O vjernici, ne recite….

Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.

Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.

Danas je 12. januar 2018.  gregorijanske godine, odnosno 25. rebiul-ahir 1439. hidžretske godine.

Allah dž.š. je iz svoje neizmjerne milosti prema ljudima slao poslanike i vjerovjesnike, kako bi ljudima pokazali pravi put, kako bi prenijeli Njegove naredbe i zabrane, kako bi rastavili istinu od nistine.

Braćo, Kur’an je knjiga koja je poslana svim ljudima bez obzira ko su i šta su. Čitajući Časni Kur’an naći ćemo kur’anski poziv “O ljudi” ili “O sinovi Ademovi”! Međutim, postoje određeni ajeti gdje se Allah dž.š. isključivo obraća nama, vjernicima, pa se kaže: “O vjernici”!

Kur’anski poziv “O vjernici” ponavlja se u Kur’anu čak 88 puta. Ovim pozivom Allah dž.š. želi vjernike podsjetiti na njihov vjerski identitet, želi ih odgojiti po kur’ansko-sunnetskim principima.

Prenosi se da je neki čovjek došao Ibn Mes’udu i rekao: “preporuči mi nešto!” Ibn Mes’ud mu je odgovorio:”Kada čuješ da Uzvišeni Allah kaže: ‘O vjernici”, obrati pažnju, jer to je neko dobro koje On naređuje ili neko zlo koje On zabranjuje.”

Allah dž.š. kaže: “Zato se Allaha bojte koliko god možete, i slušajte i pokoravjate se i milostinju udjeljujte – za svoje dobro!” (Et-Tegabun, 16)

Braćo, sve što date sebi ste dali, a sve što uskratite sebi ste uskratili. Kada dajete dajite samo radi Allaha, a ne radi Hase, Huse, hodže, hadžije…inače bolje vam je da ne date, jer od takvog davanje nikakve ahiretske koristi nećete imati.

Braćo, u narednim hutbama ćemo pokušati obraditi svih 88 ajeta kojim se Allah dž.š. obraća isključivo nama vjernicima. Zbog toga svi oni koji u svom srcu budu imali plamen vjere, oni će ove pozive, ove naredbe i zabrane, prihvatiti s ljubavlju, pa makar im to bilo nelogično, nejasno, makar im to poteškoće pričinjavalo.

U prvom kur’anskom pozivu Allah dž.š. kaže:

“O vjernici, ne recite: “Ra‘ina”, nego recite: “Unzurna”, i slušajte! A nevjernike bolna patnja čeka.” (El-Bekare, 204.)

Ibn Abbas r.a. kaže:”Muslimani su Allahovu Poslaniku govorili:’Ra’ina’, to jest: obrati pažnju na nas, i to su upućivali u obliku molbe. Međutim na hebrejskom jeziku ova riječ ima pogrdno značenje: poslušaj, ne poslušali te. Oni su iskoristili tu priliku, pa su rekli: ‘Do sada smo ga psovali tajno, a sada to možemo činiti javno.’ Pa su dolazili kod Allahovog Poslanika a.s. i govorili su: ‘Ra’ina!’, a nakon toga su se smijali. Sad ibn Muaz koji je poznavao njihov jezik, kada je čuo šta govore, rekao im je: ‘Neka je na vas Allahovo prokletstvo! Ako vas čujem još jedanput da te riječi uputite Allahovom Poslaniku a.s., sabljom ću vas udariti.’ Oni rekoše: ‘A zar tu istu riječ i vi ne upućujete Allahovom Poslaniku a.s.? ‘ Povodom toga, objavljen je ovaj ajet, u kome je muslimanima naređeno da više ne upotrebljavaju ovu riječ, kako jevreji više ne bi imali prostora da javno ismijavaju Allahova Poslanika a.s.“

Draga braćo, u ovom ajetu se kriju dva propisa, dvije poruke:

  1. Zabranjeno je koristiti dvosmislne riječi, kao i one koje imaju pogrdno značenje. Vjernik se koristi samo lijepim i korisnim riječima, a kloni se ružnih, provokativnih i neprimjerenih riječi.

„Lijepa riječ kao lijepo drvo: korjen mu je čvrsto u zemlji,a grane prema nebu,ono plod daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi, a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili; a ružna riječ kao ružno drvo: iščupanom drvetu sa površine zemlje nema opstanka.“ (Ibrahim, 24-26.)

„Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi, jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je doista čovjekov otvoreni neprijatelj.“ (El-Isra, 53.)

Kako bi još više ukazali na važnost lijepe riječi ispričat ćemo jednu poučnu priču:

Ahmed je radio u tvornici za preradu ribe. Jedan dan, nije izašao sa ostalim radnicima – a bilo ih je mnogo. Zbog velikog broja radnika, njegovo zadržavanje nije niko mogao primijetiti, osim portir na kapiji tvornice.
Sve radnike je ispratio, a potom otišao u tvornicu da traži Ahmeda.
Našao ga je zatvorenog u hladnjači za duboko zamrzavanje ribe i izveo ga. Vrata su se greškom zatvorila i da ga portir nije našao, smrt bi bila neizbježna.
Pitali su portira kako je znao da je Ahmed ostao u fabrici, a on je rekao: “Kako da ne znam. Ahmed nikada nije prošao pored mene, a da me nije pozdravio i lijepu mi riječ rekao. Jutros je ušao na kapiju fabrike, i ja sam čekao njegovu lijepu riječ i na kraju radnog vremena, ali je nisam čuo. Kada ga nisam dočekao, znao sam da mu se nešto desilo, pa sam ga tražio.” Ahmeda je lijepa riječ spasila na dunjaluku, a mi molim Allaha da nas spasi i na dunjaluku i na ahiretu!

Jedan ashab, jednom prilikom, zatraži od Muhammeda,a.s., da prokune mušrike. “Ja nisam poslan da proklinjem, nego sam došao da pozivam“, odgovori mu Resulullah,a.s. Istinski mu’min neće proklinjati. On će prilaziti svakom čovjeku koji pokaže i najmanji trun dobre volje sa puno pažnje i široko otvorenim srcem.Poštivat će čovjeka, njegovo ljudsko dostojanstvo i njegovu ličnost, jer čovjek je veličanstveno Allahovo djelo i teško onome ko oskrnavi čast i dostojanstvo Allahova djela.

Braćo, veći je grijeh uprljati čast svom bratu muslimanu, nego otići i srušiti Kabu.

  1. Musliman mora djelovati preventivno, odnosno svako zlo se mora spriječiti u korijenu. Narodna izreka kaže: “Bolje spriječiti nego liječiti”, dok je danas zbog raznoraznih interesa ova teza zamjenjena “bolje liječiti, nego spriječiti.”

Braćo, postoje djela i riječi koja nam je Allah u osnovi dozvolio, ali ako ćemo njima proizvesti smutnju, nered ili grijeh onda se takvih riječi i djela treba kloniti.

Allah dž.š. kaže: “Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni nepravedno ne misleći šta govore, Allaha grdili.” (El-En’am, 108.)

U ovom ajetu Allah dž.š. je zabranio muslimanima da se ružno izražavaju o kipovima, kako ne bi na taj način isprovocirali mnogobošce, pa da i oni zauzvrat počnu psovati Allaha dž.š.

Sjećam se kada sam bio dijete da mi je majka govorila: “Sine, nemoj to i to raaditi, jer navest ćeš nekoga na grijeh, pa će onda to biti i tvoj grijeh.”

Poslanik a.s. kaže: “Halal i haram su jasni, a između njih su sumnjive stvari koje mnogi ljudi ne poznaju. Ko se bude čuvao sumnjivih stvari, sačuvat će svoju vjeru i čast, a ko zapadne u sumnjive stvari, taj će zapasti i u zabranjeno, kao pastir koji čuva svoje stado oko vladarevog zabranjenog posjeda i samo što ne upadne u njega.”

Ovaj hadis na najljepši način govori o preventivnom djelovanju i sprečavanju grijeha prije nego se upadne u njega.

Braćo, bez obzira gdje i šta bili, prije nego uradimo određeno djelo postavimo sebi pitanje “Da li ćemo tim djelom osramotiti islam i muslimane?” Ako je odgovor negativan, onda ga uradimo, a ako je pozitivan bježimo od njega. Jer upravo naše, riječi, naša djela mogu biti razlog, nečije slike o islamu i muslimanima.

Gospodaru molimo Te uputi nas na pravi put. Oprosti nam grijehe i uvedi nas u džennet. AMIN!!!