Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 24. februar 2017. gregorijanske godine, odnosno 27. džumadel-ula 1438. hidžretske godine.
Poslanik Muhammed a.s. je rekao: ”Neka je ponižen onaj u čijem se prisustvu ja spomenem, a on ne prouči salavat na mene!“
Poslanik a.s. kaže: „Iman se sastoji od šezdeset i nekoliko dijelova, a i stid je dio imana.“ (Buharija)
Priča se da je neki čovjek usnio kako šeta šumama Afrike gdje je priroda bila privlačna i gdje su rasla visoka drva. Uživao je posmatrajući Allahove blagodati.
I dok je on tako uživao u tim prizorima, kad odjednom ču riku lava koji je trčao prema njemu. Čovjek poče bježati što je brže mogao, a lav i dalje ide za njim. Kada mu se lav približio, on ugleda jedan stari bunar te se baci u njega. Nađe se u bunaru te se uhvati za konopac u njemu kojim se izvlačila voda.
Kada se malo smirio i došao sebi, a utiša se i lavlja rika, čovjek ču glas zmije koja je imala veliku glavu i dugo tijelo, a bila je na dnu bunara.
I dok je on tako razmišljao kako da se riješi lava i zmije, kad ono dva miša, jedan crn, a drugi bijel, penju se prema vrhu konopca i počeše ga grickati, od čega se čovjek još više prepade. U tom strahu se počeo okretati lijevo desno, a onda na zidovima banura ugleda med koje su pčele napravile. Pruži ruke zahvati meda i poče ga jesti. Od ljepote ukusa meda, zaboravio je svoje stanje u kojem se našao…
Kada se čovjek probudio, otišao je kod jednog učenjaka da mu protumači san.Učenjak se nasmija i reče mu: „Pa zar ne znaš njegovo tumačenje??“ A čovjek odgovori: „Ne.“ Učenjak nastavi: „Što se tiče lava koji je trčao za tobom, to je melek smrti.Zmija u bunaru je tvoj kabur u kojeg ćeš kad tad pasti, a konopac za koji si se okačio je tvoj život. Što se tiče dva miša, crnog i bijelog, oni su noć i dan koji ti oduzimaju od tvog života.“ Čovjek upita: „A med, učenjače?“ A učenjak odgovori: „To je dunjaluk, svojom slatkošću te učinio da si zaboravio da su iznad tebe smrt, a ispod tebe kabur i polaganje računa.“
Kao što vidite braćo dunjaluk je jedna velika laž, jedna velika iluzija i varka. Čovjek bude zavaran njegovom lažnom ljepotom, pa se uzoholi i pomisli da mu nikada neće doći kraj, ali onda ga iz te lažne opijenosti probudi Azrail- Melek smrti, ali već bude kasno za bilo šta.
Zbog toga je Alija r.a rekao: „Ljudi spavaju dok su živi, a probude se kada umru.“
Braćo, zaista čovjeku smrt otkriva ono što mu je do tada bilo napoznato. Spoznat će tada čovjek da mu od koristi neće biti ni novac, ni zlato, ni srebro, niti zemlja niti bilo šta od dunjaluka, jedino što će mu koristiti su njegova dobra djela.
