Piše: Enes ef. Habibović
Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, poslanike, knjige, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 25 . januar 2013. gregorijanske godine, odnosno 13. rebiul-evvel 1434. hidžretske godine.
Braćo, i dalje se nalazimo u mjesecu rebiul-evvelu tj. mjesecu rođenja posljednjeg Božijeg Poslanika i miljenika Muhammeda a.s. Zato ću i ja današnju hutbu, kao i prošlu, posvetiti Allahovom najdražem stvorenju, Njegovom miljeniku, pečatu poslanstva, svjedoku istine, onome koji je opominjao, onome koji je obveseljavao, svjetiljci koja obasjava, milosti svjetovima…
Braćo, pomenuo sam neke od kur’anskih opisa posljednjeg Allahovog Poslanika. Muslimani Muhammeda, a.s., vole, slijede i nastoje oponašati u svim domenima razumijevanja i življenja vjere islama. Jer bez slijeđenja Muhammeda a.s. , bez ljubavi prema njemu, nitko ne može zavrijediti Allahovu milost niti može ući u džennet. To nam je nedvosmisleno poručio Allah dž.š. u 21. ajetu sure Al-Ahzab:
لَّقَدْ كَانَ لَكُمْ فِي رَسُولِ اللَّهِ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌ لِّمَن كَانَ يَرْجُو اللَّهَ وَالْيَوْمَ الْآخِرَ وَذَكَرَ اللَّهَ كَثِيرًا
„Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu i koji često Allaha spominje“.
A on, neka je Allahovo mir i blagoslov na njega, doista je u svemu bio uzor. Moralan i poslušan mladić, besprijekoran i odan suprug, blagi i voljeni otac, odani i povjerljivi prijatelj. Bez ijedne mrlje u svome životu i prije poslanstva; nikada i nitko ga nije čuo da je slagao ili prevario; da je nekoga obmanuo ili licemjerstvo pokazao; nikada nikome nepravdu nije učinio niti rodbinske odnose zanemario, inače bi to nevjernici itekako znali iskoristi protiv njega.
Njegovi su sugrađani svjedočili sve njegove vrline: čednost i čistoću, iskrenost i hrabrost, intelekt i pravednost. A tadašnji su Arapi, živeći u oskudnim pustinjskim predjelima, tako precizno zapažali svaki detalj da su po stopama u pustinjskom pijesku znali je li prošao čovjek iz Mekke ili stranac.
Muhammeda a.s. su dobro poznavali od njegova rođenja. I da je išta bilo lažno u
njegovu životu, da je bilo išta lažno u njegovu govoru, njegovi bi suvremenici to prepoznali, a njegova bi misija bila osuđena na neuspjeh. No, njegovo je ponašanje i prije Objave postalo mjerilo istinitosti, ljepote i dobrote. A snagom istine, kur’anske istine, a ne oružja, ne mača, kako nam stalno nameću, za Muhammeda a.s. uskoro je saznao cijeli svijet.
I danas, hvala Allahu, cijeli svijet zna za Muhammmeda a.s. Zamislite da su od petorice najvećih biografa svijeta, trojica, koji su nemuslimani, od stotinu najutjecajnijih osoba u povijesti čovječanstva na prvo mjesto stavili Muhammed a.s.
Kada su Michaela H. Harta, jednog od njih, upitali zašto Muhammed a.s. a ne Isus/Isa a.s., pošto je dvojio između njih dvojice, odgovorio je: „Isus je trebao biti moj prirodni odabir pošto sam kršćanin, no Isus nije bio otac, nije bio suprug, nije bio vojskovođa, nije bio državnik, a sve je to bio Muhammed a.s
On je bio, kao što to i Allah dž.š. u 4. ajetu sure El-Kalem veli najsavršenijega morala. A sam Muhammed a.s. je znao kazati: „Poslan sam da kod ljudi usavršim moral“.
I zato Uzvišeni Allah u suri Al-Ahzab u 6. ajetu veli: „Vjerovjesnik treba biti preči vjernicima nego oni sami sebi…“ jer je njegov život staza koja vodi vječnoj sreći …svjetlo koje nas izvodi iz tmina ovozemaljskih previranja, podlosti,zavisti, licemjerstva nemira i lutanja….
Početak, razvoj, uspon i na kraju krajeva dugotrajnost njegove misije, o kojoj i mi ovdašnji muslimani hvala Uzvišenom Bogu svjedočimo, najbolji je dokaz istinitosti Muhammedova a.s. poslanstva. Zamislite draga braćo, ako je to uopće moguće, da od svih ljudi, koji su ikada živjeli i koji će još živjeti na ovoj planeti Allah odabere Muhammeda a.s. da prenese Njegovu posljednju Poruku, Časni Kur’an, čovječanstvu.
