Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, poslanike, knjige, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 16. avgust 2013. gregorijanske godine, odnosno 9. ševval 1434. hidžretske godine.
Prođe nam još jedan ramazan, a sa njim i blagodati koje nosi ovaj mubarek mjesec. Vrijeme neodložno protiče, a s vremenom nestaje i dio nas.
Hasan el-Basri je kazao: „Ti si, o čovječe, sastavljen od dijelova. I kad god prođe jedan dan, ode i dio tebe.“
Iako su neki učenjaci rekli da onaj ko se vraća prošlosti sliči mlinaru koji melje već samljeveno žito, ili drvosječi koji reže piljevinu, sa ovog časnog mjesta želim podsjetiti i sebe i vas na ustrajnost u činjenju dobrih djela i nakon mubarek mjeseca ramazana. Zaista je mnogo razloga za optimizam. Naše džamije su bile pune, učenje Kur’ana smo slušali sa radio-stanica, TV-kanala i na mukabelama, klanjali smo teraviju, noćne namaze, davali sadekatu’l-fitr i zekat, postili po dugim vrućim danima, da Allah Uzvišeni ukabuli.
Posebno raduje mnogobrojna omladina koja je krasila džamijski i mektebski prostor. Braćo, vrlo je bitno ustrajati, koliko smo u mogućnosti, u činjenju dobrih djela, kako naredni mjesec ramazan ne bi dočekali praznih ruku i pokretali sve ispočetka. Uzvišeni Allah nas savjetuje da ne budemo poputjedne žene iz Mekke u vremenu Poslanika, s.a.v.s.:
„I ne budite kao onā koja bi svoju pređu rasprela kad bi je već bila čvrsto oprela, i ne služite se zakletvama svojim da biste jedni druge prevarili samo zato što je jedno pleme mnogobrojnije od drugog. Allah vas time samo iskušava, a na Sudnjem danu će vam, doista, objasniti ono oko čega ste se razilazili.“(En-Nahl, 92.)
Prenosi, Aiša, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Činite onoliko koliko možete, jer tako mi Allaha, Allahu neće dosaditi da vas nagrađuje sve dok vam ne dosadi da činite dobro.Ustinu je Allahu najdraže ono (dobro) djelo u čijem izvršavanju čovjek ustraje, makar bilo malo.” (Buharija)
A imam Muslim bilježi slijedeću predaju:
Prenosi, Aiša, r.a.: “Poslanik, s.a.v.s., kada bi nešto radio, radio bi stalno.” (Muslim)
Braćo, obratimo pažnju kako ćemo potrošiti i provesti vrijeme koje nam je preostalo. Jedan naš učenjak, poznati alim, ima običaj kazati: Razmišljam šta me je zabolilo u vezi mog odnosa prema vremenu… Ako budem živo 60 godina sigurno ću prespavati trećinu, dakle 20 godina. Provest ću 30 godina na poslu. Kad sve saberem, na dunjaluk sam u hefti dao pedesetak sati, a jedno pola sata za Ahiret (ako računam vrijeme provedeno u namazu). Pa nije ni čudo što, kada dođe melek smrti po nas, mi kažem ja neću tamo. Niko neće tamo, tj. na Ahiret, jer je gradio dunjaluk, a rušio ahiret. A niko ne voli da se seli u ruševnu kuću.
Draga braćo, nama je zaista olakšano činjenje dobrih djela. Zašto onda da ne istrajemo!? Mnogi su bili iskušani sa mnogo većim, težim zadacima i iskušenjima. Na kraju hutbe spomenut ću slučaj jednog ashaba.
