As–Saffat
Sura Es-Saffat (arapski: الصافات; bosanski: Redovi) jest 37. sura Kur’ana. Sastoji se od 182 ajeta i ubraja se u mekanske sure, sure objavljene u Meki.
Redovi
- Tako Mi onih u redove poredanih*
- i onih koji odvraćaju*
- i onih koji opomenu čitaju -
- vaš Bog je, uistinu, Jedan,
- Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih i Gospodar istoka!
- Mi smo nebo najbliže vama sjajnim zvijezdama okitili
- i čuvamo ga od svakog šejtana prkosnoga
- da ne prisluškuje meleke uzvišene; njih sa svih strana gađaju
- da ih otjeraju: njih čeka patnja neprekidna,
- a onoga koji što ugrabi - stigne svjetlica blistava.
- Upitaj ih da li je teže njih stvoriti ili sve ostalo što smo stvorili? - Njih stvaramo od ljepljive ilovače.
- Ti se diviš a oni se rugaju,
- a kada im se savjeti upućuju oni ih ne prihvaćaju,
- i kad dokaz vide, oni jedni druge na ismijavanje podstiču,
- i govore: "Ovo nije ništa drugo do prava čarolija!
- Zar kada poumiremo i kada kosti i zemlja postanemo, zar ćemo mi, zaista, biti oživljeni
- i naši preci davni?"
- Reci: "Da, a bićete i poniženi!"
- To će biti samo glas jedan, i svi će odjednom progledati
- i reći: "Teško nama, ovo je - Sudnji dan!"
- Da, ovo je Dan strašnoga suda u koji vi niste vjerovali!
- Sakupite nevjernike i one koji su se s njima družili i one kojima su se klanjali
- mimo Allaha, i pokažite im put koji u Džehennem vodi
- i zaustavite ih, oni će biti pitani:
- "Šta vam je, zašto jedni drugima ne pomognete?"
- Ali, toga Dana oni će se sasvim prepustiti
- i jedni drugima prebacivati:
- "Vi ste nas varali"
- "Nismo" - odgovoriće - "nego vi niste htjeli vjerovati,
- a nikakve vlasti nad vama nismo imali, obijestan narod ste bili
- i riječ Gospodara našeg da ćemo, doista, kaznu iskusiti na nama se ispunila,
- a u zabludu smo vas pozivali jer smo i sami u zabludi bili."
- I oni će toga dana zajedno na muci biti,
- jer Mi ćemo tako sa mnogobošcima postupiti,
- Kad im se govorilo: "Samo je Allah Bog!" - oni su se oholili
- i govorili: "Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludog pjesnika
- A nije tako, on Istinu donosi i tvrdi da su svi poslanici istinu donosili,
- a vi ćete sigurno bolnu patnju iskusiti -
- kako ste radili, onako ćete kažnjeni biti!
- A Allahovi iskreni robovi
- posebnu će opskrbu imati,
- razno voće, i biće poštovani
- u džennetskim baščama naslada,
- na divanima, jedni prema drugima,
- biće posluženi pićem - iz izvora koji će stalno teći -
- bistrim i prijatnim onima koji budu pili,
- od njega neće glava boljeti i od njega se neće pamet gubiti.
- Pored njih će biti one koje će preda se gledati, očiju prekrasnih,
- kao da su one jaja pokrivena.*
- I oni će jedan s drugim razgovarati,
- i jedan od njih će reći: "Imao sam druga jednoga
- koji je govorio: ’Zar i ti vjeruješ
- da ćemo, kada poumiremo i zemlja i kosti postanemo, doista, račun polagati?’"
- "Hoćete li pogledati?"
- I oni će pogledati, i toga usred Džehennema ugledati.
- "Allaha mi", - reći će - "zamalo me nisi upropastio;
- da nije bilo milosti Gospodara moga, i ja bih se sada mučio."
- "A mi, je l’ de, više nećemo umirati? -
- jednom smo umrli - više nećemo biti mučeni,
- to će, zaista, uspjeh veliki biti!"
- Za ovako nešto neka se trude trudbenici!
- A da li je bolja ta gozba ili drvo Zekkum
- koje smo nevjernicima kao kaznu odredili?
- To je drvo koje će usred Džehennema rasti;
- plod će mu poput glava šejtanskih biti.
- Oni će se njime hraniti i trbuhe svoje njime puniti,
- zatim će to s ključalom vodom izmiješati,
- a potom će se, sigurno, opet u Džehennem vratiti.
- Oni su očeve svoje u zabludi zatekli
- pa i oni stopama njihovim nastavili,
- a i prije njih su većinom drevni narodi u zabludi bili,
- iako smo im Mi slali one koji su ih opominjali;
- zato pogledaj kakav je bio kraj onih koji su bili opomenuti,
- samo nije bilo tako s Allahovim robovima iskrenim.
- A kada nas je Nuh zovnuo, Mi smo se lijepo odazvali:
- njega i porodicu njegovu nevolje teške smo spasili
- i samo potomke njegove u životu ostavili,
- i u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvali:
- "Mir Nuhu od svjetova svih!"
- Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine,
- on je bio rob Naš, vjernik,
- a ostale smo poslije potopili
- Iste vjere kao i on bio je i Ibrahim,
- kad je Gospodaru svome iskrena srca došao,
- kad je ocu svome i narodu svome rekao: "Čemu se to vi klanjate?
- Zar lažna božanstva umjesto Allaha hoćete?
- I šta o Gospodaru svjetova mislite?"
- I on baci pogled na zvijezde,
- pa reče: "Ja ću se, evo, razboljeti!" -
- i oni ga napustiše, uzmaknuvši,
- a on se kumirima njihovim prikrade, pa reče: "Zašto ne jedete?
