Poslanik Nuh a.s. je rođen 126 godina nakon smrti Adema a.s. On je bio prvi poslanik čovječanstvu, kojeg je Allah poslao svom narodu, poznatom kao Banu Rasib, u blizini današnje Kufe u Iraku. Nuh ih je pozivao da obožavaju Allaha jedinog i da napuste idolopoklonstvo.
Uprkos njegovim neprestanim naporima, samo je nekolicina povjerovala u njega, uključujući njegove sinove Sama, Hama i Jafeta, dok je njegov sin Yam (Kanaan) odbacio njegovu poruku i nastradao.
Nuhov narod je ustrajao u nevjerovanju uprkos njegovim stalnim pozivima danju i noću. Koristio je različite metode da ih uvjeri i upozori. Tokom 950 godina svog života, Nuh je pozivao svoj narod, ali većina je ostala postojana u odbijanju vjere.
Na kraju, Allah je naredio Nuhu da sagradi lađu kako bi spasio sebe i vjernike od potopa. On je marljivo gradio lađu, sakupljajući parove svake vrste (životinje i biljke) kako bi osigurao njihov opstanak.
Nuhov narod se rugao njegovim naporima, jer je gradio lađu na suhom, sve dok nije bilo prekasno. Lađa je plovila na ogromnim valovima, noseći na sigurno Nuha i one koji su vjerovali u njega. Čak je i Nuhov sin odbio da im se pridruži i nastradao je u poplavi. Allahova milost je spasila Nuha i njegove sljedbenike, dok su nevjernici potopljeni.
Značajni ajeti o poslaniku Nuhu a.s.:
Kur’an u Suri Hud 42-43. ajet prenosi Nuhovu molbu njegovom sinu i Allahovu odredbu, pa kaže:
„I ona je plovila s njima po talasima kao brda, i Nuh je zovnuo sina svog koji se izdvojio: ‘O sinko moj, ukrcaj se s nama i ne budi s nevjernicima!’ On reče: ‘Skloniću se na brdo koja će me zaštititi od vode.’ Nuh reče: ‘Danas nema zaštitnika od Allahove kazne, osim onog kome se On smilovao.’ I val između njih dvojice dođe, i on bi potopljen.”
Pouke iz priče o poslaniku Nuhu a.s.:
Priča o poslaniku Nuhu a.s., kako je ispričana u Kur’anu, donosi duboke lekcije o postojanoj vjeri, nepokolebljivoj predanosti Allahovim naredbama, i ustrajnosti u prenošenju istine uprkos nedaćama.
Ona naglašava posljedice nevjerovanja i konačnu milost Allahovu prema onima koji ostaju čvrsti u vjeri, nudeći bezvremenski podsjetnik na važnost strpljenja, povjerenja u Božoju mudrost i konačnu pobjedu pravednosti nad nemarom.