Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 24. mart 2017. gregorijanske godine, odnosno 25. džumadel-uhra 1438. hidžretske godine.
Poslanik Muhammed a.s. je rekao: ”Neka je ponižen onaj u čijem se prisustvu ja spomenem, a on ne prouči salavat na mene!“
Draga braćo, današnja hutba je ustavri vaz najpoznatijeg tabina, Hasan El-Basrija, kojeg je održao prije više od 1300 godina okupljenim vjernicima u džamiji nakon džume namaza.
Pripovijeda Seleme ibn Amir: „Jedanput smo klanjali džumu sa Hasanom, pa pošto završismo, okupismo se oko njega, a on zaplaka.’ Zašto plačeš?’ – rekosmo, a on još više zaplaka, a onda reče:
‘A kako i ne bih plakao? Kada bi nam se na vrata ove džamije pomolio jedan od drugova Božijeg Poslanika a.s., ne bi od islama među nama poznao ništa osim ovu našu kiblu, kuda se u namazu okrećemo…’“
Braćo, poslušajmo još jedanput šta kaže Hasan el-Basri: „Kada bi nam se na vrata ove džamije pomolio jedan od drugova Božijeg Poslanika a.s., ne bi od islama među nama poznao ništa osim ovu našu kiblu, kuda se u namazu okrećemo…“
Braćo, ako ashabi kod njih, kod tabi’ina, ne bi prepoznali ništa od islama sem kible, šta mislite, šta bi ashabi prepoznali od našeg islama? Možda ime, a možda ni to.
Hasan El-Basri dalje kaže:
„Oh, oh! Prazne želje su uništile svijet. Govora ima, ali djela malo; znanja ima, ali strpljivosti nema; vjerovanje postoji, ali čvrstog uvjerenja nema…“
Zar braćo ovo nije i naše stanje? Zar se i kod nas ne nalazi puno govornika, a malo radnika? Zar se i kod nas ne nalazi puno alima, profesora, inžinjera itd., a malo insana? Zar se i mi nepravimo „veći muslimani i od reisa“, a džamijski safovi nam prazni na dnevnim namazima?
Hasan El –Basri dalje nastavlja:
„Šta je to? Ja vidim ljude, ali ne vidim pameti. Čujem šum, ali ne vidim druga. Ovaj svijet je ušao u vjeru, pa izašao. Znaju šta je dobro, ali ga djelom niječu. Znaju šta je haram, ali ga djelom dozvoljavaju. Vjera im je samo na jeziku. Upitaš jednog od njih da li vjeruje da će za djela račun polagati, a on ti odmah odgovori da vjeruje. Kunem se Gospodarom Sudnjeg dana, da laže…“
Braćo, danas je među nama mnogo onih koje Hasan El-Basri spominje, jer doista ima mnogo onih koji tvrde da su vjernici, da će pred Allahom račun polagati, ali pored svega toga njihova djela govore suprotno. Kažu da vjeruju u Allaha, a nema ih svakodnevno u džamiji na namazu, ne poste, ne daju zekat…. Kažu da vole Allaha, a više staža imaju u kladionici nego u vlastitoj kući. Kažu da vole Allaha, a ne mogu ni na džumu doći, a da iz njih ne tukne alkohol. Kažu da žele džennet, a rade za džehennem. Hasan el-Basri za ovake kaže: „Kunem se Gospodarom Sudnjeg dana, da laže…“
Hasan el-Basri dalje kaže: „Od svojstva pravog muslimana je: snaga uz vjeru, odlučnost uz blagost, vjerovanje uz čvrsto uvjerenje, znanje uz blagost, blagost sa znanjem, pamet uz blag postupak, otmjenost u siromaštvu, umjereno vladanje u bogatstvu, milost prema potištenu, darežljivost na pravom mjestu i pravednost uz ustrajnost.
Musliman pravi neće učiniti nasilje ni onome koga mrzi, niti će se ogriješiti pomažući onoga koga voli.
Musliman pravi ne ogovara; ponižavajući drugog ne namiguje; ne istražuje mahana; o besposlici ne govori; bez svrhe se ne zabavlja i ne igra; ne prenosi riječi; ne traži ono što nije njegovo; ne poriče istinu, makar se i njega ticalo; ne prelazi granice u isprici; ne sveti se kad nekoga nesreća pogodi; niti se veseli kad neko nešto pogriješi.
