Jedna priča kaže da su negdje na proplanku živjela u blagodatima obilne trave i vode tri vola: bijeli-Zekonja, sivi-Sivonja i crveni-Medonja. Uživali su. No, jednog dana pojavi se medvjed iz šume i nagovori Sivonju i Medonju da izdaju Zekonju govoreći im kako će imati više hrane i vode, te obeća da ih više neće uznemiravati. I zaista, neko vrijeme nakon što je pojeo bijelog vola medvjed se nije pojavljivao. Dok nije ponovo ogladnio! Kako ni preostaloj dvojici volova nije mogao ništa ponovo je morao nagovoriti jednoga, ovaj put Sivonju, da izda medonju. I njemu je govorio da će sve sad biti njegovo, i da se više neće vraćati, itd. Časna medvjeđa riječ, govorio je! Jedno vrijeme Sivonji je bilo lijepo. Sve je bilo njegovo. Niko mu nije mutio vodu na potoku. Niko ga nije udarao repom. I tako dok medvjed nije ponovo ogladnio i došao i po njega. Kad ga je ugledao kako izlazi iz šume, Sivonja je halaleći se sam sa sobom pomislio: „Pojeden sam onaj dan kad je pojeden i Zekonja-bijeli vo”.