Vakuf

  • Osnovni pojmovi

Vakif – Vakif je osoba koja ”uvakufljava” ili izdvaja svoju imovinu.

Vakufnama – Vakufnama je dokument, potvrda ili svjedočanstvo kojim se bliže definira predmet vakufa, njegova svrha i način upravljanja.

Mutevelija – Mutevelija je osoba koja upravlja, brine se, vakufskom imovinom.

  • Značenje i definicija vakufa

Riječ vakuf u arapskom jeziku znači: zaustaviti, zadržati (se), stati. Definicija vakufa glasi: „Vakuf je zadužbina u ime Allaha, dž.š., odnosno izuzimanje predmeta iz svoje imovine i davanje na Allahovom putu, dok je svijeta i vijeka.“

  • Utemeljenost vakufa

Allah dž.š. kaže: “Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže, a bilo šta vi udijelili, Allah će, sigurno, za to znati.”

Poslanik a.s. kaže: „Kada čovjek umre, prestaju njegova (dobra) djela, osim u tri slučaja: od trajne sadake, od znanja koje je ostavio. pa se njime koriste ljudi i od hairli djeteta koje se moli za njega.”

Podstaknuti pomenutim kur’anskim ajetom i hadisom najbolje generacije, muslimana su od prvih dana islama dijelili svoju imovinu na razne načine: kao sadaku, poklon, vasijet – oporuku, vakuf i slično, želeći na taj način da pokažu svoju iskrenost i istinsku pripadnost vjeri islamu, te svjesnost da je imetak koji se nalazi u njihovim rukama dar i blagodat Uzvišenog Allaha kojom časti Svoje robove, na koju je potrebno izraziti svoju zahvalnost.

  • Historija vakufa

Kao što smo vidjeli vakuf je utemeljen i na sunnetu Poslanika a.s. Muhammed a.s.  je i sam uvakufio svoju zemlju u Medini, i ne samo to, već i svu svoju ostavštinu nakon svoje smrti, izuzev onoga što je bilo neophodno njegovoj porodici za opskrbu. Mnogi Muhammedovi a.s. ashabi, a kasniji tabiini, slijedili su njegovu praksu i preporuku, tako da je za vrijeme njegova života osnovano više vakufa, a nakon njegove smrti to je nastavljeno. Tradicija govori da je prvi od ashaba koji je osnovao vakuf bio Omer r.a. Dok je Ebu Talha osnovao prvi porodični vakuf. Poslije smrti Muhammeda a.s. pokazalo se da su načela o vakufu nedovoljna, i već u 8.  stoljeću islamski učenjaci našli su se pred otvorenim pitanjima u vezi s vakufom, koja su donijela nova vremena i nove okolnosti. To je zahtijevalo i nova rješenja. Zato je većina propisa vezanih za vakuf, zapravo, rezultat saglasnosti islamskih učenjaka. I poslije vremena ashaba nastavlja se briga i pažnja o vakufu. U vrijeme Emevija i Abasija vakufi su se uvećali; povećala se naklonost ljudi da uvakufljuju svoju imovinu. Uvakufljavanje se nije ograničilo samo na vjerske i humane svrhe, nego se protezalo na društvene i ekonomske aspekte, kao što su: gradnja škola, biblioteka, bolnica, puteva, mostova, itd. U početku, vakufska imovina nije bila pod upravom države. Međutim, velika briga muslimana za vakufsku imovinu, te razvoj, koji se desio u muslimanskom društvu, zahtijevao je uspostavu određene institucije koju bi država postavila da upravlja vakufom. Mutevelije su upravljale vakufima, a oni su bili pod kontrolom sudija. U osmanskom periodu vlast je funkcionirala na vjerskim principima, i islam je bio državna religija. Tada je vakuf još više napredovao. Sami sultani i vlastodršci uvakufljavali su i uvažavali instituciju vakufa. Također su ojačale administrativne forme rukovođenja i nadzora nad vakufom; pojavili su se zakoni i različite regulative koje su ustrojavale poslove oko vakufa. Mnogi od tih sistema i zakona u primjeni su i danas.