Pravi musliman je ponizan i skrušen, kad je u namazu, on žuri da se Allahu klanja.
Riječi njegove su pravi lijek; stpljivost njegova je pobožnost; šutnja njegova je razmišljanje; razmatranje njegovo je pouka.
DrUUži se sa učenim ljudima da nauči, među njima šuti da ne pogriješi, a kada govori, govori da se okoristi. Ako pravi musliman učini nešto što je dobro, on se veseli, a ako pogriješi, traži oprosta; ako ga pak prekori, on opet od njeg zadovoljstvo traži. Ako ga neko ludo ispsuje i izgrdi, on se opet blagim pokaže. Kad mu se nasilje učini on se strpi i opet pravedno postupa. Ne utječe se drugom osim jedinom Allahu, ne traži pomoć osim od jedinog Allaha. Pravi je musliman među ljudima dostojanstven, a u osami sa Allahom zahvalan. Zadovoljava se nafakom, zahvaljuje se na udobnosti, a strpi se u muci. Ako sjedne sa onim, koji su zaboravili Allaha, on se Allaha sjeća, a ako sjedne sa onima koji se Allaha sjećaju, on traži oprosta za svoje grijehe.“
Braćo, da li smo pravi muslimani ako do podne mrzimo cijeli svijet, a posle podne čak i sebe? Da li smo pravi muslimani ako u nišane i ograđivanje mazara ulažemo po nekoliko stotina maraka, a naš prvi komšija nema šta da jede? Da li smo pravi muslimani ako se više radujemo komšijinoj nesreći, nego svojoj sreći? Da li smo pravi muslimani ako u komšijinoj avliji vidimo trn, a svojoj ne vidimo balavan? Da li smo pravi muslimani, ako od nas nema koristi ni insan ni hajvan? Da li smo pravi muslimani ako smatramo da su svi drugi zalutali, a samo mi na pravom putu? Braćo, da li smo mi pravi muslimani…?
Nakon ovoga Hasan el-Basri je rekao: „Ovakvi su bili Alejhisselamovi drugovi jedan po jedan sve dok nisu pomrli. Ovakvi su bili vaši dobri preci. Vaše stanje se izmjenilo zato što ste vi svoj postupak promijenili.“ A onda je proučio sljedeći ajet:
إِنَّ اللَّهَ لَا يُغَيِّرُ مَا بِقَوْمٍ حَتَّىٰ يُغَيِّرُوا مَا بِأَنفُسِهِمْ ۗ وَإِذَا أَرَادَ اللَّهُ بِقَوْمٍ سُوءًا فَلَا مَرَدَّ لَهُ ۚ وَمَا لَهُم مِّن دُونِهِ مِن وَالٍ
„Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoće jedan narod kazniti, niko to ne može spriječiti; osim Njega nema mu zaštitnika.“ (Er-Raad, 11.)
Draga braćo, ovaj vaz iako je održan prije 1300 godina i danas je aktuelan, ako ne i aktuelniji, jer smo mi kudikamo više zaostali nego oni muslimani kojima je prvenstveno ovaj vaz bio namijenjen.
Braćo, izvucimo pouke iz ovog vaza i počnimo dolaziti vertikalno (hodajući) u džamiju, jer ako ne htjednemo tako onda ćemo sigurno doći horizontalno (ležeći). Izvucimo pouke iz ovog vaza i okanimo se kladionice, jer ona uništava naš imetak, naše porodice, ona uništava kako dunjaluk tako i ahiret. Izvucimo pouke iz ovog vaza i okanimo se alkohola, jer je on majka svih zala. Izvucimo pouke iz ovog vaza i pomirimo se sa komšijom, jer je komšija preči nego rođeni brat ako je daleko. Braćo, izvucimo pouke iz ovog vaza….jer Allah dž.š. kaže: „Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!“ (Az-Zumer, 9.)
A ja mislim da mi pmati imamo, zato izvucimo pouke iz ovog vaza.
O Allahu popravi naše stanje,popravi naše vođe,uputi našu djecu,nedaj da ih se zastidimo,da se oni nas zastide. AMIN!!!