Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige,poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 11. septembar 2015. gregorijanske godine, odnosno 27. Zul-ka’de 1436. hidžretske godine.
Poslanik a.s. kaže: „Iman se sastoji od šezdeset i nekoliko dijelova, a i stid je dio imana.“ (Buharija)
Braćo jedan prelijep, ali ujedno i izgubljen dio imana jeste tevekkul. Mnogima od nas, uključujući i mene, nedostaje upravo ovaj dio imana. Ako bismo pronašli ovaj dio imana, ako bismo povratili ovaj dio imana u svoje živote, to bi bilo rješenje zagonetke zvane; mir, sreća i veselje u našim životima.
Ako pogledamo oko sebe vidjećemo mlade ljude koji su depresivni, zabrinuti potišteni. Zbog čega? Zbog toga što nemaju sigurnu budućnost. Zbog toga što na TV-u ne mogu vidjeti niti jednu pozitivnu vijest nego samo crnu hroniku. Zbog toga što ne znaju kada će se moći oženiti.
Ako pogledamo oko sebe vidjećemo ljude srednjih godina koji su depresivniji, zabrinutiji i potišteniji od ovih mladih. Zbog čega? Zbog toga što nemaju posao ili i ako ga imaju onda on visi o koncu. Svaki dan očekuju da šef dođe i kaže višak si idi kući. Zbog toga što imaju kod kuće djecu kojoj trebaju materijalna sredstva, a oni mu ih ne mogu dati.
Šta je rješenje? Kako pobijediti ovu depresiju, zabrinutost i potištenost? Kako sve ovo zamjeniti mirom, srećom i veseljem? Rješenje je tevekkul!
Šta je to tevekkul?
Tevekkul je braćo potpuno prepuštanje Allahu dž.š. nakon što smo uložili sav svoj trud u ostavrivanju konačnog cilja. Ako bi neka osoba ostala spavati kod kuće, kao što to veliki broj danas radi, i rekla ja se oslanjam na Allaha dž.š., a onda očekivala da joj novac ili posao padne sa neba, to bi bila ogromna greška, jer ta osoba onda ne bi bila mutevekkil tj. ona koja se oslonja na Allaha, nego mettekil tj. ona koja jede imetak drugih ljudi u prijevodu na naš lijepi bosanski jezik ta osoba bi bila ljenčina, lezihljebović, uhljup itd.
Šta mislite braćo kojih ima više kod nas u Vukovijama: mutevekkila ili muttekila, odnosno onih koji rade i oslanjanju se na Allaha ili onih lezihljebovića?
Jedne prilike Omer r.a. vidje jednu grupu ljudi pa ih pita: „Ko ste vi?“ Kažu oni: „Mi smo mutevekkilun – oni koji se oslanjaju na Allaha dž.š.“ Kaže im Omer r.a.: „Ne, vi ste muttekilun – oni koji jedu imetak drugih ljudi. Znate li ko je mutevekil?“ – kaže im hazreti Omer. „Mutevekil je onaj čovjek koji posije žito, pa se onda osloni na Allaha dž.š.“
Takođe zabilježen je i slučaj kada je jedan ashab došao Poslaniku a.s. pa ga pitao, hoće li pustiti devu, pa se osloniti na Allaha dž.š. na šta mu je Poslanik a.s rekao: „Sveži devu i onda se osloni na Allaha.“
U najkraćem tevekkul znači uraditi sve što je u našoj moći. Rukama našim, nogama našim, jezikom našim, djelima našim, mozgom našim, a nakon svega toga srcem vjerovati da će Allah dž.š. dati ono što je najbolje za nas i naše porodice.
Zato draga moja braćo ako tražimo, taržimo samo od Allaha. Ako molimo, molimo samo Allaha. Ako se oslanjamo, oslonimo se samo na Allaha. Jer ako budemo tražili, ako budemo molili, ako se budemo oslanjali, na ljude i kada bi nam ljudi davali nafaku i ja i ti, brate moj dragi, bismo hodali i goli i bosi, i žedni i gladni.
Amir ibn Abd Kajs r.a. je rekao: „Tri ajeta iz Kur’ana su mi bila dovoljna da ne tražim ništa ni odkoga od ljudi:
1. Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti zaželi dobro – pa, niko ne može blagodat Njegovu spriječiti; On njome nagrađuje onoga koga hoće od robova svojih; On prašta i milostiv je. (Junus, 107.)
2. Milost koju Allah podari ljudima niko ne može uskratiti, a ono što On uskrati niko ne može, poslije Njega, dati; On je silan i mudar. (Fatir, 2.)
3. Na Zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne hrani. On zna gdje će koje boraviti i gdje će sahranjeno biti. Sve to ima u jasnoj Knjizi. (Hud, 6.)“
Kako bi vam još bolje objasnio ovu temu ispričat ću vam jednu istinitu priču. Priču koja na najbolji mogući način pokazuje Allahovu moć i snagu.
