Adem a.s.

Poslanik Adem a.s. se smatra ocem čovječanstva, stvorenim od strane Allaha u petak. On je oblikovan od gline, a Allah je udahnuo Svoj duh u njega. Kada ga je stvorio Allah je naredio svim melekima da učine sedždu Ademu kao znak poštovanja i časti.

Dok su svi meleki poslušali, Iblis (šejtan) je odbio, oholo prkoseći Allahovoj naredbi i smatrajući sebe boljim od Adema. Kao rezultat toga, Allah je prokleo Iblisa i protjerao ga iz Svoje milosti.

Adem a.s. je živio u džennetu, gdje je mogao slobodno uživati u njegovim blagodatima sa svojom suprugom Havom, majkom čovječanstva. U dženentu su imali sve što požele, samo im je bilo zabranjeno da jedu plodove određenog drveta, ali ih je Iblis naveo da prekrše tu zabranu i oni su pogriješili. Ovaj čin je doveo do njihovog izbacivanja iz dženneta na Zemlju, gdje će se suočiti s poteškoćama i radom.

Nakon toga, Adem a.s. se iskreno pokajao, i Allah mu je oprostio. Spominje se da je Adem a.s. živio hiljadu godina, a mjesto njegovog ukopa je nepoznato.

Značajni ajeti i hadisi o polsaniku Ademu a.s.:
Allah kaže u Kur’anu u suri Sad, 71-78. ajet:

„A kada je tvoj Gospodar rekao melekima: ‘Ja ću stvoriti čovjeka od gline, pa kad ga potpuno oblikujem i udahnem u njega dušu (koju sam mu namijenio), vi mu se poklonite!’ Meleki su se svi do posljednjeg poklonili, osim Iblisa; on se uzoholio i postao nevjernik. [ Allah ] reče: ‘O Iblise, šta te spriječilo da učiniš sedždu onome koga sam Svojim rukama stvorio? Da nisi postao ohol, ili si već bio uznosit?’ On reče: ‘Ja sam bolji od njega; mene si stvorio od vatre, a njega si stvorio od gline.’ [ Allah ] reče: ‘Onda izlazi iz dženneta, jer si, zaista, protjeran. I, zaista, na tebe je Moje prokletstvo sve do Dana obračuna.’“

Poslanik Muhammed s.a.v.s. također je rekao:

„Najbolji dan u kojem je Sunce izašlo je petak; na taj dan Adem je stvoren, na taj dan je uveden u džennet i na taj dan je iz njega izbačen.“

Pouke iz priče o poslaniku Ademu a.s.:
Priča o proroku Ademu a.s donosi nekoliko važnih lekcija: značaj poslušnosti prema Allahovim naredbama, posljedice oholosti i zavisti, uticaj pokajanja i traženja oprosta, te trajnu borbu protiv iskušenja koje predstavlja šejtan.

Ona naglašava vrijednost poniznosti, strpljenja u nevolji i stalnu potrebu za obraćanjem Allahu pokajanjem nakon grešaka.