  • Koja je uloga vakufa?

Uloga vakufa je od nemjerljivog značaja za jedno društvo i zajednicu. Ovdje ćemo navesti samo nekoliko stvari zbog čega je vakuf značajan:

  1. Društvena solidarnost među muslimanima;
  2. Oživljavanje intelektualnog i naučnog života muslimana;
  3. Velika uloga u servisiranju džamija;
  4. Očuvanje identiteta muslimana.
  • Koje su vrste vakufa?

Vakufe možemo razvrstati u nekoliko kategorija, shodno kriteriju podjele. Po osnovu obaveznosti, vakufi se dijele na obavezne (vadžib), pohvalne (mustehab), dozvoljene (mubah), pokuđene (mekruh) i zabranjene (haram).

Imovinu je obavezno (VADŽIB) uvakufiti kada se radi o zavjetnom vakufu, tj. kada se osoba zavjetuje Uzvišenom Allahu da će uvakufiti određenu stvar, ako mu Uzvišeni Allah podari nešto što on traži od Njega. Kada mu se Uzvišeni Allah odazove i podari mu ono što je tražio od Njega, tada je osoba obavezna da sprovede uvakufljenje na koje se zavjetovala. Uvakufljenje je obavezno i kada ostavilac ostavi oporuku nasljednicima da uvakufe određenu imovinu ostavioca nakon njegove smrti. Nasljednici su dužni da sprovedu ovu vrstu uvakufljenja.

Pohvalno (MUSTEHAB) je ono uvakufljenje na koje podstiče vjera, čija je svrha pohvalna, poput dobrovoljnog uvakufljenja za potrebe učenika, studenata, siromaha itd.

Dozvoljeno (MUBAH) je uvakufljenje koje vjera dopušta, ali na njega ne podstiče, niti ga smatra pokuđenim. Vakif kod ove vrste uvakufljenja želi da plodove vakufa uživa za sebe dok je živ.

Pokuđen (MEKRUH) je onaj vakuf koji vjera nije kategorički zabranila, ali ga smatra pokuđenim. Takav je vakuf kojim vakif koristi plodove vakufa i namjerava jednom svom djetetu, a ne i ostaloj djeci, kada za to ne postoji validan šerijatski razlog.

Uvakufljenje može biti i zabranjeno (HARAM) i to onda kada ga vjera na kategorički način zabranjuje zbog oprečnosti takvog čina sa šerijatskim ciljem uvakufljenja. Primjer za ovu vrstu jeste uvakufljenje imovine prezaduženog čime on, zapravo, želi da izbjegne prodaju sopstvene imovine u postupku izvršnog namirenja povjerilaca.

  • Koji su to uvjeti za valjanost vakufa?

Za vakuf se uvjetuje ono što se uvjetuje za ostala djela dobročinstva:

  1. Da vakif u potpunosti ima valsništvo nad imetkom koji želi uvakufiti;
  2. Da je imovina koja se želi uvakufiti poznata;
  3. Da vakuf bude izvršan, a ne uvjetovan ili privremen;
  4. Da vakuf sam po sebi predstavlja dobročinstvo;
  5. Da krajnja namjena vakufa bude bude trajna dobrotvorna svrha;
  6. Da vakif bude slobodan, punoljetan, pametan i da nije stavljen pod tutorstvo.
  • Osnovni propisi vezani za vakuf

U ovom kratkom osvrtu na instituciju vakufa navest ćemo samo one najosnovnije propise vezane za vakuf, a to su:

  1. Vakuf se ne smije i ne može otuđiti, prodati, pokloniti, naslijediti, niti zaplijeniti;
  2. Vakif ima slobodu usmjeravanja vakufskog dobra u svrhe koje sam vakif odredi, uz neizbježni uvjet da su te svrhe  šerijatski dozvoljene;
  3. Najviši vjerski autoritet ima legitimnu obavezu i pravo da nadzire i kontroliše rad i upravljanje vakufom.
  • Najpoznatiji vakifi i vakufi u Bosni i Hercegovini
  1. Isa beg Ishaković – Godine 1463. sultan Mehmed II Fatih postavlja Isa-bega za drugog sandžak bega Bosne poslije prvog Mehmed bega Minetovića. U ime Boga i u sultanovu čast on je 1457.g. u Sarajevu podigao džamiju, u narodu zvana Careva džamija. Osim toga on u blizini konaka gradi dvor Begluk-saraj, Begluk ili Zabeglukom. Naziv Saraj-ovasi (polje oko dvora) javlja se prvi put 1455.g. To je ime današnjeg Sarajeva. Ishak-beg je između ostalog sagradio i tekiju na Bembaši, han Kolobara na Baščaršiji, ćupriju preko Miljacke, hamam, izvjestan broj dućana i mlinove na Miljacki. Podizanjem hana odnosno karavan-saraja sa mnogim dućanima, on je postavio osnove privrednog centra, a gradnjom mosta omogućio povezivanje najstarijeg naselja oko Careve džamije sa novim centrom na drugoj obali. Najvjerovatnije je ukopan u haremu Careve džamije. Isa beg je utemeljitelj grada Sarajevo.
  2. Gazi Husrev beg – U vrijeme sultana Sulejmana II (1520.-1566.) živi i djeluje najznamenitiji namjesnik i najveći vakif što ga je Bosna imala – Gazi Husrev beg (1480.-1541.). Rođen je u Rumeliji, od oca Ferhad bega i majke Seldžuke. Nakon osvajanja Beograda 1521.g. u kome učestvuje, Husrev beg dobiva počasni naziv Gazi. Nakon zauzimanja Beograda Gazi Husrev bega je sultan fermanom imenovao bosanskim sandžak begom. Gazi Husrev beg je u periodu namjesnikovanja u Bosni je započeo graditi hajrate u Sarajevu. Godine 1537. završava čuvenu medresu Kuršumliju. U prvo vrijeme medresa se zvala Seldžukija, po njegovoj majci, a kasnije dobiva naziv Kuršumlija po olovnom krovu. Begova medresa je u prvo vrijeme bila viša šerijatska škola u koju su radi doškolovavanja dolazile i kadije. Kasnije medresa postaje srednjoškolska vjerska škola. U proteklom periodu postojanja Begove medrese se pokazalo da je to jedna od najznačajnijih ustanova bošnjačko muslimanskog naroda. Osim medrese i džamije Gazi Husrev beg podiže i biblioteku, bezistan, imaret, mekteb, više hanova, musafirhana, hanikah – žensku školu i banju. Svojim hajratima i velikim objektima Gazi Husrev beg se uz Isa bega Ishakovića svrstao u utemeljivače šeher Sarajeva. Gazi Husrev beg je ubijen l541.g. od strane jednog brđanina. Ukopan je u turbetu kojeg je za života sagradio pored svoje džamije. Tu je i turbe njegovog prvog mutevelije Murat bega Tardića. On je stanovao u Ćurčića mahali, nije se ženio i nije imao potomstva.
  3. Mehmed paša Sokolović – Među najpoznatijim Bosancima u osmanskoj državi nesumnjivo prvo mjesto zauzima Mehmed paša Sokolović. On je bio najveći i najznačajniji veliki vezir u osmanskoj državi za vrijeme tri sultana. Mehmed paša je rodom iz sela Sokolovići blizu Rudog. U njegovo vrijeme, zahvaljujući njegovoj pomoći i razumijevanju, obnovljena je Pećka patrijaršija 1577.g. na čelu sa njegovim rođakom Makarijem. U rodnom selu je sagradio džamiju. Najveće arhitektonsko djelo jeste njegov most u Višegradu 1571.g., dug 180 m sa 11 lukova. Njegovom smrću započinje period opadanja moći Osmanske carevine.