Poslanik a.s. kaže: „Primjer čovjeka, njegovih djela i imetka je kao primjer čovjeka koji ima trojicu prijatelja. Jedan od njih mu kaže: ‘Ja sam s tobom dok si živ, a kad umreš niti ti više pripadaš meni, a ni ja tebi.’ To je njegov imetak. Drugi kaže: ‘Ja sam s tobom dok ne stigneš u kabur, a kada stigneš tamo, niti sam ja više tvoj, a ni ti moj’ To je njegovo dijete. Treći kaže:’Ja sam s tobom i dok si živ i kad umreš.’ To su njegova djela.“
Ove činjenice čovjek bude svejstan tek pred sami kraj svog života, pa je u tom kontkestu i sljedeća hikaja koja kaže da je jedan dječačić pitao svog djeda:
„Dedo, je li ti žao napustiti dunjaluk?“
„Da me to neko upitao kad sam bio u tvojim godinama, odgovorio bih da mi je žao.“
„Znači, nije ti žao?“
„Ne, u mojim godinama dunjaluk izgubi na vrijednosti, vidiš sve što si trebao vidjeti. Iskusiš što se trebalo iskusiti, tako da dunjaluk u mojim godinama i nije baš interesantan. Jedino čega mi je jeste žao, je to što nisam zaradio više sevapa, a manje grijeha. Što nisam više namaza obavio, što se više nisam družio sa Kur’anom i što više nisam dijelio od onoga što sam imao.“
Braćo, kako se i mi ne bismo kajali kao ovaj dedo iskoristimo svoje slobodno vrijeme i svoje zdravlje i dođimo u našu džamiju na neki od dnevnih vaktova. Znajte da će ova džamija biti svjedok za nas ili protiv nas. Kako se i mi ne bismo kajali kao ovaj dedo iskoristimo svoje slobodno vrijeme, zdravlje i mladost, i dođimo svom imamu kao bi nas naučio učiti Kur’an. Znajte da će Kur’an biti svjedok za nas ili protiv nas. Kako se i mi ne bismo kajali kao ovaj dedo iskoristimo svoje bogatstvo prije siromaštva i uvakufimo se u neki od hajrova, pa makar sa jednom markom, a najpreči hajr je onaj koji se vodi u našem džematu, u našoj mjesnoj zajednici. Znajte, braćo, da je samo onaj imetak koji smo dali, u hajr i to u ime Allaha, naš imetak, sve ostalo je tuđe.
Jedan halifa bijaše poznat kao vladar koji je često bio zamišljen. Rijetko bi se smijao i uglavnom je šutio. Jednog dana mu sluga stidljivo reče: ”Vladaru, pored sve raskoši i dukata koje imaš ti si stalno zamišljen. Drugi bi na tvom mjestu uživali i veselili se!“
”A znaš li ti koliko ja dukata ja imam?” – upita ga halifa. ”Koliko god poželiš’- brzo mu odgovori sluga.”Halifa duboko uzdahnu, zamisli se pa reče: ”Godinama si mi vjerni sluga i pomoćnik, pa ti mogu odati svoju tajnu. Ja imam svega 50 dukata.” „Kako to?“ – začuđeno ga upita sluga.”Ljudi se zavaravaju pa misle da su dukati i ostala ovosvjetska dobra njihova. Ali, ne. Znaj vjerni moj prijatelju, da čovjek ima samo ono što drugome dadne. Jedino to će naći na Sudnjem danu na vagi svojih dijela kao nešto sto vrijedi i što istinski poseduje. Ja sam samo dvojici siromaha dao po 25 dukata i to je sve što imam. Svi drugi dukati koji su kod mene su prolazni. Na Sudnjem danu ću naći jedino onih 50 dukata i jedino njih istinski imam .” Objasni mu halifa.
Hvala Bogu mi džematlije Donjih Vukovija imamo puno više od ovih 50 dukata koje je imao ovaj halifa. Naš ahiretski račun je pun, jer mi svakog petka gradimo, pomožamo, ili svoj džemat i džamiju ili druge džemate i druge džamije. A za ovakve Allah dž.š. kaže:
وَأَمَّا مَن بَخِلَ وَاسْتَغْنَىٰ فَسَنُيَسِّرُهُ لِلْيُسْرَىٰ وَصَدَّقَ بِالْحُسْنَىٰ فَأَمَّا مَنْ أَعْطَىٰ وَاتَّقَىٰ
فَسَنُيَسِّرُهُ لِلْعُسْرَى وَكَذَّبَ بِالْحُسْنَىٰ
”Onome ko udeljuje i bogobojazan je, i ono najlepše smatra istinitim, njemu ćemo put dobra olakšati, o onome ko tvrdiči i osjeća se nezavisnim, i ono najlepše smatra lažnim, njemu ćemo put do zla olakšati.” (El –Lejl, 5-10.)
Ovu hutbu ćemo zaključiti sljedećom rečenicom: „Život na ovom svijetu je poput odlaska u super market. Obilaziš i uzimaš što ti se sviđa od izloženog. Ali nezaboravimo da je pred nama kasa gdje će se naplatiti ono što smo uzeli.“
Gospodaru naš, utječemo ti se od oholosti bogatstva i od poniženja siromaštva. AMIN!!!