Jedan čovjek odluči da podari nešto novca Ibrahimu ibn Edhemu, no ovaj pobožnjak mu reče:
“Samo trenutak, da li si ti bogat čovjek? Imas li još novca kod kuće?;
“O, da! Imam jos najmanje hiljadu zlatnika reče trgovac ponosno.”
“A da li bi želio imati još jednu hiljadu?” upita dalje Ibrahim.
“Naravno! Ja vrijedno radim svakoga dana. Od jutra do večeri, da bih još zaradio.”
“A da li bi želio imati više od dvije hiljade zlatnika?”
“Naravno, svaki dan se molim Allahu da mi udijeli više i više i još više para.”
Kada to začu Ibrahim gurnu kesu nazad ka trgovcu i reče:
“Žao mi je, ali ja ne mogu primiti tvoje zlatnike, nije zakonito da bogat čovjek prima novac od siromaha.”
“Šta kažeš?; povika ljuto trgovac, -“Ti bogat čovjek, a ja siromah!!!”
“Ja sam bogat čovjek zato što sam zadovoljan na svemu što mi Allah Uzvišeni pošalje. Ti si prosjak, bez obzira koliko imao, nisi zadovoljan i tražiš od Allaha da ti to poveća.”