Nakon tri godine tajnog pozivanja u islam Uzvišeni Allah je objavio Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da javno poziva:
Ti javno ispovijedaj ono što ti se naređuje i mnogobožaca se okani, Mi ćemo te osloboditi onih koji se rugaju. (Kur’an, El-Hidžr: 94-95.)
Ovim ajetima je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, naređeno da počne javno ispovijedati vjeru. Već u narednom ajetu došla je i naredba javnog pozivanja u islam, u kojoj je sadržano i upozorenje:
O Poslaniče, kazuj ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga, ako ne učiniš, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu – a Allah će te od ljudi štititi. Allah doista neće ukazati na Pravi put narodu koji neće da vjeruje. (Kuran, El-Ma’ide: 67.)
Nakon navedenih ajeta Allahov Poslanik, s.a.v.s., počinje javno ispovijedati i pozivati u vjeru.
Reci: „O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, Vjerovjesnika, koji ne zna čitati i pisati, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; njega slijedite – da biste na Pravome putu bili!“ (Kur’an, El-A’raf, 158.)
Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., počeo razmišljati o tome kako i odakle početi ispunjavati ono što mu je naređeno, objavljeni su mu novi ajeti:
I opominji rodbinu svoju najbližu i budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede! A ako te ne budu poslušali, ti reci: „Ja nemam ništa s tim što vi radite.’ I pouzdaj se u Silnoga i Milostivoga!“ (Kur’an, Eš-Šu’ara’:214-217.)
Tako je plemeniti Poslanik, s.a.v.s., počeo javno pozivati u islam svoju bližnju rodbinu. Pozvao ih je, lijepo ugostio, a onda im se obratio:
– O sinovi Abdul-Muttalibovi! Ja sam vama i svim ljudima poslanik od Allaha Uzvišenog. Vi ste u prilici da kod mene vidite neke nadnaravne stvari (mu’džize), stoga vas pitam: Ko od vas prihvata da mi bude brat i prijatelj?
Niko od prisutnih nije pridavao pažnju njegovim riječima. Svi su šutjeli. Tada je ustao hazreti Alija, r.a., koji je još uvijek bio dijete, ali jedan od prvih vjernika, i rekao mu:
– Allahov Poslaniče! Ja ću te pomagati!
Njegovo istupanje je bilo popraćeno pogledima koji su ga omalovažavali i ismijavali, ali se Allahov Poslanik, s.a.v.s, sa osmijehom na licu okrenuo hazreti Aliji i pomilovao ga po glavi. (Ahmed, Hejsemi)
Tada, još na samom početku, njegova bližnja rodbina nije bila spremna prihvatiti njegovu ponudu, međutim, plemeniti Poslanik, s.a.v.s., nije posustajao. Nastavio je sa pozivanjem ljudi u jedinu istinsku vjeru, jer mu je Uzvišeni Allah objavio sljedeće ajete:
Ja Sin. Tako Mi Kur’ana mudrog, ti si, uistinu, poslanik, na pravome putu. (Kur’an, Ja-sin:1-4.)
…Mi smo te, kao Poslanika, svim ljudima poslali, a Allah je dovoljan svjedok. (Kur’an, En-Nisa’:79.)
Mi smo te poslali svima ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna. (Kur’an, Sebe’: 28.)
Reci: „O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je na nebesima i na Zemlji.“ (Kuran, El-A’raf: 158.)
Kao što vidimo iz navedenih ajeta, naš plemeniti Poslanik, s.a.v.s., poslan je cijelom čovječanstvu, za razliku od drugih poslanikā, koji su bili poslani samo svojim narodima.