Piše: Enes ef. Habibović
Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, poslanike, knjige, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 8 . februar 2013. gregorijanske godine, odnosno 27. rebiul-evvel 1434. hidžretske godine.
Braćo, danas ću govoriti o jednom od najopasnijih grijeha koje čovjek može učiniti. Taj grijeh je prisutan od samih začetaka čovječanstva, pa sve do današnjih dana! Prisutan je, u manjoj ili većoj mjeri, kod svih nas, i kod mene, i kod tebe, i kod tebe, jer ga manje-više svi radimo u svojoj svakodnevnoj komunikaciji. Taj grijeh o kojemu danas govorimo je ogovaranje-gibet.
Govoriti o spomenutoj temi, znači govoriti o akutnoj bolesti Bošnjaka i ummeta, razarajućoj bolesti našega tkiva, bolesti koja je prerasla u tešku epidemiju, bolesti koju hitno treba liječiti, a lijek za nju je u Kur’anu i hadisu.
Braćo, mnogi od nas ne znaju šta je to ogovaranje, pa kažu ja ne ogovaram, samo govorim istinu. Poslušajte šta kaže Božiji Poslanik šta je to ogovaranje:
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, upitao:
“Znate li šta je to gibet?” Rekoše: “Allah i Poslanik najbolje znaju.” Poslanik, sallallahu ‘alejhive sellem, reče: “Da spomeneš svoga brata s onim što mu je odvratno.” Bi rečeno: “A ako je tačno to što kažem o svome bratu?” Reče: “Ako je tačno to što si o njemu rekao, ogibetio(ogovorio) si ga, a ako nije, onda si ga potvorio.” (Muslim)
Allah dž.š. u Kur’anu kaže:
وَلَا تَجَسَّسُوا وَلَا يَغْتَب بَّعْضُكُم بَعْضًا ۚ أَيُحِبُّ أَحَدُكُمْ أَن يَأْكُلَ لَحْمَ أَخِيهِ مَيْتًا فَكَرِهْتُمُوهُ ۚ وَاتَّقُوا اللَّهَ ۚ إِنَّ اللَّهَ تَوَّابٌ رَّحِيمٌ
”…I ne ogovarajte jedni druge! Zar bi neko od vas mogao jesti mrtvo meso svoga brata? Zar to nije odvratno? Bojte se Allaha, Allah zaista prašta i milostiv je!”
(El-Hudžurat, 12.)
Poslušajte braćo još jednom ovo kur’ansko pitanje : Zar bi neko od vas mogao jesti mrtvo meso svoga brata? Zar nije brate teško i zamisliti da neko od nas ima pred sobom tijelo svoga mrtvog brata i jede ga? Pa kako se onda usuđujemo ogovarati jedni druge kada nam je i sama pomisao na spomenutu situaciju odvratna? Od sada kad god se sastanemo da ogovaramo nekoga, neka nam na um padnu ove riječi.
Pripovijeda Halid Er-Rabi: “Jednom sam s društvom bio u džamiji, pa su počeli govoriti o jednom čovjeku, a ja sam ih upozorio da to ne čine i oni su me poslušali. Nakon izvjesnog vremena su ponovo počeli govoriti o tom čovjeku i ja sam se uključio u taj razgovor. Kada sam te noći zaspao, sanjao sam kako mi je došao crn i visok čovjek, koji je u posudi nosio komad svinjskog mesa i naredio mi da ga jedem. Zapomagah: ‘Ja ne jedem svinjsko meso!’ On me snažno stisnu i protrese, te povika: ‘Jeo si nešto što je gore od ovoga!’ – potom mi je u usta počeo gurati komad po komad. Prestravljen sam se prenuo iz sna. I, tako mi Allaha, trideset ili četrdeset dana sam poslije osjećao smrad tog mesa u svojim ustima!”
Braćo, zar se svi mi ili bar većina nas na spomen svinjskog mesa ne gnušamo i ne kažemo za onoga koji ga konzumira da on nije nikakv musliman, a svaki dan jedemo puno gore meso.
