Piše: Neko
Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, poslanike, knjige, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 20. septembar 2013. gregorijanske godine, odnosno 14. zul-ka’de 1434. hidžretske godine.
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ عَلَيْكُمْ أَنفُسَكُمْ
“O vjernici, brinite se o sebi;” (El-Maide 105)
Bila jednom četvorica po imenu: Svako, Neko, Bilo Ko i Niko.
Trebalo je obaviti jedan vrlo važan posao i Svako je mislio da će ga Neko obaviti.
Bilo Ko je to mogao da učini, ali Niko nije htio.
Neko se zbog toga naljutio, jer je to bio posao za Svakoga.
A Svako je opet mislio da bi ga Bilo Ko mogao obaviti, no Niko nije shvatio da ga Neko ne želi obaviti.
Na kraju je Svako krivio Nekoga, jer Niko nije uradio ono što je mogao da uradi Bilo Ko.
Braćo, Neko, Svako, Bilo Ko i Niko su 4 imena koja mogu biti personifikacija svakog od nas, a mogu biti i personifikacija nas sviju zajedno.
Svako od nas je Neko, a može biti i Bilo Ko, kao što može biti i Niko.
Dok smo živi mi smo Neko, kad sala zauči može biti Bilo Ko, jer je to sudbina svakog od nas.
Kad odselimo onda Svako postaje Niko, jer ga više nema u zemaljskom postojanju, bio je i nestao, od nečega je postao ništa, od Nekog je postao Niko.
No međutim, 4 nabrojana imena, također, za života može Svako od nas ponijeti, a najčešće se to vidi na djelu kad je u pitanju zajednička obaveza.
Kad je potrebno odraditi nešto što svima treba, tada Svako misli da je to tuđa briga, da je Nekom drugom to preče.
I Svako od nas se osloni na Nekoga, a Bilo Ko od nas to može uraditi.
I na kraju, braćo, kad Niko ne uradi, tad mi svi krivimo Svakoga.
Svi su nam krivi, samo mi nismo, jer je nešto bilo svima preče negoli nama.
I tako, stalno se ponavlja ista priča o četvorici koji uvijek misle da će Neko drugi obaviti ono što može Svako.
A nažalost, Niko od nas ne vodi dovoljno računa o samom sebi.
Kad pogledamo muslimanski svijet danas, a i unazad nekoliko decenija i stoljeća, vidjet ćemo da Svako više vodi brigu o samim muslimanima nego oni sami o sebi.
Svako danas želi da odredi sudbinu i trenutno stanje Ummeta, a Niko od samih muslimana se i ne pita za to.
Ako Neko, kojim slučajem, u muslimanskom svijetu današnjice povede računa o sebi, vrlo brzo Svako poželi i radi na tome da taj muslimanski lider ubrzo postane Niko.
Svako braćo u ovom svijetu želi da pripadnici Ummeta, odnosno muslimani budu Niko ili Bilo Ko, jer kad si Bilo Ko tad možeš biti Svako.
Najbolje su to osjetili bosanski muslimani.
Godinama je Svako na prostoru gdje žive bosanski muslimani ubjeđivao nas da smo Niko, pa još i da smo ništa.
Vremenom su nas prozvali Bilo Ko, jer kad si Bilo Ko, tad možeš biti Svako.
A kad si Svako, tad si vala baš Niko.
I onda kad su bosanski muslimani svima stavili do znanja da nisu Niko, već da su Neko ko zna šta su i ko su, onda su nas pokušali pretvoriti u ništa, da nas nema.
I te pokušaje Svako u svijetu je gledao, Bilo Ko nam je mogao pomoći, ali Niko nije htio.
Sami smo se morali izboriti za nešto što smo oduvijek.
Nažalost, i danas pokušavaju nas svrstati u ništa, nazivajući nas Bilo Kojim imenom, pokušavajući nas vratiti da smo Niko i da nemamo ništa; da nemamo jezika kojim govorimo, da ne znamo ko smo i šta smo.
I kad bosanski musliman progovori na svom jeziku bosanskom i počne se boriti za svoja osnovna prava, opet nas ne slušaju praveći se da smo Niko.
I ponovo Svako, kao što je gledao one pokušaje uništenja bosanskih muslimana, i danas mirno gleda pokušaje uništenja svega onoga što se bošnjačkim zove.
Bilo Ko može nam pomoći, ali Niko ne želi da nam pomogne.
Braćo, ponovo je bosanski musliman prepušten samom sebi.
Niko mu nikad nije plaho ni pomogao, osim ako sam sebi Bošnjak ne pomogne.