Kakav je to karakter i ljudska veličina trebala biti da zadobije takvu cast, ali i da ponese tako težak teret.
U početku misije nije imao uspjeha, od omiljene osobe među svim slojevima mekanskog društva, nakon što je počeo propovijedati islam, postao je najomraženija osoba, jer im je „ugrozio“ vjeru njihovih predaka, zapravo njihove političke i ekonomske interese koje su oni stoljećima razvijali u Mekki, iskoristivši svetost ovoga grada.
Naravno, za one koji su snagom razuma spoznali istinitost Muhammmedova a.s. poziva on će postati najvoljenija osoba, životni učitelj. A oni, časni ashabi, postat će najbolja generacija, sljedbenika jednoga Poslanika, koja se ikada pojavila među ljudima.
Zajedno sa svojim Poslanikom prolazili su sve golgote osporavanja i mučenja uspostavljajući princip zajedništva.
Kada je Muhammedu a.s. došla jedna delegacija kako bi ishodila pomilovanje za sina jednog plemenskog vođe koji je počinio zločin, on je odgovorio: „Tako mi Allaha, da je moja miljenica, moja Fatima, ukrala osobno bi joj ruku odsjekao. Propali su oni prije vas (ili propale su njihove civilizacije) zato što su samo sirotinju kažnjavali, a bogataše i ugledne štitili“.
Braćo, evo još jednog razloga zašto mi ovdje u Bosni i Hercegovini ne možemo nikako naprijed, jer zakon i pravda postoje samo za sirotinju dok za glavonje to ne postoji. Kad dođemo u dom zdravlja, naruče nas za 6 mjeseci samo zato što nemamo para i što nemamo nikoga. Kada dođemo u školu, ako smo babin sin ili kći možemo raditi šta hoćmo niko ništa, još dobijemo pohvale. Nažalost i kada nekada dođemo kod nekoga na dženazu vidimo razliku, jer se tu drže dugi govori, svi se sjate, dok kod sirotinje kako bilo daj samo da se odradi. Zato, braćo moja, ako želimo uspjeti riješimo se ovoga, jer kod Boga su svi ljudi isti, razlika je samo u bogobojaznosti, a to samo On zna.
Kod Muhammed a.s. nije bilo štele, nije bilo prijateljskih veza, kada je bilo u pitanju poštivanje Zakona i pravde. Islam, Riječ Božja, Božji Zakon, bio je iznad svega. A zapamtite Muhammed a.s. nikada nije donio nijednu odluku, a da se nije savjetovao sa svojim ashabima. I oni su mu slobodno mogli iznijeti svoje stavove ako je, kao i svaki drugi čovjek, imao krivu procjenu,jer kao Poslanik nikada nije griješio. I zato su voljeli Muhammeda a.s. i molili Allaha dž.š. da ih počasti njegovim društvom i u džennetu.
Znali su časni ashabi u kakvom su mraku živjeli, a kakvo im je svjetlo Muhammed a.s. donio. Zato su ga voljeli više nego sami sebe, spremni i vlastiti život dati kako bi zaštitili Allahova Poslanika.
Prenosi se da su ashaba Hubejba ibn Adija r.a., dobro zapamtite ovo ime braćo, zarobili mekanski mušrici nakon bitke na Bedru, mučili ga na najokrutniji način i prije pogubljenja pitali su ga da li ima posljednju želju. Zatražio je da klanja dva rekata. Brzo je to obavio govoreći: “Tako mi Allaha, odužio bih sa klanjanjem ali ne želim da pomislite kako sam se uplašio smrti“ – a oni su podrugljivo upitali „Bi li volio da je Muhammed na tvom mjestu, a da si ti sada kod kuće, u sigurnom domu, u društvu svoje porodice“ – a Hubejb r.a. odogovara – “Tako mi Allaha ne bi volio da Alahovog Poslanika ni trn ubode, a da ja sada uživam u svim ovosvjetskim ljepotama.. “ , odmah su ga dokrajčili.
Eto kako su ga voljeli njegovi ashabi. A šta je s nama braćo, znamo li uopće najosnovnije biografske podatke o našemu Poslaniku, koliko znamo njegovih hadisa , koliko bi sada znali imena njegovih časnih ashaba, da nas netko upita; koliko sunneta imamo u svome životu, koliko ga uopće volimo i osjećamo kao svog Poslanika: a morali bi ga voljeti više nego i svoje roditelje, djecu, rodbinu pa i sami sebe, jer nam od toga ovisi naš status u vječnosti.
Molim Allaha da nam poveća našu ljubav prema Poslaniku, i da nas učinini njegovim drugovima u džennetu.