Razboritost životinja neodoljivo govori o Dobrostivom Stvoritelju, koji je nadahnuo instinktom inače bespomoćna mala stvorenja. Mladi losos provodi godine na moru, zatim se vraća svojoj rodnoj rijeci, i putuje do same obale rijeke u koju se ulijeva pritoka gdje se rodio. Ko čini da se vraća tako precizno? Ako ga prenesete u drugu pritoku, on će istog trena uvidjeti da je skrenuo sa svoje putanje, prokrčiti sebi put nazad i vratiti se do glavnog toka, a zatim slučiti se protiv struje da bi okončao svoju sudbinu što preciznije. Još teži za razriješiti je misterij jegulje. Ova nevjerojatna stvorenja, kada se potpuno razviju, migriraju na sve strane iz svih jezera i rijeka – one iz Evrope hiljadama milja s onu stranu okeana – sve na putu prema istim beskrajnim dubinama u blizini Bermuda. Tu se razmnožavaju i umiru. Maleni, očito bez mogućnosti da spoznaju bilo šta osim da se nalaze u pustom vodenom prostranstvu, ipak pronalaze put za povratak, ne samo do iste obale od koje su njihovi roditelji došli, već odande idu do rijeka, jezera ili malih bara, tako da su svi glavni vodeni tokovi uvijek naseljeni jeguljama. Nikada nijedna američka jegulja nije bila uhvaćena u Evropi, niti ima evropskih jegulja u američkim vodama. Priroda, štaviše, odgađa maturaciju evropske jegulje po godinu ili više da bi ih pripremila za njihovo dugo putovanje. Odakle potječe taj nagon za usmjeravanje? Osa će svladati skakavca, iskopati rupu u zemlji, ubosti skakavca tačno na pravo mjesto, tako da on ne umre, ali da izgubi svijest, i nastavi živjeti u vidu konzerviranog mesnog proizvoda. Zatim će osa lagahno položiti svoja jajašca tako da larve, kad se izlegu, mogu pomalo grickati, a da ne ubiju insekta kojim se hrane. Mrtvo meso bilo bi po njih kobno. Majka će onda odletjeti i umrijeti, ona nikad neće ugledati svoje mlade. Sigurno da osa sve ovo mora uraditi ispravno od prvog puta, i to svaki put, inače ne bi bilo osa. Takve tajanstvene tehnike ne mogu se objasniti adaptacijom, one su dar.