Jedan dječak imao je lošu narav. Njegov otac mu je dao torbu sa ekserima, rekavši mu da kada god se rasrdi zakuca ekser u ogradu. Prvi dan dječak je zabio 37 eksera. Broj zabijenih eksera se postepeno smanjivao. Dječak je shvatio da je lakše kontrolirati narav nego zakucavati eksere u ogradu.
Napokon je došao dan kada se dječak nije ni jednom razljutio. Kada se pohvalio ocu , on mu je rekao da svakog dana kad uspije da se suzdrži izvadi po jedan ekser iz ograde. Dani su prolazili i dječak je mogao reći ocu da je izvadio sve eksere. Otac ga tad uze za ruku i odvede do ograde. Onda mu reče:
„Dobro si ucinio, sine moj, ali pogledaj te rupe u ogradi. Ograda nikada neće biti ista. Kada u ljutnji kazeš riječi, one ostavljaju ožiljak baš kao i ove rupe u ogradi. Možeš zabosti nož u čovjeka i izvuci ga. Koliko god puta nakon toga kazeš da ti je žao, rane ipak ostaju. Rana koju nanose riječi isto je tako bolna kao i fizička. Prijatelji su blago. Oni će te razveseliti, saslušati, ohrabriti i podrzati u uspjehu, uvijek su tu da ti otvore srce. Pokazi svojim prijateljima da ti je stalo do njih.“