Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda, s.a.v.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve dobre Allahove robove.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 21. novembar 2025. gregorijanske godine, odnosno 01. džumadel uhra 1447. hidžretske godine.
Ovih dana dok je našu domovinu tresla fudbalska groznica pročitao sam priču koja me je duboko dirnula. Naime Slovački vojnik prilazi našem navijaču i pita ga: “Zbog čega vas dolazi toliko? Vi ste stvarno ludi!” Naš čovjek mu mirno odgovori: “Prijatelju, ti si državu dobio potpisom pera… a ja sam za svoju dao dva brata.”
I ovdje staje priča, ali ne staje poruka. A poruka je da istinska vrijednost dolazi kroz žrtvu, odanost i čuvanje identiteta, a ne kroz običan papir ili formalnosti. Tako su naši preci čuvali Bosnu, tako i mi danas čuvamo naš identitet, našu vjeru i našu domovinu.
Braćo, gledajući historiju Bošnjaci su imali trenutke kada bi, ljudski gledano, bilo lakše odreći se islama i uklopiti se u većinsko kršćansko okruženje. Ali naši preci nisu to učinili. Zašto? Zato što islam u Bosni i Hercegovini nije samo religija, on je duhovna tradicija i narodna posebnost, temelj našeg opstanka.
U Bosni se islam živi različito. Neko je praktični vjernik (redovna klanja, posti, daje zekat…), neko povremeni vjernik (dođe na džumu, bajram, da sadaku…ali ne klanja on svaki dan, ne posti svaki dan ramazana…), dok neki islam doživljavaju više kao kulturni okvir (ima muslimasnko ime, slavi bajram, kaže da je musliman, ali nikad ne radi ono što je Allah naredio).
Ali bez obzira na kojem nivou islama bili mi moramo znati da je svaki Bošnjak, svaki musliman, važan za opstanak naše vjere i naše domovine. Pa čak i onaj musliman koji po cijeli dan leži u kanalu sa pivom u ruci. I on je spreman za vjeru i domovinu dati život. I on je branio i odbranio vjeru i domovinu kroz generacije, i ako bude potrebno, sa ostalim čestitim Bošnjacima, opet će ga braniti. Zato nikada ne napadajmo Bošnjaka, muslimana, jer svaki Bošnjak, svaki musliman, je vrijedan Bošnjak, vrijedan musliman. U tom kontekstu podsjetimo se jednog takvog događaja iz vremna Poslanika a.s.
Prenosi se od Omera da je u vrijeme Poslanika a.s. bio jedan čovjek po imenu Abdulah, sa nadimkom Magarac. Abdulah je volio flašu više nego išta u životu, pa je zbog toga često bio kažnjavan. Ali bez obzira na kaznu Abdulah nije odustajao od flaše. Jednog dana, po ko zna koji put, ga tako pijana dovedoše pred Poslanika a.s., a neko iz naroda povika: “Allahu, prokuni ga, stalno ga dovode!”Čuvši te povike Poslanik a.s. reče: “Ne proklinjite ga! Tako mi Allaha, ja ne znam o njemu, osim da on voli Allaha i Njegovog Poslanika.” Prenosi se da je nakon ovog Poslanikovog a.s. postupka ovaj ashab postidio i da nikad više nije uzeo flašu (alkohol).
Pogledajmo kako jedna lijepa riječ mijenja čovjeka. Zato nikada ne kudimo previše. Pokušajmo rći nešto lijepo, jer upravo ta naš lijepa riječ može biti okidač zbog kojeg će i naš komšija ostaviti flašu, krenuti u džamiju, početi postiti…
Allah dž.š. kaže:
وَاعْتَصِمُوا بِحَبْلِ اللَّهِ جَمِيعًا وَلَا تَفَرَّقُوا
„I svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte.“ (Ali Imran, 103.)
Draga braćo, svi smo mi kao i ovaj navijač za ovu domovinu, za ovu vjeru, dali po nekoga svoga. Neko je dao cijelu familiju, neko djecu, neko braću…zbog njihove žrtve, zbog nas samih, zbog budućih generacija, mi moramo posebnu čuvati i paziti, ono za što su se oni borili i šta su nam u amanet ostavili. U ratno doba domovina i vjera se čuvaju borbom, oružjem… Ali u doba mira je čuvamo tako što ćemo poštovati njene zakone, čuvati njezina prirodna i materijalna bogatstva, ulagati u odgoj i obrazovanje naše djece i omladine, raditi više za opći, a manje za vlastiti interes, biti pravedni, pošteni, časni, dostojanstveni… Tako što ćemo se boriti protiv korupcije, nemorala, nepravde i bilo čega što ugrožava i narušava život poštenog i čestitog stanovnika ove zemlje.
Ako budemo bolji ljudi, bit ćemo bolji vjernici. Ako budemo pravedni, bit ćemo jači kao narod. I ako budemo čuvali jedni druge, čuvat ćemo i vjeru i domovinu.
Draga braćo, dok završavamo ovu hutbu, donesimo odluku da ćemo biti makar za jedan korak bolji nego jučer. Da ćemo čuvati svoje porodice, svoju džamiju, svoju ulicu, svoju zajednicu, svoju vjeru, svoju domovinu. Da ćemo biti dostojni onih koji su dali svoje najmilije, i da nikada ne dozvolimo da se naša tradicija, naša kultura, naš islam i naš identitet svedu samo na priču, a ne na život i djela.
Draga braćo, neka nam je sretan 25. novembar Dan državnosti nama jedine domovine Bosne i Hercegovine!
Allahu, učvrsti našu vjeru, čuvaj naš narod i domovinu, vodi nas putem pravde i istine, i pomozi nam da budemo dostojni svoje prošlosti, svojih predaka i svojih šehida. Amin!!!