Piše: Enes ef. Habibović
Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, poslanike, knjige, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 11. april 2014. gregorijanske godine, odnosno 11. džumadel-uhra 1435. hidžretske godine.
Braćo, znajte da su zaista veliki nesretnici i gubitnici oni koji vjeruju da su stvoreni samo radi života na ovome svijetu. Koji vjeruju da posle života na ovome svijetu nema apsolutno ništa. Jedan veliki njemački filozof je rekao: „Kada bi bio samo život na ovome svijetu i ništa posle toga, zaista bi to bila velika nepravda.“
Braćo, čovjekov život je zaista kao godišnja doba. Proljeće je vrijeme kada sve buja, oživljava. Ljeto je je vrijeme kada priroda dobija svoju puninu, zrelost. Jesen je vrijeme kada sve vehne, a zima kada se sve umrtvljuje. Tako isto i čovjekov život; proljeće kada sve buja je njegovo rađanje; ljeto označava zrelost njegova života, njegovu snagu, a zatim dolazi jesen gdje čovjek stari- vehne i zima kada čovjeku dolazi smrt. Ali, braćo svi mi znamo da nakon zime i mrtvila dolazi novo proljeće- rađanje novog života. Tako će i nakon čovjekove smrti doći novo proživljenje i novi život.
Dijete kada dolazi na ovaj svijet, prvo što uradi nakon što ga vidi i osjeti, jeste plač. Plače dijete jer je napustilo toplu majčinu utrobu, gdje je imao i hranu i piće onako besplatno, bez ikakvog truda, a sada je došao na dunjaluk gdje poprilično hladnije i teže nego u utrobi majke. Ali, braćo, kada to dijete upozna ljepote ovog hladnog i lijepog dunjaluka onda se on ni pod kakvu cijenu ne bi vratio u utrobu majke, niti bi ga mjenjao za bilo šta drugo. Isto tako je i sa smrću plačemo i teško nam je kada nam se približava i kada nas zadesi, ali sve to zbog ne znanja i zbog nedovoljne svijesti o onom životu- vječnom životu- zbog kojeg smo i stvoreni.
Braćo, smrt je most, veza između ovog svijeta, ovog života i berzeha, zagrobnog života, prve ahiretske stanice. U kabur čovjek odlazi sam sa svojim dobrim i lošim djelima. Mnogim ljudima riječ kabur ili sama pomisao na kabur i život među ta četiri uska, mračna i hladna zida izaziva strah koji ledi krv u venama, dok spominjanje džehnnema i Sudnjeg dana ne izaziva takvu reakciju. Čuveni ashab Osma r.a. kada bi se spomenuo kabur on bi poče plakati. Pa su ga pitali: Zašto palačeš kada se spomene kabur, a kada se spomene džehennem i Sudnji dan ne plačeš. A on bi odgovarao: kabur je prva ahiretska stanica. Tamo idem sam. Ako mi u njemu bude dobro poslije će mi biti još bolje, ako mi u njemu bude loše poslije će mi biti još gore.
Enes b. Malik, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Kada umrli bude položen u svoj kabur, on čuje topot obuće, kada se počnu razilaziti.” (Muslim)
U jednom dugom hadisu, pojašnjavajući šta će se sve desiti u kaburu nakon što umrli u njega bude stavljen i zakopan, Poslanik, s.a.v.s., je između ostalog kazao: ”…I doći će mu dva meleka koji će ga staviti u sjedeći položaj i upitati ga: ”Ko ti je Gospodar?…, Koja ti je vjera?… Ko je ovaj čovjek koji vam je bio poslan…” (Ahmed) A po nekima postavit će se i četvrto pitanje, koje glasi: Koja ti je knjiga?
Znajte braćo, da svi odgovori koji budu bili drugačiji od: Moj Gospodar je Allah, vjera islam, poslanik Muhammed a.s i knjiga Kur’an biće osuđeni na propast.
Nakon toga braćo, kabur će se pretvoriti ili u prostranu zelenu površinu ili u tjesnac gdje će nam prolaziti kost kroz kost.
Sljedeći događaj će nam reći više o ovoj kazni: Jedan od Poslanikovih ashaba se zvao Sahab. On ga je uvijek pratio, klanjao iza njega i borio se rame uz rame s njim. Za vrijeme bitke kod Iskopa bio je smrtno ranjen. Poslanik ga je lično gusulio, zamotao u ćefine, klanjao dženazu i spustio u kabur. Poslije dženaze Poslanik i ashabi počeše napuštati harem. Kada je malo odmakao Poslanik se okrenu prema Sahabovom kaburu i poče plakati. Svi biješe iznenađeni.
