Zatim se nebeskim visinama uputio dok je nebo još maglina bilo, pa njemu i Zemlji rekao: “Pojavite se milom ili silom!” – “Pojavljujemo se drage volje!” – odgovorili su. (Fussilat, 11.)
Riječ koja je na početku ajeta prevedena kao „zatim“ jeste arapska riječ „summe“.
Osim što znači ”zatim”, ona znači još i ”poslije”, ”nakon toga”. A riječ koja je u ajetu prevedena kao ”maglina” jeste arapska riječ ”duhan”, koja može značiti još i ”dim”, ”magla”, ”para”, ”gas”. Iz ajeta se razumije da je svemir prošao kroz jedan stadij kada je bio u plinovitom stanju, te je, Allahovom voljom, iz ovog stadija prešao u drugi stadij u kome su nastali planete, Zemlja i druga nebeska tijela.
Znamo da se Zemlja, Sunce i zvijezde nisu nastali odmah nakon Velikog praska. Prije nastanka zvijezda, svemir je bio u stanju gasovitog oblaka, uglavnom sačinjenog od hidrogena i helijuma. Kondenzacijom i pritiskom, kao proizvod gasovitog oblaka oblikovane su planete, Zemlja, Sunce i druge zvijezde. Ova saznanja do kojih je danas došao čovjek, rezultat su niza otkrića promatranja i laboratorijskih istraživanja kroz povijest nauke. Ni znanje čitavog čovječanstva koje je živjelo u vremenu Muhammeda, a. s., nije bilo dovoljno da bi se došlo do zaključka kako je svemir prvobitno bio u plinovitom stanju. Sam Poslanik nije tvrdio da je on autor kur’anskih stavova, nego je, kao što se to često spominje, tvrdio da on samo dostavlja riječi od Stvoritelja svih svjetova:
To su nepoznate vijesti koje ti Mi objavljemo; ni ti ni narod tvoj niste prije ovoga ništa znali. Zato budi strpljiv, ishod će, zaista, u korist čestitih biti. (Hud, 49.)
Svjedoci smo savršenog djelovanja fizičkih zakona prilikom stvaranja kada je maglina pod pritiskom formirala zvijezde. Zahvaljujući sili gravitacije, u plinovitom oblaku dolazi do sabijanja i stvaraju se zvijezde, ali na vrlo kontroliran način, tako da se zvijezde ne pretvaraju u crne rupe. Šta je to što tako kontrolira silu gravitacije? Zar ta mjera, ta ravnoteža otvoreno ne upućuje na svjesnog Stvoritelja? Prirodni zakoni se odnose na cijeli svemir, pa tako i na formiranje zvijezda. Njihove ciljeve je odredio Stvoritelj još prije stvaranja. Sila gravitacije nije svjesna ni inteligentna pa da može samostalno prouzročiti sva ova savršena ustrojstva. A kakva bi tek pometnja i nered vladali da Stvoritelj nije stvorio silu gravitacije, da je umjesto toga zvijezde, Mjesec i planete povezao debelim lancima kako bi ih održao na okupu? Stvaranjem zakona sile gravitacije Stvoritelj je riješio ovaj problem na najljepši mogući način. Isaac Newton (1642-1724), je prvi čovjek koji je otkrio silu gravitacije i smatrao je prirodnim zakonom koji je Bog uspostavio u svemiru. Međutim, ni on, a ni mnogi drugi fizičari nisu mogli znati da je svemir u početku bio u gasovitom stanju. To nije bilo poznato ni prije, a ni hiljadu godina nakon objave Kur’ana… Sunce koje nas grije, plave okeane, i muzičke note i ukusna jela Allah, dž. š., je stvorio od plinovitog oblaka.
Pa ko hoće, poučit će se. (Abasa, 12.)