Perzijski vladar je mnogo slušao o neustrašivosti ashaba, njihovoj požrtvovanost, strpljivosti, tako da mu je sve to izgledalo kao bajka. Zarobio je ashaba po imenu Abdullah ibn Huzafe es-Sehmijj, r.a. Parzijski vladar reče Ebu Huzafi: „Primi kršćansvo pa ću ti dati pola kraljevstva.“ Ashab odgovori: „Tako mi Allaha, kada bi mi dao svo kraljevstvo i sve što je na zemlji, pa još toliko, ne bih ostavio vjeru Muhammeda, a.s., koliko jedan treptaj oka.“ „Primi kršćanstvo pa ću te oženiti svojom kćerkom“, reče on, a ona je bila toliko lijepa da je navođena kao primjer ljepote tog doba. Ashab reče: „A ko ti kaza da ja imam potrebu za ženidbom?“ Potom ga perzijski vladar zatvori i drža ga u zatvoru bez hrane i pića tako da mu se vrat skoro bio uvrn’o. Kada je kralj obaviješten o stanju ovog ashaba reče da mu ponude vino i svinjetinu. To su i uradili, ali je on odbio jesti i piti jer nije želio da perzijski vladar uživa u tom njegovom stanju i da se ismijava sa vjerom. Zatim mu vladar reče: „Primi kršćanstvo ili ću te baciti u kazan uzavrelog ulja.“ Donesen je bakreni kazan sa uljem u kojeg su pred očima Ebu Huzafe, plemenitog ashaba, ubačena dvojica zatvorenika. Tada zaplaka Ebu Huzafe. Rekoše vladaru da se ashab razmekšao, te vladar naredi da mu ga dovedu. „Šta te je rasplakalo“, upita vladar. „Tako mi Allaha ja ne plačem zbog straha od smrti“, odgovori ashab. „Plačem jer imam samo jednu dušu, a volio bih da ih imam stotinu, pa da svaka od njih, jedna za drugom, umiru na Allahovom putu.“ Vladar naredi da vrate ashaba u zatvor. Tu mu poslaše jednu ženu da ga navede na grijeh, ali on je bježao od nje kao od kakve životinje. Vladar ponovo naredi da mu dovedu ashaba, te ga postaviše na jedan krst. Vladar naredi strijelcima da gađaju ashaba, ali da ga ne pogode direktno. Nakon nekog vremena vladar naredi da spuste ashaba te ga ponovo upita da li će primiti kršćanstvo. „Allaha mi, ne znam šta ti je pa si neodlučan u pogledu mog ubistva i zašto me već nisi ubio“, reče ashab. „Nisam te ubio jer želim da poljubiš moju glavu,“ odgovori on. „poljubi moju glavu i oslobodit ću te“. „Ja nisam zadovoljan da ti poljubiš moju glavu, pa zašto bih ja poljubio tvoju?“, odgovori ashab. „Poljubi moju glavu i s tobom ću osloboditi 80 zatvorenika“, reče vladar. „Ne“, odgovori Abdullah ibn Huzafe. Poljubi moju glavu i s tobom ću osloboditi 120 zatvorenika“, reče vladar. „Ne“, odgovori Abdullah ibn Huzafe. Poljubi moju glavu i s tobom ću osloboditi 300 zatvorenika i nijednog više“, reče vladar. Nakon ovoga ashab mu poljubi glavu zbog muslimana koji će biti oslobođeni. Sa 300 zarobljenika perzijski vladar mu je dao još i 30 sluga i 30 robinja na poklon. Ashab je nastavio putovati sve dok nije došao do muslimana, a neki od njih su mu prigovorili zato što je poljubio glavu perzijskog vladara, pa je plakao. Hazreti Omer mu kaza da ne plače i da je obaveza svakog muslimana koji čuje za tvoj slučaj da ti poljubi glavu i da će on to prvi uraditi, jer je poljupcem spasio muslimane.
Gospodaru naš, uputi nas na pravi put. Molimo Te da pomogneš našoj braći i sestrama u Egiptu, Siriji, Burmi i na svakom mjestu gdje bivaju ugnjetavani, ponižavan, tlačeni. Amin!