Četvrti halifa: Alija ibn Ebi Talib

Alija ibn Ebi Talib rođen je oko 600. godine u Mekki kao rođak i zet Poslanika Muhammeda a.s. Alija je bio poznat po svojoj hrabrosti, znanju i pobožnosti. Njegovo rano prihvatanje islama i uloga u borbi za očuvanje vjere bili su ključni za formiranje muslimanske zajednice. Prihavtio je islam sa svega 10 godina.

Alija je bio poznat kao jedan od najhrabrijih boraca u bitkama, uključujući Bitku na Bedru, Uhudu i Hendeku. Zbog svoje hrabrosti dobio je nadimak Esedullah što znači Allahov lav. Njegova borba za islam bila je ključna u ranom periodu islama.

Alija je postao halifa 656. godine nakon smrti Osmana. Njegova vladavina bila je obilježena sukobima sa suparnicima poput Muavije, vođe Emevijske dinastije, što je dovelo do Bitke na Siffinu. Ovi sukobi su na kraju doveli do podjele muslimanske zajednice i formiranja različitih sekta unutar islama.

Alija je nastojao reformisati sistem vlasti i pravde, ali se suočavao s velikim otporom i unutrašnjim sukobima. Njegov fokus na pravdi i pravednosti bio je izazovan zbog stalnih sukoba i političkih previranja.

Alija je ubijen 661. godine od strane radikalnih pobunjenika. Njegova smrt označila je kraj perioda četvorice pravednih halifa, zvanih Hulefair-Rašidin i početak vladavine Emevijske dinastije.