Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda, s.a.v.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve dobre Allahove robove.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 12. decembar 2025. gregorijanske godine, odnosno 22. džumadel uhra 1447. hidžretske godine.
Svako vrijeme ima svoje izazove, ali i svoje ogledalo. Nekad se čovjek zavarava misleći da je današnji svijet jedinstven u svojim problemima, da su teškoće nastale tek s modernim dobom, internetom i savremenim načinom života. Međutim, kada listamo stare knjige naših učenih ljudi, kada pogledamo u njihove brige i opomene, vidimo nešto što nas, barem na trenutak, zaustavi i natjera da se zapitamo: Jesmo li doista toliko napredovali (nazadovali), ili se samo vrtimo u krug?
Bošnjaci kao narod su kroz historiju imali učene i mudre ljude koji su ukazivali na probleme naroda. Među njima i hafiz Ibrahim Trebinjac, učen čovjek, imam, pedagog, koji je još davne 1944. godine napisao knjigu pod naslovom „Nekoliko opasnih društvenih bolesti kod nas“. U njoj je precizno, jasno i hrabro nabrojao jedanaest bolesti koje su tada, prije više od osamdeset godina, nagrizale društvo.
Danas ih želim pročitati ne kao historijski dokument, nego kao ogledalo, da vidimo gdje smo mi u odnosu na generacije prije nas. Da li smo ozdravili ili smo se naučili živjeti s bolestima?
Hafiz je naveo jedanaest opasnih društvenih bolesti koje su bile prisutne kod Bošnjaka tog vremena i to ovim redom:
- Alkoholizam (Dnevno se u BiH uveze alkohola u vrijednosti 800.000 KM)
- Kocka (Šta da vama pričam, dovoljno je samo izaći iz ove Božije kuće ili otići pred školu i sve će nam biti jasno. Neka nas je stid!)
- Blud i nemoral (Gluho bilo ne smijem ni pričati)
- Nepismenost i neprosvijećenost (Nikad više diploma, zvanja, učenjaka…a manje znanja)
- Nesloga i pocijepanost (Ubi nas zavist i sitni lični interesi)
- Pomanjkanje higijenskog života (Ne znam za vas, al’ mene lično bude stid kada mi neko dođe sa strane i kada ga moram provesti kroz selo pored ovih naših kanala)
- Lijenost i nerad (Ogromna želja za imetkom, a mala za radom. A ne ide to tako!)
- Slab vjerski osjećaj (Dovoljno je doći na neki od dnevnih namaza i sve će nam biti jasno)
- Nepoštenje u međusobnom ophođenju (U lice osmjeh, mili moj, lijepi moj, poštovani moj…a čim okrene leđa ološ postane)
- Podavanje štetnoj modi i oponašanje drugih (Kompleks niže vrijednosti)
- Slab odgoj djece (Za ovo ćemo tek da se hvatamo za glavu, ako nešto hitno ne poduzmemo).
Draga braćo, hafiz Ibrahim Trebinjac je 1944. godine nabrojao ovih jedanaest društvenih bolesti koje su tada razarale naš narod. Ali kada ih danas čitamo (slušamo) imamo osjećaj kao da opisuje upravo današnje vrijeme i današnje društvo, što nas dovodi do jedne jednostavne i teške istine a to je da se mi kao narod, kao društvo, kao pojedinci, desetljećima vrtimo u krug. Osamdeset godina kasnije mi pričamo, mi imamo iste bolesti, iste probleme, samo su oblici drugačiji.
Draga braćo, nijedan narod, nijedno društvo, nijedan pojedinac, ne može napredovati ako ponavlja iste greške, a zaboravlja i ne primjenjuje lekcije i opomene svojih učenih ljudi.
I tu je ključ: Nismo zakazali zato što nismo znali. Zakazali smo zato što nismo primijenili.
I zato vas pitam, pitam sve nas zajedno: Kako da očekujemo da se naše stanje popravi, ako mi ostajemo isti? Kako da tražimo drugačiji rezultat, a pružamo isti trud? Kako da se društvo podigne, a ljudi se ne mijenjaju?
Allah je rekao jasnu istinu koju svi znamo, ali je rijetko živimo:
إِنَّ اللَّهَ لَا يُغَيِّرُ مَا بِقَوْمٍ حَتَّىٰ يُغَيِّرُوا مَا بِأَنفُسِهِمْ
„Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda, sve dok on sam sebe ne izmijeni.“ (Er-Ra’d, 11.)
Braćo, ovo je formula koju ne možemo zaobići, ako želimo naprijed , ako želimo da se izliječimo.
Draga braćo, ne možemo promijeniti historiju, ali možemo promijeniti navike. Ne možemo izliječiti sve bolesti odjednom, ali možemo početi od jedne, i to od sebe.
A najopasnija iluzija ovog svijeta je čekanje „pravog trenutka“. Najbolji trenutak za promjenu je današnja džuma.
Jer ako mi ostanemo isti kao jučer i društvo će ostati isto. Ako mi podignemo svoj iman, svoju kulturu, svoj rad, svoj odnos prema djeci, svoju iskrenost i narod će krenuti naprijed.
Sve počinje od čovjeka koji je spreman reći: Mijenjam sebe. Danas.
Allahu naš, Ti poznaješ slabosti našeg naroda i slabosti naših duša. Daj nam snage da se mijenjamo, da se popravljamo i da budemo bolji nego jučer. Sačuvaj nas bolesti koje su razarale generacije prije nas. Amin.