Piše: Enes ef. Habibović
Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, poslanike, knjige, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 17. maj. 2013. gregorijanske godine, odnosno 7. redžeb 1434. hidžretske godine.
Hvala Bogu dočekali smo još jedan mjesec redžeb koji predstavlja vijesnika i nagovještača nama dragog gosta šehri ramazana. Braćo, još samo dva mjeseca nas dijele od ovog blagoslovljenog mjeseca, mjeseca ramazana. Zato se moramo već sada početi pripremati kako bi ga dočekali, proveli i ispratili na način s kojim je Allah zadovoljan.
إِنَّ عِدَّةَ الشُّهُورِ عِندَ اللَّهِ اثْنَا عَشَرَ شَهْرًا فِي كِتَابِ اللَّهِ يَوْمَ خَلَقَ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ مِنْهَا أَرْبَعَةٌ حُرُمٌ ۚ ذَٰلِكَ الدِّينُ الْقَيِّمُ ۚ فَلَا تَظْلِمُوا فِيهِنَّ أَنفُسَكُمْ
Allah dž. š. kaže: „Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera. U njima ne griješite!.“ (Et-Tevbe, 36)
Kao što vidimo Uzvišeni Allah je odlikovao jedna vremena nad drugima, kao što je odlikovao jedne ljude nad drugim. Ova četiri mjeseca su odlikovana zbog dvije stvari: prvo: da je u ovom mjesecu zabranjeno ratovati, a druga: što je Allah dž.š. posebno u ovim mjesecima zabranio griješenje rekavši: „U njima ne griješite.“
Braćo, raditi ono što je Allah dž.š. zabranio je zabranjeno u svakom mjesecu i na svakom mjestu. Ali moramo znati da nas je Allah dž. š. obavijestio da je grijeh u određenim vremenima i mjestima posebno težak. Jedno od takvih vremena jeste i griješiti u mjesecu redžebu, kao što je posebno teško činiti javni grijeh. Svi mi braćo dobro znamo da je piti alkohol strogo zabranjeno. Ali nije braćo isto kada se neko zavuče u svoju sobu i napije se ili kada dođe pred džamiju, kao što to neki ovdje rade. Braćo, činiti grijeh javno jeste posebno veliki grijeh. Takođe posebno veliki grijeh jeste kada nam Allah dž. š. prekrije neki grijeh, neku sramotu, a mi onda sutradan dođemo i počenemo se hvaliti pred prijateljima šta smo učinili. Ovome su naročito skloni muškarci.
Braćo, oko činjenja ibadeta u ovom mjesecu postoji dosta polemika. Jedni kažu da ovaj mjesec pored gore navedenog ima još neke ekstra vrijednosti, dok drugi to opovrgavaju govoreći da nema niti jednog pouzdanog hadisa koji bi govorio o odlikama posta, namaza, zekata u njemu.
Ja ću danas pokušati reći neke od argumenata i jednih i drugih.
Što se tiče posta u ovom mjesecu Et-Taberani bilježi sljedeći hadis: „Ko isposti jedan dan mjeseca redžeba kao da je ispostio kompletnu godinu. Ko isposti sedam dana ovoga mjeseca zatvorit će se od njega vrata džehennema. Ko isposti osam dana mjeseca redžeba otvorit će mu se osam vrata dženneta, a ko isposti deset dana šta god od Allaha zaište dat će mu. Ko isposti petnaest dana ovoga mjeseca dozvat će ga glasnik s neba: – Oprošteno ti je ono što je bilo kao i buduća djela!- Ko poveća (broj ispoštenih dana u ovome mjesecu) Allah će mu povećati (naknadu).“
Druga grupa učenjaka među kojima su Ibn Tejmije, Ibn Kajjim i drugi kažu da svi hadisi koji govore o posebnoj vrijednosti posta u mjesecu redžebu su apokrifni, što znači izmišljeni.
Ali braćo bilo kako bilo u jedno moramo biti sigurni, da kad god postimo bit ćemo nagrađeni za to. Jer Uzvišeni u hadis i kudsijju kaže: „Sve što čovjek uradi njegovo je, izuzev posta. On je Moj, Ja ću za njega posebno nagraditi.“
Neki učenjaci kažu da u mjesecu redžebu, odnosno u noći Lejletul – regaib, trebamo klanjati jedan namaz koji se zove salatur- regaib. Kao argument za ovo navode sljedeći hadis: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, nema roba niti robinje, koji klanjaju ovaj namaz, a da im Allah neće oprostiti sve grijehe, pa makar ih bilo kao morske pjene i koliko je listova na granama, i biće mu omogućeno da se na Sudnjem danu zauzme za sedamdeset osoba iz svoje porodice, i kada bude u kaburu prve noći doći će mu nagrada od ovog namaza i obratiti mu se radosna lica i blagog jezika, i reći mu: ‘Moj voljeni, budi sretan! Spasio si se svake poteškoće!’ Pa će upitati: ‘Ko si ti?’ Tako mi Allaha, nisam ugledao ljepše lice od tvoga, niti čuo divniji govor od tvoga, niti osjetio ljepši miris od tvoga!’ Pa će mu reći: ‘O moj voljeni, ja sam nagrada od namaza kojeg si klanjao te i te noći u tom i tom mjesecu. Došao sam noćas da ispunim tvoje pravo, pravim ti društvo, otklonim od tebe usamljenost, pa kada bude puhnuto u rog pravit ću ti zaklon na Sudnjem danu na mjestu proživljenja, i raduj se, nećeš nikada ostati bez dobra od svoga zaštitnika’.” (Ibnul-Dževzi)
Ibn-Tejmijje kaže: “Namaz-želja (salatur regaib) nema validne osnove u šerijatu, pa ga nije pohvalno praktikovati, ne pojedinačno niti kolektivno. Hadis koji govori o ovom namazu je apokrifan po konsenzusu islamskih učenjaka i niko od prvih generacija niti imama ovog ummeta nije spomenuo ovaj namaz.”
A imam Sujuti kaže: “Hadis koji govori o salatur-regaib, apokrifan je po konsenzusu učenjaka.”
Kao što vidite braćo mišljenja učenjaka se razilaze, a Allah najbolje zna šta je ispravno.
Ali ponesimo i zapamtimo sa ove hutbe sljedeće: Nama muslimanima, ovdje u Bosni nisu potrebne rasprave oko ovoga ko je upravu, a ko ne. Neka o tome raspravljaju ljudi koji su kompetentniji od nas, a mi se zabavimo sobom i svojim problemima koje imamo na pretek. I još jedna stvar koju trebamo znati jeste da mi muslimani Bosne trebamo koristiti svaki trenutak, svaku priliku kako bi se sjetili našeg Poslanika s.a.w.s. Trebamo koristiti svaki trenutak kako bi slušali i učili Kur’an, kako bi klanjali, upućivali na dobro, a odvraćali od zla. Jer su ovo stvari za koje niko ne može reći da su loše.
Današnju hutbu ćemo završiti dovom: Allahumme barik lena fi redžebe ve ša’ban ve belligna ramadan. Allahu moj, blagoslovi nam redžeb i ša’ban i omogući nam da dočekamo ramazan.