Piše: Enes ef. Habibović
Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, poslanike, knjige, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 21. mart 2014. gregorijanske godine, odnosno 20. džumadel-ula 1435. hidžretske godine.
Braćo, da li smo svjesni blagodati kojima nas je Allah darovao? Da li smo nekada pokušali da ih prebrojimo? Da li smo svjesni koliko ima ljudi koji danas nemaju ni jednog obroka, a mi imamo najmanje dva?! Koliko je ljudi pogođeno ratovima, a mi živimo u miru?! Koliko je ljudi bez krova nad glavom, a mi imamo tolike kuće, da u neke sobe ne uđemo po godinu dana i više?! Koliko ljudi nemaju čiste vode, a nama je ona dostupna na svakom koraku?! I da ne nabrajamo dalje, jer Allah dž.š. kaže:
وَإِن تَعُدُّوا نِعْمَةَ اللَّهِ لَا تُحْصُوهَا ۗ إِنَّ اللَّهَ لَغَفُورٌ رَّحِيمٌ
„Ako vi budete brojali Allahove blagodati, nećete ih nabrojati – Allah, uistinu, prašta i samilostan je.” (Sura an-Nahl, 18.)
Braćo, biti zahvalan Allahu ne znači samo reći: “El-hamdulillah” u određenim momentima, kada završimo sa zadatkom, pojedemo večeru ili preživimo ozbiljnu povredu. Zahvalnost je stanje koje osjećamo u dubini srca.
Biti zahvalan Allahu ne znači samo osjećati ličnu zahvalnost prema Njemu za različite blagoslove koje nam je podario, već i koristiti te blagoslove onako kako bi Allah želio. A kako ih mi koristimo? Koristimo ih u bespuslicu ili što je još gore u grijeh.
Braćo, znajte da ako ne budemo zahvalni Allahu na blagodatima koje nam je dao, da rizikujemo da bez istih ostanemo, jer Allah dž.š. kaže: ”Ako budete zahvalni, Ja ću vam sigurno dati još više, budete li nezahvalni, kazna Moja će žestoka biti.” (Ibrahim, 7.)
Čitajući ove riječi Uzvišenog, i vidjevši pune kladionice koje se nalaze u našem okreženju, bojim se da će uskoro doći Allahova kazna. A kada dođe svi ćemo ispaštati, jer uz suha i sirova gore.
Braćo, da li vi znate da jedna kladionica u našem selu ima dnevni pazar od 5-7 hiljada maraka. Mjesečno bi to iznosilo od 150-210 hiljada maraka, a godišnje od milion 800- 2 miliona i 520 hiljada maraka. Braćo, poslušajte još jednom mi Vukovijani damo nekome tamo godišnje dva miliona maraka tek onako, a kada neko od nas zatraži nekoliko hiljada, ili čak nekoliko stotina za neki hajr onda nemamo. Nemamo braćo marku za komšijino dijete koje je sinoć leglo gladno, ali zato imamo dva miliona za kladionicu. Braćo, opametimo se i budimo zahvalni Allahu dž.š. dok ne bude kasno. Zahvalnost će nam sigurno donijeti bogatstvo i bolji život, a grijeh donosi samo propast.
Možda će neki od nas sada reći, ja sam zahvalan Allahu, klanjam, postim pridržavam se koliko mogu svega onoga što mi je On naredio, pa opet nemam, a onaj tamo radi sve najgore, pa mu Bog sve dao.
Brate, ovakvo razmišljanje je neispravno, jer sve ima svoje zašto i zato. U hadisi-kudsiju dragi Allah veli: ”Ja imam Svoje robove. Njihov iman (vjera) je ispravan, ako su siromašni; kad bih ih Ja obogatio, to bi ih pokvarilo. A imam i drugu vrstu robova, čiji je iman (vjera) ispravan kad su bogati; kad bi ih Ja osiromašio, oni bi se pokvarili.”
Allah dž.š. kaže: ”Onome koji želi ovaj svijet, Mi mu brzo dajemo šta hoćemo, ali ćemo mu poslije kaznu pripremiti, a onaj koji želi onaj svijet i trudi se da ga zaradi, a vjernik je, trud će mu hvale vrijedan biti. Svima, i jednima i drugima, dajemo blagodati Gospodara tvoga, a blagodati Gospodara tvoga nisu nikome zabranjene.” (El-Isra, 18-20.)
