Uzimao jednom Nasrudin hodža abdest, a odnekud mu se prikrade lupež, pa mu ukrade ćulah i pobježe.
Kad hodža vidje da mu nema ćulaha, odmah ode na groblje, pa sjede kao da nekog čeka.
Naiđe neki dječak koji je vidio lupeža kada mu je ukrao ćulah pa reče hodži:
„Ama onaj je lupež pobjegao na drugu stranu. Nećeš ga tu dočekati.“
„Nek bježi, vallahi, kud god hoće“, reče hodža, „tek ovamo mora naposljetku doći.“