Kad god smo se pouzdali u Bilo Koga i očekivali pomoć od Svakoga, Niko nam nije plaho žurio u pomoć.
Svi su imali svojih prečih belaja i svi su se o sebi pozabavili.
Ali, kad se bosanski muslimani ujedine i kad Svako od nas postane kao jedan, tada nam Niko ne može nauditi.
Ali je belaj u tome što je bosanski musliman raspamećen, ide iz krajnosti u krajnost.
Braćo, četiri gore spomenuta imena: Svako, Neko, Bilo Ko i Niko, četiri su imena između kojih bosanski musliman luta, od jednog do drugog.
Luta sa svima, ali luta i sam u potrazi za samim sobom.
Četiri gore spomenuta imena su se uvukla u život bošnjački da bosanski musliman, kojeg znaju kao Bošnjak a, nažalost, on sebe najmanje takvim poznaje, više ne zna ko je?!
Da li je Svako, Neko, Bilo Ko ili Niko.
Svako govori svojim jezikom, ali bosanskog muslimana hoće da spriječe da i on govori svojim jezikom.
A znaju oni vrlo dobro ono što pokušavaju da urade s jezikom našim bosanskim, jer kad nemaš jezika onda si Niko, nisi narod, nisi nacija.
A kad si Niko, tad možeš biti Bilo Ko ili Svako, i kao takav možeš govoriti bilo čijim ili svačijim jezikom.
A ako govoriš nečijim jezikom onda nisi Niko, tad postaješ Neko ko govori tim jezikom.
Odatle braćo oni govore da Bošnjak nema svog jezika, pokušavaju da natjeraju Bošnjaka da bude Niko.
I onda će oni postati, kao što su to radili i ranije, plemeniti prema Bošnjaku, pa će mu ponuditi da govori njihovim jezikom, kad već nema svoga.
I naravno, vrlo brzo će da kažu, kao što i godinama govore, da je Bošnjak njihovo cvijeće, jer govori njihovim jezikom.
Braćo, narod koji nema jezika nije nacija, nema ni svoju nacionalnu opredjeljenost.
Onaj narod koji nije nacija nema pravo ni na državu.
A odavno su mnogi uprli svoje osvajačke ruke prema nama jedinoj nam državi.
Samo što danas, u pokušaju osvajanja nam jedine naše zemlje, mnogi sad koriste perfidnije metode računajući da bosanski musliman neće znati prepoznati njihovu domišljatost.
A Niko ne može Bošnjaku nauditi kao što on može sam sebi.
Svako danas, među Bošnjacima, pokušava se više baviti tuđim problemima negoli svojim, i kao pojedinac i kao zajednica.
Veliki broj bosanskih muslimana brine tuđe brige, kao da svojih nema.
I gotovo cijela zajednica se vodi devizom spomenutom na početku da će naše poslove obaviti Bilo Ko, jer je to obaveza Svakog od nas.
I onda kad vrijeme prođe Svako će se ljutiti na Svakoga, jer Niko nije obavio ono što je mogao Bilo Ko.
A rješenje se zna i ono je vrlo jednostavno a glasi: – Svako neka ispunjava svoju obavezu kojom je zadužen, neka radi svoj posao.
Ali naš je problem što svi hoće da obave tuđe poslove, a svoje ostavljaju, jer svi smatraju da bolje znaju kako nešto treba da se uradi od onoga koji je zadužen tom obavezom.
A i problem naš je što mnogi koji su preuzeli obaveze kojim su zaduženi nisu sposobni da te obaveze ispune, pa im onda Svako bude kriv, samo oni nisu.
A kad bi Svako izvršavao obavezu kojom je zadužen, Svako bi vodio brigu o sebi i o onome što se njega tiče i ne bi Bošnjak i danas morao sam sebi dokazivati koje i šta je.
I zato braćo bosanski musliman, kojeg znaju kao Bošnjak, mora biti ono što jest i svima to jasno reći na svom jeziku bosanskom.
Ako ne budemo ono što jesmo onda ćemo biti jedno od gore spomenutih imena ili ćemo biti sva četiri; Svako, Neko, Bilo Ko ili Niko.
Mnogi žele da smo Niko i da nas nema, ali mi smo tu i ako Bog da ostat ćemo u svojoj zemlji jedinoj, i svima ćemo do Sudnjeg dana na svom jeziku bosanskom govoriti da smo Bošnjaci, pripadnici vjere islamske, sljedbenici sunneta Pejgamberovog.
Gospodaru naš, Ti nas pomozi na Pravom putu, grijehe nam oprosti a dobra djela ukabuli, na Sudnjem danu Milostiv budi.
Amin, ja Rabbel-alemin!