Bila jednom dva brata koja su živjela na susjednim farmama i koja su se posvađala. U posljednjih 40 godina bila je to prva ozbiljna svađa. U tih 40 godina braća su živjela jedan pored drugog, voljeli se i pomagali si.
No, odjednom se ta idila pokvarila. Sve je počelo od malog nesporazuma koji je vodio do velike svađe i grubih riječi nakon kojih su usljedili mjeseci šutnje.
Jednog jutra, netko je pokucao na vrata starijeg brata. Otvorio ih je i vidio čovjeka sa stolarskim alatom.
”Tražim posao.” rekao je. ”Možda bi se ovdje na tvojoj farmi mogao naći neki poslić za mene?”
”Da,” rekao je stariji brat.
”Znam šta bi mogao napraviti za mene. Vidiš onu kuću s druge strane potoka? Tu živi moj susjed, zapravo, mlađi brat. Prošlog mjeseca je između nas bila livada, ali je on nešto kopao od rijeke do tu i sad je između nas potok. To je napravio kako bi mi napakostio, ali vratit ću mu ja… Vidiš ona debla pored štale? Hoću da mi napraviš ogradu od dva metra da više ne vidim ni njega ni njegovu kuću.”
Stolar reče: ”Sve mi je jasno. Daj mi čavle i bušilicu i vidjet ćeš kako ću to sjajno napraviti”.
Stariji brat je otišao do grada, stolaru je dao potrebni materijal i otišao. Stolar je cijelog dana vrijedno radio…
Kada se predvečer stariji brat vratio, stolar je završio posao. Stariji brat je bio zapanjen! Ograde uopće nije bilo. Stolar je napravio most koji je spajao dvije obale potoka.
Bio je to prekrasan most, a s njegove druge strane mu se približavao njegov mlađi brat širom raširenih ruku.
”Stvarno si sjajan čovjek kada si napravio most poslije svega što sam ti rekao i napravio”, rekao je mlađi brat.
Braća su stajala svaki na svojoj strani mosta, pa su polako krenuli jedan drugom u susret, susrevši se na sredini. Vidjeli su da stolar podiže svoju kutiju sa alatom i kreće. ”Hej, pričekaj! Ostani par dana kod nas, ima još puno stvari koje bi mogao napraviti”, reče stariji brat.
”Vrlo rado,” reče stolar ”ali moram napraviti još puno mostova….”