”Sahab biva stiskan kaburom, njegove kosti se lome i čujem ga kako vrišti i zove me u pomoć. Allah ga kažnjava, jer se nije brinuo o staroj i bolesnoj majci. Kada bude kažnjen za taj grijeh, Allah će ga nagraditi za njegova dobra djela.” Reče im Poslanik a.s.
Nakon ovoga braćo dolazi druga ahiretska stanica, a to je proživljenje. Proživljenje će se desiti onda kada Allah dž.š. da znak meleku Israfilu da puhne u rog ili sur. Sve do tada ljudi će biti u svom kaburu. U svojoj nagradi ili kazni iščekivajući ovaj trenutak. Melek Israfil ima samo dva zadatka: a to je da puhne dva puta u sur. Kada puhne prvi put u rog sve će živo umrijeti, osim Allaha dž.š. meleka Israfila, Azraila, Džebraila i Mikaila. Zatim će Allah narediti Azrailu da usmrti Israfila, nakon toga Mikaila- meleka za nafaku i onda Džebraila. A kada usmrti njih Allah će narediti Azrailu da usmrti sam sebe. Pa će on na to reći: Da sam znao da je umiranje ovako teško! I na kraju će ostati živ samo Allah dž.š., koji će opet oživiti Israfila kako bi puhnuo po drugi put u sur, nakon kojeg će se zemlja i kaburovi otvoriti i svi će oživjeti i krenuti prema Allahu dž.š. tada će nevjernici reći:
قَالُوا يَا وَيْلَنَا مَن بَعَثَنَا مِن مَّرْقَدِنَا ۜ ۗ هَٰذَا مَا وَعَدَ الرَّحْمَٰنُ وَصَدَقَ الْمُرْسَلُونَ
„Teško nama! Ko nas iz naših kaburova oživi?!” Drugi ljudi ili meleki će odgovoriti: „Ovo je ono što je Milostivi obećao, poslanici su istinu govorili!” (Ja-sin, 52.)
Treća ahiretska stanica jeste obračun, polaganje računa. Na ovoj ahiretskoj stanici desit će se mnoge dramatične stvari. Stvari zbog kojih će majka zaboraviti na svoje tek novorođeno dijete, a jedna od tih stvari jeste davanje knjige naših dijela. Blago li se onome kome knjiga bude data u desnu ruku, a teško li se onome kome bude knjiga data u lijevu ruku ili iza leđa.
Poslanik a.s. kaže: „Čovjekove noge se neće pomjeriti na Sudnjem danu dok ne odgovori na sljedeća četiri pitanja: Kako je proveo svoj život? U čemu je proživio svoju mladost? Imetak: kako ga je stekao i kako ga je potrošio? Znanje, šta je znao i da li je po njemu postupao?“ (Bezzar i Taberani)
Zamisli sebe mladiću, dedo, koji visite non stop u kladionici šta ćete reći: Gdje si proveo svoj mladost. Gdje si trošio svoj imetak? Možda će neko od vas reći ma to je marka nije to nikakvo trošenje. Kako brate nije kada jedino što dobro posluje u našem selu jesu kladionice kojih je iz dana u dan sve više.
Allah dž.š. kaže:”A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti. “Gospodaru moj,” – reći će – “zašto si me slijepa oživio kada sam vid imao?” “Evo zašto” – reći će On: “Dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen.” (Ta-ha, 124-126)
Četvrta ahiretska stanica je sirat ćuprija, koja je tanja od dlake,oštrja od sablje, a ispod nje džehennem. Pa će neki ljudi, shodno svojim djelima, preko nje pretrčati, drugi hodati, treći potucati, ali ipak prijeći, a neki će pasti u džehennem.
I nakon ovoga dolazi još jedna stanica, a to je mizan- vaga za naša djela. Kod koga bude više dobrih dijela bit će poslan Allahovom milošću vječno u džennet gdje će shodno zasluzi zauzimati svoje mjesto u njemu.
Zbog toga braćo kada budete prolazili pored kabura, kada budete sami, sjetite se ove hutbe i ovih strahota. Zamislite sebe umjesto njega. On bi sada klanjao, ali ne može. On bi sada i postio, ali ne može. On bi sada i dijelio u hajr svrhe, a ne u kladionicu, ali ne može. Ali zbog toga brate ti možeš još uvijek reći: od sada klnjam svaki vakat, od sada postim mjesec ramazan, od sada pare trošim samo u hajr, a ne više u haram.
Gospodaru naš sačuvaj nas kaburskih i ahiretskih iskušenja. Podari nam dobro i na ovom i na onom svijetu i olakšaj nam polaganje računa na Sudnjem danu.