  4. Ferhad beg Sokolović – Bio je amidžić znamenitog Mehmed paše Sokolovića. Prije nego što je postao bosanski sandžakbeg obavljao je dužnost kliškog sandžakbega. Bio je veliki ratnik tako 1575.g kod Budačkog postiže veliku pobjedu. Na ime zarobljenog sina grofa Auerspega, dobio je 30 000 dukata. Od tog novca sagradio je džamiju nazvavši je po svom imenu Ferhadija. 1590. godine je ubijen. Ukopan je u svom turbetu pored džamije Ferhadije. U gradu na Vrbasu Ferhad beg je podigao 216 javnih objekata, od kojih je najznačajnija džamija. U neposrednoj blizini dao je da se podigne 200 dućana, karavan-saraj, hamam, saraj-dvor te još neki objekti. S pravom se može reći da ono što je Gazi Husrev beg za Sarajevo, to je Ferhad beg za Banju Luku. Ferhad beg je isto kao i Mehmed paša Sokolović bio veoma sređen, pribran i odmjeren, brižljivo odgojen u islamu.
  5. Mehmed beg Karađoz – Mehmed Karađoz je najveći legator Mostara i cijele Hercegovine. Rođen je u Potocima u Bijelom polju, 12 km sjeverno od Mostara. U narodu je poznat pod imenom Karađoz beg, a taj nadimak je dobio zbog svoje naočitosti (karađoz-crnook). Bio je brat velikog vezira Rustem paše Opukovića.Karađoz je umro u Mostaru oko 1564.g., gdje je sigurno i sahranjen u mezarju pored svoje džamije. Karađoz beg je 1557.g. u Mostaru sagradio džamiju pod kupolom i uz nju mekteb, medresu, biblioteku, imaret i musafirhanu. Pored ovih zadužbina on je podigao i mesdžid u Potocima, dva mekteba u Konjicu i Potocima, četiri mosta: u Konjicu, na Buni i dva u Lištici i po jedan han u Mostaru, Konjicu, Čičevu i Potocima. Iz sredstava ovog vakufa sagrađen je kasnije i jedan hamam u Blagaju, mali kameni mostić kod džamije u Potocima i česma i šadrvan pored džamije u Mostaru. Za izdržavanje navedenih ustanova uvakufio je 42 trgovačka dućana u mostarskoj čaršiji, 16 tabhana blizu imareta u kojima posluju kožari (tabaci), 6 mlinica i 2 stupe za valjanje sukna u selu Knešpolje u nahiji Blato, osam mlinica i dvije stupe na izvoru Bune, nešto zemlje u Mostaru i Knešpolju i 300 000 osmanlijskih dirhema u gotovom. Godine 1889.g. ovaj vakuf je imao u svome posjedu 271 dućan, 10 magaza, 1 pekaru i pet grobalja. Ono što je Gazi Husrev beg bio za Sarajevo, Ferhad beg za Banja Luku, to je Karađoz beg bio za Mostar.
  6. Ali paša Rizvanbegović – Ali paša je najveći vakif Stoca. On je 1836.g. uvakufio slijedeće: sve stupe u kasabi Stocu čiji broj i lokacije susjedi znaju, pekaru i pet dućana u velikoj čaršiji, londžu kod bašče koja je poznata u narodu pod imenom “mešćema”, kafanu sa sobom na spratu koja se nalazi kod brijačnice Salih-bega Jašarbegovića, tri dućana i magazu u mahali Podgrad i nekoliko mlinica i vinograda u Stocu i okolini. Dalje je ostavio 3 000 groša. Ovaj vakuf je 1889.g. u svome posjedu imao slijedeće: 11 dućana, 6 kuća, 4 mlinice, stupu, kafanu, 15 vinograda, 2 njive, 2 maslinjaka i 2 gradilišta. Odredio je da se iz prihoda navedenih nekretnina izdržavaju njegove zadužbine u Stocu.
  7. Behram beg – Početkom 17. stoljeća veliki vakif Tuzle Behram beg, obnavlja Časnu (Atik) džamiju i gradi u blizini medresu. Medresu prvi put u pisanim izvorima spominje 1674. godine pod nazivom Collegium impiorum Softarum.

Ako želite lekciju preuzeti u PowerPointu kliknite na:

Download