Smrt

Piše: Enes ef. Habibović

Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.

Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, poslanike, knjige, Sudnji dan i Božije određenje.

Danas je 4. januar 2013. gregorijanske godine, odnosno  23. safer 1434. hidžretske godine.

Braćo, današnja hutba biće posvećena govoru o smrti.

Smrt je uistinu surova i jeziva stvarnost. S njom će se suočiti svako živo biće i niko je ne može izbjeći. Ona se svakog trenutka dešava i svi će joj u oči pogledati, bez obzira ko smo i šta smo.

Allah dž.š. kaže:

كُلُّ نَفْسٍ ذَائِقَةُ الْمَوْتِ ۖ ثُمَّ إِلَيْنَا تُرْجَعُونَ

„Svako živo biće će smrt okositi i nama će se poslije vratiti.“ ( Anqebut, 57.)

Život ima samo jedan kraj i svi će umrijeti, ali će se nakon toga mjesto povratka razlikovati tj. oni koji budu vjerovali u Allaha dž.š. i dobra djela činili oni će u džennet gdje će uživati, a oni koji budu silnici oni će u džehennem gdje će vječno patiti.

U smrti je podsjećanje i upozorenje i ona je dovoljna kao opomena. Allahov Poslanik s.a.w.s. je rekao: „Smrt je dovoljna kao savjetnik.“

Smrt je najjeziviji vaz, najužasnija stvar, čaša sa najneukusnijim i najmržim pićem. Ona je događaj koji ruši sve strasti i prekida sve rahatluke i želje. Ali, na veliku žalost mi smo smrt zaboravili ili se pravimo da smo je zaboravili.

Mrzimo spomen na nju i preziremo susret sa njom, iako smo uvjereni da će se neminovno desiti.

Čudno je kako čovjek, koji pameti ima, udobno živi i ne sprema se za smrt, a gleda kako smrt pobjeđuje i savladava njegove prijatelje i komšije. Onaj ko se danas ne prisjeća smrti i ne sprema se za nju , sutra će ga iznenaditi dok bude u nemaru prema njoj i zaokupljen prema nečim drugim.

Malik ibn Dinar kaže: „Kada bi ljudi znali šta ih sutra čeka, ne bi nikada osjetili slast života.“

Svaki vjernik koji strahuje sutra će biti siguran, zbog prihvatanja pouke i zbog svojih dobrih dijela. Ali, nažalost mnogi ljudi uzalud potroše svoj život u onome zbog čega nisu stvoreni, a kada ih smrt iznenadi uzviknu:

„Gospodaru moj, povrati me! Da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio.“ (El-Mu’minun, 99.)

Braćo, šta mislite koliko smo daleko od ovoga dana? Zašto ne radimo dok imamo dovoljno vremena i dok uživamo u zdravlju svoga tijela?

Prizori koje vidimo na mezarju najveći su vaz i najveća pouka. Onaj koji nosi dženazu danas, sutra će biti nošen, a onaj koji se danas vrati sa mezarja, sutra će biti onaj od koga se vraćaju i ostavljaju ga usamljenog u kaburu, prepušetnog njegovim djelima. Ako budu dobra, dobra će biti i nagrada, a ako budu loša, kazna će biti žestoka.

Dok je sam, usamljen pod zemljom, čovjekov jedini prijatelj jeste njegovo djelo. Ali, malo je onih koji pouku uzimaju pouku i rijetki su oni koji su marljivi.

Lukman je govorio svome sinu:

„O sine, nešto za što ne znaš  kada će  te zadesiti, spremi se za njega prije nego te iznenadi.“

A neki od dobrih predhodnika govorili su:

„Znaj, kada pred čovjekom ne bi bilo ni brige ni straha ni kazne, osim smrtnih muka, dovoljno bi bilo da mu zagorča život i učini ga nesretnim, te da odbaci svoj zaborav i nemar.”
Ova stvar uistinu zaslužuje da se o njoj dugo razmišlja i da se za nju uveliko sprema, a kako i ne, kada znamo da poslije smrti dolaze kabur i njegove tmine, Sirat i njegova oštrina, obračun i njegova žestina. Strahote, čiju veličinu ne zna niko osim Allaha Uzvišenog.”

Kabur je prva stanica ahireta. A mi, šta je s nama, pa smo zaboravili da se pripremimo za njega, a do naše selidbe ostaje samo da kažu:
“Umro je taj i taj.”

Kaže Poslanik sallallahu alejhi ve sellem.:
“Kabur je najstravičniji od svih prizora koje sam vidio.”
Kaže Poslanik sallallahu alejhi ve sellem.:
“Kabur je prva stanica ahireta, pa onaj ko u njemu bude spašen, lakše će  mu biti ono što dolazi poslije. A onome ko ne bude spašen u kaburu, teže će  biti ono što dolazi poslije.”

Dragi brate, samo jednom razborito razmišljanje o kaburu, tako mi Allaha, daće  nam pravu sliku dunjaluka . Zar da nakon ponosa i imetka, nakon posluge i pratnje, nakon dvoraca i kuća, čovjekov kraj bude u tjesnoj i tamnoj rupi.

Dragi brate, pogledajmo i razmislimo o stanju mrtvih i njihovom bolu. Tako mi Allaha, doći će i tebi i meni ovaj dan, kao što je i njima došao, i doživjet ćemo ono što su i oni doživjeli, pa zato uzmimo pouku i spremimo se. Ne budimo nemarni i ne zaboravimo gdje ćemo se vratiti.
Zamislimo sebe na mjestu ukopanog mejta. Tako mi Allaha, uistinu je velika blagodat što nam je Allah pružio priliku da uzmemo pouku od drugih, a nije nas učinio poukom drugima.