Zato oni koji su siromašni, neka, zbog malo blagodati, ne napuštaju zahvalnost Allahu, dž.š., jer to izaziva Allahovu, dž.š. srdžbu, a imućni, isto tako, neka ne napuštaju zahvalnost zbog mnogo blagodati, da ih to ne bi odvelo u bankrot na oba svijeta, jer koliko ste braćo puta čuli ili pročitali naslov od milionera do siromaha, ili vatra, poplava mu uništile svu imovinu. E, to je ono braćo „možeš šta hoćeš, al nećeš dokle hoćeš.“
Savjesna osoba je svjesna braćo da sve što ima, da je to od Alaha. Zbog toga braćo u arapskom jeziku ne postoji glagol imati, bez obzira što je arapski jezik jedan od najbogatijih jezika svijeta, već ga mijenja glagol posjedovati, posuditi. Znajte sve što imamo je samo dato na posudbu nama. U tom kontekstu halifa Harun er-Rešid rekao: “Kada budem umro i kada me budete nosili na tabutu izvadite mi ruke i pružite ih neka narod vidi da ništa nisam ponio sa sobom.” Sve je to braćo bila samo posudba.
Čovjek nekada zaslijepljen ovim svijetom i bogatsvom koje posjeduje zaboravi na brojne blagodati koje nam je Bog dao, iako je i “najsitnija” blagodat koja nam je data vrednija od svog bogatsva svijeta.
Priča se da je nekada postoja o neki kralj koji se razbolio. Njegova bolest se sastojala u tome da je imao potrebu za molom nuždom, ali nikako je nije mogao obaviti. Kralj zvao sve doktore i liječnike koje je poznavao, ali nije bilo uspjeha. Tada mu neko reče za nekog starca koji je živio sam na kraju kraljevstva. Posla kralj po njega, a kada ga dovedše, upita ga: “Da li me možeš izliječiti?” Starac odgovori: “Da, ali ja ću te izliječiti samo pod uslovom da mi daš svo svoje bogatsvo.” Pošto kralj nije mogao više bolove trpiti pristade na starčev uvjet. Nakon nekog vremena kralj je bio izliječen. A onda kao što su se i dogovorili kralj pozva starca da mu preda njegovu nagradu. Starac dođe pred kralj i reče:”Časni kralju ja ne želim ništa od tvog bogatsva. Samo sam Vam želio dokazati da svo Vaše bogatsvo i kraljevstvo ne vrijede ni koliko blagodat jednog obavaljanja male nužde.”
Braćo, znajte da je zahvalnost Allahu na blagodati bogatsva koje nam je dao, dijeljenje istog u hajr svrhe. Zahvalnost Allahu na blagodati govora, korištenje istog u što češće spominjanje Allaha dž.š. Zahvalnost Allahu na blagodati zdravlja, korištenje istog u radnje sa kojima je Allah zadovoljan itd.
I na samom kraju poslušajte ispovjest jednog nepokretnog mladića. Mladića kome je Allah dž.š. nakon zdravlja dao takvu bolest da nije mogao micati ni rukama ni nogama.
“Imam tri želje koje me pritiskaju i koje me jadaju. Prva želja jeste da mogu učiniti sedždu, na zemlji, sa čelom pred Allahom dž.š. i da, ako Allah hoće, nikada ne ustanem sa nje. Jedan strah me muči, jer ima jedan ajet u Kur’anu koji zvuči: ‘Na Dan kada bude nepodnošljivo i kada budu pozvani da licem na tle padnu, pa ne budu mogli.’ Ja sada ne mogu da padnem Allahu na sedždu, ali sam propustio mnogo namaza kada sam mogao da hodam. Sada možda ima ljudi koji misle da je šteta što sam ovakav sada, jel da? Kada me vide u ovakvom stanju sažalijevaju me. Ali, kada bi im rekao da ne klanjam, niko me ne bi žalio.
Druga želja koju imam je da okrenem jedan list Kur’ana. Ovo je možda nešto o čemu vi ne razmišljate, ali ovo je za mene, teško kao jedno brdo.
Treća želja je, da bih volio za Bajram ili neku drugu posebnu priliku ili neki radostan trenutak, otići kući i zagrliti svoju majku.”
“Gospodaru moj, omogući mi da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!” (Sura an-Naml, 19.)