Jednog dana ti ćeš biti tema ovakve hutbe – spremi odgovor!!!

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda, s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve dobre Allahove robove.

Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.

Danas je 13. juni 2025. gregorijanske godine, odnosno 17. zul hidždže 1446. hidžretske godine.

Allah dž.š. kaže:

ٱقۡتَرَبَ لِلنَّاسِ حِسَابُهُمۡ وَهُمۡ فِي غَفۡلَةٖ مُّعۡرِضُونَ

„Ljudima se bliži čas polaganja računa njihova, a oni, bezbrižni, ne mare za to.“ (El- Enbija, 1.)

Braćo, danas ću govoriti riječi onih koje je ummet zvao svjetlom, istinom i glasom savjesti.

Neće to biti riječi nekog velikog govornika, već riječi ljudi čije su noći bile u suzama, a dani u borbi protiv nepravde i vlastitog ega. Riječi koje nisu rečene pred kamerama, ni za aplauze, već pred Allahom i za Njega.

To su riječi Hasana El-Basrija, Ebu Hazima Seleme ibn Dinara i Omera ibn Abdulaziza, trojice ljudi koji su živjeli skromno, govorili malo, ali kada bi progovorili, njihove riječi bi rezale srca.

Njihovi savjeti su bez ukrasa, ali s istinom. Bez filozofije, ali s težinom.

Pa otvorimo svoja srca. Jer možda će baš neka njihova rečenica biti moj i tvoj povratak Allahu.

Hasan El-Basri je jedan od tabiina, učenika ashaba, živio u Basri, a poznat po mudrosti, skromnosti i oštrim riječima istine, a on kaže:

„O ljudi, ja vas ne savjetujem da vas prekorim, već da vas probudim. Vidio sam ljude koji su se plašili Allaha pa nisu imali vremena da se smiju, a danas vidim ljude koji govore o Džehennemu i smiju se kao da ih se ne tiče.

Tako mi Allaha, da vam je smrt na umu koliko vam je dunjaluk u srcu, ne biste pravili kuće kao da ćete vječno u njima boraviti, niti biste zavidjeli onome ko ima više – a možda mu je upravo to uzrok propasti.

O sine Ademov, ti si samo zbir dana. Kada prođe jedan dan otišao je dio tebe.“

Ebu Hazim Seleme ibn Dinar je učenjak i asketa iz Medine, savremenik tabi’ina, poznat po dubokom bogobojaznom govoru.

Jednom ga upita jedan čovjek:
„Kako si, Ebu Hazime?“
On odgovori:
„Šta misliš o čovjeku koji svakog dana ispraća jednog za drugim u kabur, a ne zna kad je njegov red? Kako da se taj osjeća?“

Čovjek je šutio.
A Ebu Hazim mu reče:
„Ako si u zabludi nemoj se zavaravati. A ako znaš onda se pripremi.“

Omer ibn Abdulaziz je poznat kao “peti pravedni halifa”, bio je emevijski halifa poznat po pravednosti, skromnosti i obnovi sunneta, a on kaže:

„O ljudi, vaš život nije vaše vlasništvo to je emanet. I ono što imate od vremena to je kapital koji trošite: hoćete li ga potrošiti za Ahiret, ili ćete se probuditi kada bude kasno?“

„Ne zavaravajte se: svakim danom ste bliži kaburu. A ono što ste radili dolazit će pred vas kao svjedok.“

„Gdje su oni koji su sjedili ovdje prije vas? Gdje su oni koji su sadili, kupovali, gradili, nasljeđivali, nasmijavali se? Svi su otišli. A ostala su samo njihova djela.“

„Zato, činite pravdu. Ostavite grijehe. Tražite oprost. Pomirite se. Naučite nešto korisno. Dajte sadaku makar osmijehom, lijepom riječju, oprostom, selamom. Neka vam smrt ne bude iznenađenje. Jer ona ne pita za godine, ni za zanimanje, ni za čast. O ljudi, vratite se Allahu dok još dišete. Jer kad duša stane na grlo vrata tevbe se zatvaraju.“

Draga braćo, ove riječi nisu moje nego riječi onih koji su se bojali Allaha više nego mi neuspjeha, siromaštva ili vijesti s naslovnica. Učimo od njih dok još imamo priliku. Jer dolazi dan kada ćemo i mi biti citirani ili po dobru, ili po propuštenoj prilici.

Allahu naš, podari nam da se probudimo prije nego što duše napuste tijela. Amin.