Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 09. januar 2015. gregorijanske godine, odnosno 18. rebiul-evvel 1436. hidžretske godine.
Braćo, onaj ko podučava vjeri, onaj ko želi da odgoji na ispravan način jednu generaciju ljudi, mora biti omiljen u svojoj sredini. On mora biti takav da ljudi jedva čekaju ponovni susret sa njim kako bi nešto novo naučili i to primjenili.
Poslanik Muhammed a.s. je uspio steći ovakvo povjerenje ljudi, ovakvu ljubav. Njegovi sljedbenici su ga toliko voljeli da su jedva čekali ponovni susret sa njim. Postići ovaj nivo je zaista teško, ali nije i nemoguće pod uslovom da sliijedimo metode najboljeg učitelja svih vremana, Muhammeda a.s.
Neke od mnogobrojnih metoda ste čuli prošli petak, a neke ćete ako Bog da čuti u nastvaku hutbe.
Braćo, jedna od Poslanikovih metoda je umjerenost u podučavanju ljudi. Šekik ibn Seleme kaže: “Abdullah nam je svakog četvrtka držao ders, pa mu je jedan čovjek rekao: ”O oče Abdurrahmanov, nama je tvoj govor vrlo prijatan i mi ga puno volimo. Zbilja bismo voljeli kad bi ti nama držao govor svakog dana!” ”Od toga me sprečava samo to”, odgovorio je on, ”što ne bih volio prijeći vam u dosadu.” ”Naime, Božiji Poslanik a.s.je nama držao ders samo u određenim danima, ne želeći u nama izazvati odbojnost!”
Postoje određeni ljudi koji bi dersili i dan i noć. Odeš kod njih na sijelo, a on krene dersiti tako da dođe vrijeme povratka kući, a on se još nije ugasio. Braćo, znajte da ovakav način podučavanja nije ispravan, jer sve ima svoje mjesto, vrijeme i granicu.
Ibn Abbas r.a. kaže: “Vazi ljudima jednom dva ili maksimalno tri puta u sedmici da im ne bi prešao u dosadu sa Kur’anom.”
Ibn Mes’ud kaže: “Pričaj ljudima sve dok te gledaju i pomno prate, pa kada toga nestane onda prekini sa govorom. Neko upita: “A kako se to prepozna?” On reče: “Kada vidiš da počnu jedni u druge gledati i počnu zijevati onda prekini sa govorom.”
Vjerovatno će neko od vas sada pomisliti, što hodža onda ne prekidaš, jer ovaj pored mene već zijeva i vrpolji se? Odgovor je sljedeći: ako trebam sada prekinuti zbog njega i njegovog zijevanja onda nisam trebo ni počinjat, jer on je poče zijevati čim je prešao prag ove džamije.
Jedna od metoda podučavanja jeste i osjećaj za sredinu u kojoj se nalazimo. U suprotnom to će izazvati samo kontraefekat i ljude će dovesti u zabunu. Najbolji primjer za ovo imamo u hadisu Muhammeda a.s. kada se on obraća Aiši r.a. govoreći: “O Aiša! Da tvoj narod nije skoro izašao iz džahilijjeta, naredio bih da se poruši i ponovo izgradi Ka’ba. U nju bih uvrstio ono što je odvojeno od nje. Spustio bih je do zemlje. Sagradio bih joj dvoja vrata: jedna na istočnoj, a druga na zapadnoj strani. Na taj način bi poprimila izgled u kojem ju je sagradio Ibrahim.”
Pogledajte braćo sa koliko razumjevanja Muhammed a.s.postupa prema narodu u kojem je živio. On je Božiji Poslanik, ali ipak gleda na osjećaje svojih sunarodnjaka.
Braćo, svaki običaj koji se može na bilo koji način pomiriti sa propisima naša lijepe vjere ne treba dirati. Lakše je istrijebiti određeni narod, nego na silu mu ukinuti njegove običaje.
