Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda, s.a.v.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve dobre Allahove robove.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 17. april 2026. gregorijanske godine, odnosno 29. ševval 1447. hidžretske godine.
Na današnji dan, prije devet godina, stojeći na ovom istom mjestu, u hutbi sam citirao jednog našeg intelektualca koji, istini za volju, nije bio naklonjen islamu i Bošnjacima. Upravo zbog toga tada nisam spomenuo njegovo ime, želeći da sav fokus ostane na mudrosti koju je izgovorio, a ne na njegovoj ličnosti.
Nakon džume, prišao mi je jedan hadžija, rahmet mu duši, i upitao me:
“Znaš li ti, hodža, koga si citirao?”
Odgovorio sam da znam.
Zatim me je, još ozbiljnijim tonom, upitao:
“A znaš li šta je on govorio i pisao o islamu i Bošnjacima?”
Ponovo sam odgovorio da znam.
Tada me je počeo kritikovati, govoreći da se od takvih ljudi ništa ne može uzimati.
I tu se otvara jedno važno pitanje, koje i danas stoji pred nama: Da li je to zaista tako? Da li se istina, mudrost i dobro odbacuju samo zato što dolaze od onoga s kim se ne slažemo?
Ali isto tako postavimo sebi i drugo pitanje: Hoćemo li nešto prihvatiti bez ikakvog propitivanja samo zato što dolazi od nekoga ko je vjernik, patriota, “naš”, dobar? Da li je dovoljno da neko bude blizak nama, pa da njegove riječi uzimamo bez mjere i bez razmišljanja?
Praksa i riječi našeg Poslanika a.s. nam daju odgovore na ova pitanja. Pa tako praksa pokazuje da je Muhammed a.s. uzimao ono što je korisno, dobro i mudro, čak i od svojih zakletih neprijatelja. Ali isto tako, odbijao je i kritikovao ono što nije dobro i korisno za islam, muslimane i zajednicu, pa makar dolazilo od najboljih i najiskrenijih njegovih prijatelja.
Zbog toga je Poslanik a.s. rekao: “Mudrost je izgubljena stvar vjernika; gdje god je nađe, on je najpreči da je uzme.”
U tom duhu, danas želim s vama podijeliti jednu mudrost čovjeka koji nije bio musliman, ali čije su riječi preživjele stoljeća, riječi Marka Aurelija, rimskog cara i filozofa, zapisane u njegovoj knjizi „Samom sebi.“
On kaže: „Na tebi je da svuda i uvijek budeš, na bogougodan način, zadovoljan svojom sadašnjom sudbinom. Da se prema ljudima koje srećeš ponašaš pravedno i da predstave (čitaj utiske) o stvarima mirno ispituješ i da ti ni jedna ne promakne, a da to ne razumiiješ….“
Draga braćo! Ovaj citat nam govori da postoje stvari koje možemo kontrolisati i stvari koje ne možemo kontrolisati. Mudrost je da ih razlikujemo.
„Budi zadovoljan svojom sadašnjom sudbinom“
Ne znači da trebamo voljeti svaku teškoću. Znači da prestanemo ratovati protiv stvarnosti i da krenemo djelovati iz onoga što nam je dato.
Kiša pada? OK. Ne ljutimo se! Uzmimo kišobran! Problem je došao? Ne kukajmo! Pitajmo: Šta je u našoj moći da ga riješimo?
Uzvišeni kaže: „Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih.“
I Poslanik a.s. kaže: „Znaj da te nije moglo zadesiti ono što te je mimoišlo, niti te je moglo mimoići ono što te je zadesilo.“
Poruka je jasna: prihvatimo Božiju odredbu, i djelujmo u okviru naših odgovornosti.
„Ponašaj se pravedno prema ljudima“
Ne možemo kontrolisati kakvi su drugi, ali možemo kontrolisati kakav smo mi. Naša pravednost ne smije zavisiti od tuđe nepravde.
Koliko puta se u porodici ili na poslu desi da nas neko povrijedi, pa mi uzvratimo još jače i tako nepravda samo raste. A Uzvišeni nas uči da ne valja tako, pa kaže: „Neka vas mržnja prema nekim ljudima ne navede da nepravedni budete. Budite pravedni, to je bliže bogobojaznosti.“
Dakle, naš karakter nije reakcija na druge, on je naš emanet pred Allahom.
„Ispituj utiske“
Dogodi se nešto. Prva reakcija je emocija. Ali druga faza je razum.
Neko nas kritikuje! Osjetimo napad. Zastanimo! Je li to istina? Ako jeste, popravimo se. Ako nije, zašto da se uzrujavamo?
Koliko puta čujemo nešto o nekome, pa odmah povjerujemo i prenesemo dalje, a kasnije se ispostavi da nije bilo tačno, ali šteta je već učinjena. Zbog toga nas Allah dž.š. upozorava, pa kaže: „O vjernici, klonite se mnogih sumnji, jer neke sumnje su grijeh.“
I Poslanik a.s. kaže: „Jak nije onaj koji obara ljude, nego onaj koji se suzdrži kada se rasrdi.“
Emocija dolazi spontano. Ali hoćemo li joj dati vlast, to je naš izbor.
Suština svega ovoga je da moramo prihvati ono što ne možemo promijeniti, moramo biti pravedni bez obzira na druge i ne smijemo dozvoliti da emocije upravljaju nama prije nego što ih razum provjeri. Tu počinje unutrašnja snaga.
Braćo! Koliko puta se posvađamo zbog onoga što ne možemo promijeniti? Koliko puta izgubimo sabur prema najbližima? Koliko puta reagujemo prije nego što razmislimo?
Nije problem u onome što nam se dešava. Problem je u tome kako to dočekujemo. Zato, onaj ko prihvati ono što ne može promijeniti, smirio je srce. Onaj ko ostane pravedan i kada je povrijeđen, sačuvao je obraz i vjeru. Onaj ko savlada svoju reakciju prije nego što progovori, sačuvao je i sebe i druge.
To je snaga vjernika. Ne u buci, ne u raspravi, nego u kontroli sebe.
Braćo, Poslanik a.s. nas uči da najveće bitke u našem životu ne vodimo protiv drugih ljudi, već protiv sebe. Protiv svoje srdžbe, protiv svoje nepravde, protiv svoje brzine da sudimo. Ko tu pobijedi, taj je uspio.
Zato, braćo, počnimo od danas: da više razmišljamo nego što reagujemo, da više popravljamo sebe nego druge, i da tražimo mudrost ma gdje se nalazila.
Molim Allaha dž.š. da nam podari mudrost da razlikujemo istinu od neistine, da nam podari snagu da kontrolišemo sebe i pravednost u odnosu prema drugima. Amin!!!