U Pakistanu je bio jedan doktor, doktor po imenu Išan. On je bio najbolji neurolog u Pakistanu. Do njega je bilo izuzetno teško doći. Ljudi su čekali mjesecima da bi ih on pregledao, pa čak i ako bi došli kod njega nakon toliko čekanja bili su pravi sretnici. Svi su gra taržili, pa je zbog toga mnogo putovao. Jedne prilike krenuo je na put, avionom. Odjednom počeli sakupljati oblaci. Počeo je vjetar puhati, gromovi udarati, tako da je zbog svega ovoga jedan od motora aviona prestao raditi. Morali su se spustiti, na jedan mali zabačeni aerodrom. Uvidjevši u kakvoj se situaciji nalaze, doktor je upitao pilota: “Koliko će dugo ovo potrajati?”, a on je rekao da će se prilično dugo zadržati. “Ali ja moram stići do tog i tog mjesta!”, rekao je doktor. “Za dolazak do tog mjesta potrebna su ti samo tri sata vožnje autom. Zašto jednostavno ne odeš autom? Tako bi mogao stići”, rekao je pilot. Doktor je poslušao pilota uzeo taksi i krenuo, ali dok se vozio opet se pojaviše oblaci. Poče padati kiša. Bila je toliko jaka da nisu mogli više voziti. Zbog toga su odlučili stati. I sakriti se u obližnju kućicu, kako bi jeli i klanjali, dok se vrijeme ne stabilizuje. Došli su do vrata, pokucali, a onda se na vratima pojavila jedna starica. Objasnili su šta im se desilo i pitali da li mogu ući kako bi klanjali. Starica im je ukazala gostoprimstvo. U jednom dijelu te sobe ležalo je dijete kojeg je starica često gledala, a pored njega je bila sedžada gdje je ona klanjala. Kada su ovaj doktor i njegov saputnik klanjali upitali su staricu, šta je sa djetetom. Ona im je rekla da je dijete siroče i da je teško bolesno, dodavši da je ona njegova nena i da je obišla sve doktore kako bi izliječila unuka, ali niko joj nije mogao pomoći, ali su joj rekli da postoji jedan doktor specijalista koji bi moga pomoći djetetu. Starica dalje nastavlja: “Mi smo pokušali zakazati termin kod tog doktora, ali oni su nam rekli da dođemo za šest mjeseci. Ali, taj doktor je daleko i od tog dana ja činim dovu moleći Allaha da nam olakša: ‘Dijete je bolesno, olakšaj nam, o, Allahu!’”, objasnila je nena.
Doktor je upitao: “Kako se zove taj specijalista?”, a nena reče: “On se zove doktor Išan.” Čuvši to, doktor je zaplakao. “Zašto plačete?”, upitala ga je nena, a doktor reče: “Vaša je dova primljena. Zbog vaše dove oluja je došla, počelo je sijevati, motor aviona se pokvario. Kada smo krenuli autom, kiša je ponovo pala i zaustavila nas. I znate li šta? Kiša je jedino stala kad smo vas upitali šta je djetetu.” Čuvši to, starica je počela plakati, subhanallah! Doktor dalje kazuje: “Da, to se desilo meni i iz toga sam naučio da je Allahova vojska iznad (ljudskih) ograničenja.”
Braćo, Allah koristi sve što On poželi kako bi dobio to što On želi. Jačina uvjerenja ove starice dovela je tog čovjeka, kojeg je teško vidjeti bez zakazanog sastanka, pred sama njena vrata, na koja je pokucao, ušao, klanjao i pomogao tom djetetu.
Braćo, kada bi današnji muslimani postupali kao ova starica tj. kada bi svojim organima uradili sve što je u njihovoj mogućnosti, a onda se srcem na Allaha oslonuli, onda bi cijeli svijet bio pod njihov čizmom, onako kako je bio za vrijeme vladavine prvih muslimana.
I na samom kraju poslušajte još samo jedan ajete gdje Allah dž.š. kaže:
إِن يَنصُرْكُمُ اللَّهُ فَلَا غَالِبَ لَكُمْ ۖ وَإِن يَخْذُلْكُمْ فَمَن ذَا الَّذِي يَنصُرُكُم مِّن بَعْدِهِ ۗ وَعَلَى اللَّهِ فَلْيَتَوَكَّلِ الْمُؤْمِنُونَ
“Ako vas Allah pomogne, niko vas neće moći pobijediti, a ako vas ostavi bez podrške, ko je taj ko vam, osim Njega, može pomoći? I samo u Allaha neka se pouzdaju vjernici!”(Ali ‘Imran,160.)