Hafiz Mehmed ef. Mulahalilović zvani Mehić rođen je 1855. godine u Vukovijama. Sin je umrlog Mehmeda i Have. Unuk Alijin. Živio je u Vukovijama, kućni br. 59. Prema podacima iz knjige umrlih umro je 17.9.1935. godine kao udovac u 80. godini starosti. Dženazu mu je klanjao sin Ferid. Ukopan je u Centralno mezarje Džemata Donje Vukovije i to na saamom ulazu u mezarje. Kada su ga pitali zašto želi baš tu da se ukopa, odgovorio je: „Kako bi mi Džafićani mogli učiti Fatihu.“ Ovo je rekao iz razloga što je posebno bio poštovan i uvažavan upravo od stanovnika Džafića.
Početno vjersko obrazovanje stekao je u Vukovijama. Dalju naobrazbu stiče u Behram-begovoj medresi u Tuzli, gdje sluša predavanja hafiza Tosun ef. Karića. i hadži hafiza Mehmed Teufik ef. Azabagića, istaknutih i u cijeloj Bosni priznatih učenjaka i muderrisa. Uporedo sa učenjem u medresi završava i hifz. Završetkom medrese intenzivno se sprema za ispit na Šerijatsko-sudačkoj školi (koja je osnovana 1887. godine) u Sarajevu. Kada je 1888. godine položio ispit, ponuđeno mu je službovanje kao kadiji u Srebrenici. Odbio je ovaj posao iz ljubavi prema svojim Vukovijama gdje je bio imam, hatib, vaiz i muallim.
Bio je zapažen kao dobar poznavalac nekoliko islamskih disciplina, kao i tri orjentalna jezika. U šerijatskom pravu se posebno isticao u poznavanju šerijatskog nasljednog prava. Sve svoje slobodno vrijeme hafiz Mehmed je provodio u svojoj biblioteci, decenijama proučavajući djela najčuvenijih islamskih teologa sa Istoka i na taj način usavršavao se u svojoj struci. On je primao i redovno čitao poznate stambolske časopise „Sirati mustekim“, „Iršad“ te „Nurul islam“ čije stupce su popunjavali tekstovi najučenijih teologa.
Hafiz Mehmed ef. Mulahalilović je bio poznat kao kao jedan od bolje uleme u cijelom tuzlanskom kraju. Radio je kao imam, muallim i vaiz sve do svoje smrti ne ograničavajuči se u predavanju, samo na početnu naobrazbu, nego je radio i sa onima koji su htjeli više. Njegova riznica znanja i bogatog iskustva nije ostala zaključana. Svojom blagom riječi, poukama i mudrim savjetima neprekidno je djelovao. On je vaspitao niz generacija kojima je dao moralno i vjersko znanje. Najviše je govorio o dužnostima muslimana na ovom svijetu ističući uvijek da se ahiret zarađuje na ovom svijetu radeći i živeći pravim islamskim, poštenim životom. Nastojao je muslimane uvjeriti da nema napretka i sreće bez znanja i nauke. Bio je dobar posjednik i privrednik. Primjenjivao je tada najsavremenije metode rada. Svijet ga je i u tome slušao i poljuprivredna imanja u njegovom kraju su uvijek bila naprednija od ostalih. Imao je tri sina: Husejna, Ferida i Ahmeda. Poslije smrti hafiza Mehmeda ef. Mulahalilovića naslijedio ga je njegov sin Ferid.