Ne dozvoli da ti biznis uzme dušu, ali ne dozvoli ni da ti briga o duši uzme zalogaj.

Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.

Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.

Danas je 04. novembar 2016. gregorijanske godine, odnosno 05. safer 1438. hidžretske godine.

Poslanik Muhammed a.s. je rekao: ”Neka je proklet onaj u čijem se prisustvu ja spomenem, a on ne prouči salavat na mene!“

Poslanik a.s. kaže: „Iman se sastoji od šezdeset i nekoliko dijelova, a i stid je dio imana.“ (Buharija)

Allah dž.š. kaže: „Ima ljudi koji govore: ‘Daj Ti nama, Gospodaru naš, na ovome svijetu!’ Takvi na onom svijetu neće imati ništa. A ima i onih koji govore: ‘Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovome i na onome svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!’ Njih čeka nagrada koju su zaslužili! – A Allah brzo sviđa račune.“ (El-Beqre, 200-202.)

U jednoj predaji se kaže: ”Radi za onaj svijet kao da ćeš sutra umrijeti, i radi za ovaj svijet kao da ćeš vječno živjeti!”

Jedan pobožnjak po imenu Šekik el-Belhi je krenuo na dug put s ciljem trgovine i zarade. Prije polaska oprostio se sa svojim prijateljem Ibrahimom b. Edhemom i kazao mu kako će na tom putu dugo ostati. Međutim, nije prošlo svega nekoliko dana a on se vratio. Vidjevši ga u džamiji, Ibrahim je začuđeno upitao: „Zašto si se tako brzo vratio?“ Šekik je odgovorio: „Na putu sam vidio jednu veoma čudnu stvar, pa sam odlučio da ne idem na put“. „Na hajr! Šta si to vidio?“ – upitao je Ibrahim.

Šekik započe svoju priču: „Putujući umorio sam se, pa sam odlučio da se odmorim u jednom pustom i neplodnom predjelu. Tu sam primjetio jednu slijepu i obogaljenu pticu, pa sam rekao u sebi: ‘Kako ova ptica živi na ovom zabačenom mjestu, a niti vidi niti se kreće?’ Nije prošlo puno vremena a doletjela je druga ptica noseći onoj prvoj hranu. To se ponovilo nekoliko puta na dan. Rekao sam: ‘Onaj koji je opskrbio ovu nemoćnu pticu na ovakvom pustom i neplodnom mjestu, opskrbiće i mene!’ I onda sam odustao od puta i vratio se.“

‘Baš si čudan, Šekiku’ – odgovorio je na to Ibrahim. ‘Zašto si prihvatio da budeš slijepa i obogaljena ptica koja živi od tuđe pomoći!? Zašto nisi htio da budeš ona druga ptica koja se trudi da sebi pribavi hranu, a onda pomaže slijepim i nemoćnim!? Zar ti ne znaš da je gornja ruka bolja od donje!?’ Kada je čuo ove riječi Šekik je ustao i poljubio Ibrahima u ruku. Potom je rekao: ‘Ti si naš učitelj’, i onda se vratio svojoj trgovini i poslovanju.

Kao što vidimo islam podstiče na rad, a ne na nerad. Čovjek koji radi on hrani i sebe i druge, dok čovjek koji ne radi, koji je ljenčina, on ne može prehraniti ni sebe, a kamoli druge.

Braćo, ovaj princip važi u nekim normalnim, uređenim zemljama, ali ne i u BiH.

Zašto smo mi izuzetak? Zbog toga draga braćo što oni koji su nam nadređeni (političari, vlasnici firmi, poslodavci…), oni koji se svakodnevno pred masama busaju u prsa da su veliki Bošnjaci, veliki muslimani, ne boje se ni Allaha ni države. Može mi biti jasno zašto se ne boje države, jer države gotov da i nema, jer da je ima ne bi dozvolila ovo iživaljavanje nad narodm, al’ ne može mi biti jasno kako se ne boje Allaha, koji je u svojoj Časnoj knjizi rekao: “ Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje.“  (An-Nahl, 90.)

A prava radnika u islamu su sljedeća:

  • Plata radniku mora biti blagovremena tj, na vrijeme, jer Poslanik a.s. kaže: “Dajte radniku njegovu platu prije nego što se njegov znoj osuši” Kod nas u BiH se osuši i znoj i radnik, ali plate nema, pa je zbog ovakvih slučajeva Poslanik rekao sljedeće: “Na Sudnjem danu ja sam protivnik trojici: čovjeku koji je nešto obećao u moje ime, a nijeto ispunio; čovjeku koji je prodao drugog slobodnog čovjeka i čovjeku koji je unajmio radnika, od njega dobio svešto je zahtijevao, a nije mu platio.”
  • Visina plate treba biti na razumnom nivou tj. dovoljna da radnici i njihove porodice žive dostojanstvenim i humanim životom, jer se u Kur’anu kaže: „O narode moj!(govorio je Šuajb) Pravo mjerite i na litru i na kantaru i ne zakidajte ljudima stvari njihove i ne činite zlo po Zemlji praveći nered.“ Da li je plata od 410 KM i penzija od 325 KM dovoljna za dostajnstven i human život?
  • Radnik se ne smije opteretiti onime što on nije u mogućnosti uraditi, jer Poslanik kaže: „Kada se siromašan nađe kod bogatog to mu je iskušenje, slabić kod jakog je iskušenje, rob kod gazde je iskušenje, pa neka se gazda boji Allaha i neka ga ne opterećuje onim što ne može uraditi, a ako ga optereti neka mu pomogne, a ako nešto ne uradi neka ga ne kažnjava.“
  • Poštivanje potpisanih ugovora, jer Allah dž.š. u Kur’anu kaže: „O vjernici, ispunjavajte ugovore!“ (Al-Maide, 1)
  • Lijepo postupanje prema radniku, jer Poslanik kaže: „Neće ući u džennet onaj koji ružno postupa prema onima za koje je odgovoran, a proklet je onaj ko bude muslimanu nanosio štetu ili pravio spletke.“

 

Poštujući gore navedena prava, mi opskrbljujemo Božiju pomoć za sebe, jer je Poslanik a.s. rekao: „Vi doista bivate potpomognuti i opskrbljeni zbog slabih među vama.“

Poruka ove hutbe je sljedeća: Ne dozvoli da ti biznis uzme dušu, ali ne dozvoli ni da ti briga o duši uzme zalogaj.

Bože kod Tebe tražimo utočište od brige i tuge. Tebi se utječemo od slabosti i ljenosti. Utječemo Ti se od kukavičluka i škrtosti. Utječemo Ti se od toga da nas dug savlada i dan ljudi gaze. AMIN!!!