- Šta vam je što ne govorite?" -
- i krišom im priđe desnom rukom ih udarajući,
- pa mu narod trkom dođe.
- "Kako se možete klanjati onima koje sami klešete?" - upita -
- "kad Allah stvara i vas i ono što napravite?"
- Pripremite za njega lomaču" - povikaše - "pa ga u vatru bacite?"
- I htjedoše ga na muke staviti, ali Mi njih učinismo poniženim.
- "Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio" - reče - "On će me kuda treba uputiti.
- Gospodaru moj, daruj mi porod čestit!" -
- i Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi.
- I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: "O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zakolati, pa šta ti misliš?" - "O oče moj," - reče - "onako kako ti se naređuje, postupi; vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati."
- I njih dvojica poslušaše, i kad ga on čelom prema zemlji položi,
- Mi ga zovnusmo: "O Ibrahime,
- ti si se Objavi u snu odazvao; - a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine -
- to je, zaista, bilo pravo iskušenje!" -
- i kurbanom velikim ga iskupismo
- i u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvasmo:
- "Nek je u miru Ibrahim!"
- Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine,
- a on je, doista, bio rob Naš, vjernik,
- i obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i čovjekom dobrim,
- i blagoslovili smo i njega i Ishaka; a među potomcima njihovim ima vjernika i nevjernika očitih.
- I Musau i Harunu smo milost ukazali,
- pa i njih i narod njihov nevolje velike spasili
- i pomogli im da pobijede,
- i Knjigu im jasnu dali
- i obojicu na Pravi put uputili
- i u naraštajima kasnijim im spomen sačuvali;
- "Nek su u miru Musa i Harun!"
- Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine,
- a njih dvojica su, uistinu, bili robovi Naši, vjernici.
- I Iljas je bio poslanik.
- Kad on reče narodu svome: "Zar se ne bojite?
- Što se Balu klanjate, a najljepšeg Stvoritelja ostavljate,
- Allaha, Gospodara svoga i Gospodara vaših predaka drevnih?" -
- oni ga lašcem nazvaše i zato će, sigurno, u vatru svi oni biti bačeni,
- samo neće oni Allahovi robovi koji su Mu bili odani.
- I sačuvasmo mu spomen u naraštajima kasnijim:
- "Nek je u miru Iljas!"
- Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine,
- a on je bio rob Naš, vjernik.
- I Lut je bio poslanik.
- Mi smo njega i čitavu njegovu porodicu spasili -
- osim starice, ona je nastradala s onima koji su nastradali -
- a ostale smo uništili,
- i vi pored nastambi njihovih prolazite i danju
- i noću, pa zašto se ne urazumite?
- I Junus je bio poslanik.
- I on pobježe na jednu lađu prepunu*
- i baci kocku i kocka na njega pade,
- i riba ga proguta, a bio je zaslužio prijekor,
- i da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale,
- sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni,
- i Mi ga izbacismo na jedno pusto mjesto, a on je bio bolan,
- i učinismo da iznad njega izraste vriježa jedne tikve,
- i poslasmo ga stotini hiljada ljudi, i više,
- i oni povjerovaše, i njima dadosmo da do roka određenog požive.
- A upitaj ih: "Zar su za Gospodara tvoga - kćeri, a za njih - sinovi,
- zar smo u njihovu prisustvu meleke kao žene stvorili?"
- Eto, oni, zbog toga što lažu, doista govore:
- "Allah je rodio" - oni su, zaista, lažljivci.
- Zar je On kćeri sinovima pretpostavio?
- Šta vam je, kako rasuđujete?!
- Zašto ne razmislite?
- Ili, gdje vam je dokaz očiti?
- Donesite Knjigu svoju, ako istinu govorite!
- Mnogobošci između njega i džina srodstvo uspostavljaju, a džini odavno znaju da će oni koji tako govore u vatru biti bačeni -
- hvaljen neka je Allah i daleko od onoga kako Ga oni predstavljaju!
- Allahovi iskreni robovi nisu za to krivi.
- Ali, ni vi, sa onima kojima se klanjate,
- ne možete o njima nikoga u zabludu zavesti,
- možete samo onoga koji će ionako u vatri gorjeti.
- "Svakome od nas mjesto je određeno,
- mi smo u redove poredani,
- i samo Njega hvalimo!"*
- A oni su sigurno govorili:
- "Da smo mi Knjigu imali kao što su je imali narodi prijašnji,
- sigurno bismo bili Allahovi robovi iskreni!"
- Ali u Kur’an ne htjedoše povjerovati, i znaće oni!
- A riječ Naša je davno rečena o robovima Našim, o poslanicima:
- "Oni će biti, doista, potpomognuti
- i vojska Naša će zacijelo pobijediti!"
- Zato se okreni od njih za neko vrijeme
- i posmatraj ih, i oni će posmatrati!
- Zar oni kaznu Našu da požuruju?
- Kad ih ona stigne, zlo će jutro osvanuti onima koji su bili opomenuti!
- Zato se okreni od njih za neko vrijeme
- i posmatraj, i oni će posmatrati!
- Veličanstven je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko od onoga kako Ga predstavljaju oni! -
- i mir poslanicima
- i hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!
As–Saffat
- Redosljed u Kur'anu:
- 37
- Bosanski:
- Redovi
- Naziv Transkripcija:
- As–Saffat
- Arapski:
- الصافات
- Broj Ajeta:
- 182
- Broj Harfova:
- Broj Rijeci:
- Mjesto Objave:
- Mekka