Prenosi se da je imam Šafija klanjao u Bagdadu, u blizini Ebu Hanifinog kabura, pa nije učio kunut-dovu na sabah-namazu, kao što je to bila njegova uobičajena praksa i njegov stav. Kada su ga upitali o tome, on je odgovorio: “Pa zar ne zaslužuje vlasnik ovog kabura (misli na Ebu Hanifu) da bude poštovan!?”
Imam Šafija je znao da je to sredina u kojoj ljudi klanjaju po hanefijskom mezhebu i zbog toga je tako postupio, ne želeći da unosi razdor i nesporazume među ljude. Ponekada vidimo pojedince koji, želeći primijeniti neke hadise u namazu, koji se koriste kao argumenti u drugim fikhskim pravcima, na taj način unose zabunu i remete ustaljeni način klanjanja.
Zaboravljaju da je sloga i zajedništvo farz, a da su to stvari koje su sunnet, ili čak mustehab, samo pohvalne.
Kao imam ovog džemata dobivao sam razna pitanja od određenih ljudi. I kada bi im odgovorio na njih sa argumentima, hadisom i Kur’anom, oni bi opet nastavili po starom. Gdje je tu braćo poštovanje? Ono poštovanje koje je Šafija iskazao prema Ebu Hanifi. Ja znam da ja nisam Ebu Hanifa, ali morate i vi znati da vi niste Šafija. Zbog toga draga braćo, braćo koja ste razumom obdarena, radi mira u kući, radi jedinstva ovog džemata, molim vas da se ne izdvajate od većine. Zar smatrate da jedini ispravan način praktikovanja vjere vaš način, a ono kako su praktikovali vjeru naši dragi djedovi i milioni muslimana širom svijeta, je neispravno?
Poslanik je braćo u islam pozivao na najljepši i najpristupačniji način, prikazujući vjeru lahkom i prihvatljivom. Kad god bi bio u dilemi od dva načina uvijek bi izabrao lakši, osim ako je u tome bio grijeh. On je govorio ashabima: „Vi ste poslani da ljudim olakšavate, a ne da otežavate.“
Poslanik je braćo bio protiv pretjerivanja u svemu, pa tako i u vjeri. Pa je u tom kontekstu rekao: „ Ova vjera je usitinu jaka pa u nju ulazite polahko, jer onaj ko bude previše brzo tjerao jahalicu (pretjerivao u vjeri) niti će na cilj stići niti će svoju jahalicu ostaviti u životu.“
Braćo, pod ovim koji pretjeruju ne misli se na one koji klanjaju 5 dnevnih namaza ili poste cijeli mjesec ramazan. Ne!!! Ovo se odnosi na one koji počnu postupati, kao što se navodi u sljedećoj predaji: „Došla su tri čovjeka u kuću Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa su pitali o njegovom ibadetu i kada su obaviješteni o tome, kao da im se učinilo nedovoljnim, pa su rekli: “A gdje smo mi u odnosu na Allahovog Poslanika? Njemu su oprošteni grijesi koje je počinio i koje će počiniti!” Zatim jedan od njih reče: “Što se mene tiče, ja ću stalno noći provoditi u namazu!”, drugi reče: “A ja ću stalno postiti i nikako neću prekidati post!”, a treći reče: “Ja ću se potpuno ustegnuti od žena i nikako se neću ženiti!” Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo šta su ovi kazali, rekao je: “Vi ste oni koji su rekli tako i tako? Tako mi Allaha, ja sam najbogobojazniji i najpobožniji među vama, ali ja postim i ostavljam post, klanjam noću, ali i spavam, i ja seženim! Ko napusti moj način života (sunnet), taj nije moj!“
Kako i ja ne bi pretjerao sa iznošenjem svih ovih metoda ja ću sa ovim prekinuti, a na nama je da sada sve ove metode ili barem jednu od njih pokušamo primjeniti u praksi.
Allahu naš ti nam se smiluj i pomozi nam u slijeđenju Muhammeda a.s. AMIN!!!