Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda, s.a.v.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve dobre Allahove robove.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 18. juli 2025. gregorijanske godine, odnosno 23. muharrem 1447. hidžretske godine.
Ovih dana smo bili svjedoci jednom neobičnom događaju. Naime, u naš glavni grad, Sarajevo, došao je jedan mladi youtuber, poznat kao Speed. Zbog njegovog dolaska ulice Sarajeva su bile zakrčene. Na stotine, možda i hiljade djece i mladih, galame, trče, skaču, bacaju se, viču njegovo ime, mole za fotografiju, histerično se guraju kako bi ga vidjeli, pa makar i na trenutak. Djeca su plakala od sreće, jer je on tu.
A odrasli stoje i posmatraju. Neki sa čuđenjem, neki sa osmijehom, neki sa stidom. I mnogi postavljaju pitanje: „Šta se ovo dešava s našom djecom?“
Ali ja danas ne postavljam to pitanje. Jer odgovor je jednostavan, ništa se novo nije desilo s djecom. Desilo se s nama.
Jer nismo mi izgubili djecu zbog interneta, zbog Speeda i njegovih videa na internetu. Mi smo izgubili djecu kada su nas ona prestala osjećati kao primjer. Kada nisu čuli babu i mamu kako s ponosom govore o poštenom i časnom radu. Kada nisu vidjeli da se babo raduje poštenom poslu. Kada nisu osjetili da je majka ponosna što je majka. Kada nismo znali sjesti s njima, pričati, voljeti, nasmijati ih, podržati ih, podići ih…
Draga braćo, naša djeca trebaju ljubav, a temelj ljubavi je zdrav dom. Dom u kojem se roditelji vole, poštuju i čuvaju dostojanstvo jedno drugom.
Majka koja čuva dostojanstvo svoga muža, i u njegovom prisustvu i u njegovom odsustvu. Majka koja uči djecu da je babo glava porodice, i da je njegov znoj vrijedan poštovanja i ljubavi. Majka koja uči djecu da se babo jedva čeka i to s osmijehom i zagrljajem. Majka koja uči kćeri da je muška žrtva vrijedna poštovanja.
A otac je taj koji djeci pokazuje da je majka stub porodice. Da iako ne dobija platu, njen posao u kući vrijedi. Da njen umor, njena suza, njena šutnja, govore više nego riječi. Otac je taj koji sinovima treba pokazati kako se žena poštuje. Kako se čuva njeno zdravlje, kako se njeguje njeno dostojanstvo. Jer kada padne majka pada kuća.
I zato, kada dijete ne vidi ljubav, nježnost, poštovanje, podršku, u svome domu ono odlazi da to traži negdje drugo, kod nekog drugog. U ekranima. U lajkovima. U youtuberima koji ga bar nasmiju. Koji imaju vremena za njega, dok smo mi možda u svojim telefonima, svojim brigama, svojim raspravama.
Zato danas, umjesto da kritikujemo Speeda kojeg djeca doživljavaju kao uzbudljivog, zabavnog, prisutnog, hajmo svakodnevno posvetiti bar 15 minuta razgovoru s djecom bez ikakvih ekrana. Hajmo ih pitati šta ih veseli, šta ih brine, šta sanjaju. Hajmo im biti ti koji će ih nasmijati, ohrabriti, zagrliti, koji će im ukazati na pravi put, ne samo riječima, već i djelima.
Allah dž.š. u Kur’anu kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا قُوا أَنفُسَكُمْ وَأَهْلِيكُمْ نَارًا
„O vjernici, čuvajte sebe i svoje porodice od vatre.“ (Et-Tahrim, 6.)
Nije rekao Allah: „Čuvajte tuđu porodicu“, nije rekao: „ Neka škola čuva djecu“, nije rekao: „Neka se država brine o našoj porodici.“ Rekao je da mi čuvamo sebe i svoje porodice.
Mi ne možemo odgajati društvo, ako nismo odgojili svoju porodicu.
Ne možemo tražiti bolje obrazovanje, ako u svojoj kući pred djecom ismijavamo učitelje.
Ne možemo plakati za boljim zdravstvom, ako se na našim sijelima, pred našom djecom, više divimo internetskim cirkusantima, nego jednom doktoru koji živote spašava.
Ne možemo tražiti bolju državu, ako djecu ne učimo da vole zemlju, da je čuvaju, da je grade.
Zato kada danas pogrdno govorimo o učenjacima, učiteljima, doktorima, poštenom i časnom radu…sjetimo se da iza nas stoji naše dijete koje upija svaku našu riječ. I koje sutra neće željeti biti ni doktor, ni učitelj, ni čestiti radnik, jer smo mu mi, roditelji, pokazali da se to ne cijeni i ne poštuje.
Poslanik, s.a.v.s.: „Najbolje što roditelj može dati svom djetetu jeste lijep odgoj.“
I taj odgoj, braćo, ne počinje u školi, nego u kući. Počinje time šta dijete svakodnevno vidi i čuje. Počinje našim primjerom. Ako vidi da poštujemo druge ljude, naučit će i ono poštovati. Ako vidi da volimo vjeru, voljet će je i ono. Ako čuje kako govorimo loše o poštenim ljudima i čestitim zanimanjima, i ono će izgubiti poštovanje.
I zato, ako želimo da naša djeca sanjaju da jednog dana budu doktori, učitelji, čestiti radnici, vjernici…onda to prvo mi roditelji moramo cijeniti.
Zbog toga, draga braćo, nemojmo više govoriti: „Šta je s djecom?“ nego: „Šta je s nama?“
Probudimo se! Jer ako se ovaj put ne probudimo, ako se ne vratimo vlastitoj djeci, ako ne budemo njihovi primjeri, vodići, oslonci, saputnici, ne smijemo se čuditi ako sutra dobijemo generaciju koja nas neće moći ni liječiti, ni učiti, ni predvoditi. Jer im mi svojim primjerom nismo pokazali kada je trebalo da je sve to savakog truda vrijedno.
I nemojmo reći: „Nismo znali.“ Jer danas znamo. Danas gledamo. I danas, još imamo vremena, nadam se, da popravimo. Da zagrlimo. Da popričamo. Da postanemo ono što su djeca od nas oduvijek trebala: primjer.
Allahu, popravi nas kao roditelje. Allahu, učini nas vodićima dobra, izvorom snage, ponosa i sigurnosti svojoj djeci. Allahu, probudi nas prije nego što bude kasno, i učini nas primjerom za generacije koje dolaze. Amin!!!