Prenosi se od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem da je rekao:  “Kada se dženaza postavi i kada je ljudi ponesu na ramenima, ako bude dobra, reći će : Požurite sa mnom, požurite sa mnom! Ako ne bude dobra, reći će  onima koji je budu nosili: Teško meni, gdje me nosite? Svako će  čuti njen glas, osim čovjeka, a kad bi ga čovjek čuo, pao bi u nesvijest.”
Brate, zamislimo da nas nose, u kojem od ova dva stanja bi voljeli  da budemo?
Kaže Poslanik sallallahu alejhi ve sellem:
“Tako mi Allaha, kada bi znali ono što ja znam, malo bi se smijali, a mnogo bi plakali i ne bi se u postelji sa ženama naslađivali, i izašli bi na poljane skrušeno Allaha moleći i plačući i svoje glave bi zemljom posipali.”
Ove riječi upućene su ashabima, pa šta je s nama, koji uzalud vrijeme trošimo.

Prenosi se u jednom predanju da će  čovjeku koji je bio razvratnik i griješnik, kada bude spušten u kabur, zemlja reći:
“Tako mi Allaha, dok si hodao po meni, bio si mi najmrži insan, a danas si došao u moju utrobu, pa ćeš vidjeti šta ću stobom uraditi.”

Zato od sada, dok vremena ima i dok smo u mogućnosti, radimo djela koja će nas, uz Allahovo dopuštenje, spasiti dolazećih strahota, da ovaj dunjaluk napustimo smireni, veseli i radosni zbog susreta sa svojim Gospodarem.

I za kraj navest ćemo još jedan hadis posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda a.s a on kaže:
«Doći će zeman kad će moj ummet voljeti petero, a zaboraviti petero
-voljeće dunjaluk a zaboraviće ahiret,
-voljeće bogatstvo, a zaboraviće na polaganje računa
-voljeće ono što je stvoreno, a zaboraviće Stvoritelja,
-voljeće grijehe, a zaboraviće na tevbu (pokajanje) i
-voljeće dvorce, lijepe zgrade, a zaboraviće na kabur.”

Gospodaru olakšaj nam smrtne tegobe. Sačuvaj nas kaburskih iskušenja i uvedi nas u džennet.

 

>:�  8�pYnauka koji će ga slijediti. Moći će narediti oblacima da spuste kišu, moći će ubiti čovjeka, pa mu reći ustani i on će ustati živ kao da se nista nije ni desilo.  Ja sam braćo u ovo vjerovao od onog trenutka kada sam prvi put čuo za ovo, ali i da nisam vjerovao uvjerio bih se pretprošle godine kada je dolazi onaj šarlatan Turabi. On sa ono malo moći koje mu je šejtan dao zaveo je bio cijelu Bosnu, pokupio pare i otiša. A znajte braćo da dedžalu moć neće dati šejtan nego Allah kako bi   rastavio vjernike od nevjernika. On će imati dva znaka koje će samo vjernik prepoznati, a to je da će na jedno oko biti ćorav,  a na drugo gotov i na čelu će mu pisati tri slova K F R, što znači kafir.

 

Za njegova boravka pojavit ćese drugi veliki predznak Sudnjeg dana silazak  Isa a.s. sa nebesa, kao vođe muslimana. I Isa a.s. će ubiti dedžala.

Zatim dolazi treći veliki predznak Sudnjeg dana pojava dva velika, moćna naroda Jedžudž i Medžudž. Biće toliko moćni da će proći pored Tiberijskog jezera i kad budu prolazili svako od njih će se napiti vode, i kada posljednji od njih dođe da se napije kazat će kao da je nekad ovdje bila voda. Isa a.s. i muslimani im se neće moći oduprijete, pa će im Allah narediti da se popnu na brda, i On će ih onda uništiti. Nakon toga zavladat će blagostanje 7 godina, i onda će Isa a.s. umrijeti prirodnom smrću.

A nakon toga će se ljudi početi kvariti sve dok ne dođe četvrti veliki predznak Sudnjeg dana, a to će biti izlazak sunca sa zapada. Nakon toga nikome se više neće primiti pokajanje. Što smo se kajali kajali se. tada će biti gotovo.

Onda dolazi peti veliki predznak Sudnjeg dana, a to je izlazak životinje iz zemlje. Ova životinja će stati među ljude i razdvojiti vjernike i nevjernike. Obilježit će nevjernike. I nakon ovoga kaže Poslanik a.s. bit će života na Zemlji još 120 godina. Od tada će Allah polahko oduzimati duše vjernicima, tako da zadnjih pet velikih predznaka Sudnjeg dana vjernici neće vidjeti.

Braćo, ko god u svom srcu bude imao koliko trunku imana, vjere neće svojim očima gledati ovih pet predznaka Sudnjeg dana, neće gledati strahote kijametskog dana.

Zbog, toga mi kažemo da smaka svijeta vjerovatno neće biti u sljedeći petak, a Allah opet najbolje zna, jer se nisu počeli događati ovi veliki predznaci Sudnjeg dana.

Ostale velike predznake Sudnjeg dana ću samo nabrojati, jer se nadam da ih mi nećemo gledati, a to su:

–         Rušenje Ka’be

–         Tri pomračenja

–         Pojava dima

–         Vatra koja će ljude tjerati na jedno mjesto

Molim Allaha dž.š. da ne dopusti da mi budemo ti koji će gledati ove zadnje predznake Sudnjeg dana.