ali su i lijepog ahlaka (ponašanja)
Za njih Allah dž.š. kaže: „Ono što žele – vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i koji milostinju udjeljuju, i koji stidna mjesta svoja čuvaju – osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju – a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju – i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu, i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju – oni su dostojni nasljednici, koji će džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.“
Pouka hadisa:
U hadisu je sadržan poziv na posvećivanje pažnje pravima drugih, a svakako i pravima njihovog Gospodara time što ćemo se ustegnuti od uznemiravanja drugih i napustiti sve ono čime bismo izazvali srdžbu Allaha dž.š.