Džabir ibn Abdullah r.a. kaže: “Bili smo sa Allahovim Poslanikom a.s., kojom prilikom smo osjetili smrad lešine, pa nas je upitao: Znate li kakav je ovo smrad? To je smrad onih koji ogovaraju vjernike.” (Ahmed)
Možda neko od nas može postaviti pitanje: “Kako se smrad gibeta osjećao u vrijeme Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a danas se ne osjeća?” Odgovor bi bio jednostavan: Zato što je gibeta danas toliko da su nam nosevi puni njegova smrada, pa ga nismo u stanju raspoznati, a kada se neko stalno nalazi u zagađenoj sredini, on to i ne osjeća, već to smatra normalnim stanjem!
Braćo, u situaciji smo da svakodnevno oko nas gledamo nemoral i gnušamo se nad njim. Svaki dan slušamo priče o nekim ljudima i ženama koji se bave prostitucijom (bludom). I onda kada nam neko spomene tog čovjeka ili ženu mi kažemo, ma pusti nema od njega ništa on je dno društva. Čak se sa takvim osobama ne želimo ni družiti, kako i nas i našu djeci ne bi zarazili ovim grijehom ili nemoralnim činom. E kada imamo ovakav stav prema njima, šta mislite kakav stav bi trebali imati prema onim ljudima koji non stop nekoga ogovaraju, potvaraju, lažu? Trebali bi braćo imati puno žešći stav prema ovim drugim, jer su oni kud i kamo i zrazniji i opasniji.
Poslanik a.s. kaže: “Dobro se čuvajte ogovaranja! Ono je gore od bluda! Čovjek počini blud i pokaje , pa mu Allah primi pokajanje. Međutim, onome koji je ogovarao, Allah neće oprostiti sve dok mu ogovarani ne oprosti.” (Ibn Hibban)
Zato braćo napravimo distancu od ljudi koji ogovaraju, jer kao što je grijeh ogovarati isto je tako grijeh prisustvovati ogovaranju, a ne prekinuti to ogovaranje ili se udaljiti iz tog društva.
Braćo, kada ogovaramo nekoga mi mu tim činom poklanjamo naša dobra djela ili ako ih nemamo dovoljno uzimamo njegova loša djela. A ko to od nas braćo ima toliko dobrih djela da ih može poklanjati drugim ljudima?
Prenosi se da je Hasanu el-Basriju došao neki čovjek i rekao mu: Taj i taj te ogovorio! Kada je to čuo Hasan, on je uzeo najbolje i najsvježije hurme, koje je imao, i posalo mu poruku: Čuo sam da si mi poklonio solidan dio svojih dobrih djela, pa sam htio da ti se za to odužim. Oprosti što ti ne mogu nadoknaditi onoliko koliko to vrijedi!
Braćo, ogovaranje spade u grijehe koje činimo jedni prema drugim, i ti grijesi su opasniji od onih koje činimo prema Bogu, jer nam Bog neće ove grijehe oprostiti, nego ih prašta prvo uvrijeđeni, pa tek onda Bog. Zato braćo halalite se sa svima kome ste ikad išta nažao učinili u ovom smislu, jer ne znate kada će vam doći smrt, a tada nećete biti u mogućnosti to uraditi. Zbog toga braćo ja ću sa ovog časnog mjesta, od sviju vas zatažiti da mi halalite, ako sam nekoga uvrijedio na ovaj i sličan nači, a takođe i ja svima vama halalim.
Braćo, budimo istinska braća u islamu, ne ogovarajmo jedni druge, tačnije ne jedimo meso jedni drugih. Čuvajmo naše jezike od ružna govora, jer je to preduvjet za čistoću naših srca i našeg imana!
Gospodaru, sačuvaj naše jezike od ogovaranja i drugih bolesti jezika i srca i učini nas od onih koji samo Tebe hvalimo. Budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu društvom poslanika, šehida i dobrih ljudi! Amin!