Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda, s.a.v.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve dobre Allahove robove.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Poslanik, a.s., je rekao:
“Nema tog čovjeka koji se u petak okupa i što bolje očisti, i namiriše se uljanim ili kakvim drugim mirisom koji se nađe u kući, te tako, ne razdvajajući bilo koga, ode u džamiju, klanja ono što mu je propisano i pažljivo sasluša ono što imam govori, a da mu Allah od te do sljedeće džume neće oprostiti, ukoliko ne počini neki od velikih grijeha.”
Danas je 09. maj 2025. gregorijanske godine, odnosno 11. zul ka’de 1446. hidžretske godine.
Draga braćo, dozvolite mi da danas sebi i vama postavim nekoliko pitanja o kojima smo vjerovatno svi mi nekada razmišljali:
Zašto smo mi ovdje (na dunjaluku)? Šta je svrha našeg života? Da li smo stvoreni da samo radimo, gradimo, kupujemo, jedemo, pijemo, spavamo i brinemo o sebi ili je naša svrha, naš život, ipak nešto više od toga?
Allah, dž.š., u Kur’anu kaže:
وَمَا خَلَقْتُ الْجِنَّ وَالْإِنسَ إِلَّا لِيَعْبُدُونِ
“Ljude i džine sam stvorio samo da Me obožavaju.” (Ez-Zarijat, 56.)
Šta znači obožavati Allaha? Kako to obožavanje izgleda u našem svakodnevnom životu? Da li to znači samo klanjaj, posti, idi u džamiju, uči Kur’an, dijeli sadaku… ili je obožavanje Allaha puno više od toga?
To znači da svojim životom, ponašanjem, odnosom prema ljudima i prirodi budemo znak Božije milosti na Zemlji.
Draga braćo, Allah nas je stvorio da budemo od koristi. Da budemo od onih koji olakšavaju, a ne otežavaju. Da budemo od onih koji ostavljaju trag dobrote gdje god da prođu. A ne da kažemo “Šta me briga.”
Naravno, ne treba nas biti briga za tuđe grijehe i mahane. Ne treba kopati po tuđim životima. Ali kad vidimo da je komšija u problemima, brat se razvodi, sestra se bori s bolestima, dijete nema ruksak za školu, životinja pati…tu nemamo pravo reći “Šta me briga”!
Poslanik, s.a.v.s., jasno kaže:
“Musliman je brat muslimanu: ne čini mu nepravdu, niti ga ostavlja u nevolji.”
Kao što smo sa našim komšijom, našim bratom muslimanom, dužni biti u trenucima tuge i nevolje, tako smo isto dužni biti sa njima u trenucima uspjeha i radosti.
Jer njegov uspjeh je moj i tvoj uspjeh. Njegova bol je moja i tvoja bol.
Samo društvo izgrađeno na ovim principima može biti sretno društvo, tako nas uči naša lijepa vjera, ali i priroda. Jer ako pogledamo prirodu oko sebe vidjet ćemo da rijeka ne pije svoju vodu; drvo ne jede svoje plodove; Sunce ne grije samo sebe, kiša ne pada da bi sebe razgalila, cvijet ne miriše radi sebe… Sve u prirodi živi da bi bilo od koristi drugome.
A mi ljudi, zaboravimo na sve ovo i pokušamo živjeti samo za sebe i radi sebe! I kad nas pitaju zašto nisi pomogao komšiji u nevolji, zašto si mu zavidan na uspjehu, kažemo: „Pa znaš ti šta je on meni uradio?“
Zato, draga braćo, poslušajmo sljedeću priču:
Čovjek je vidio kako zmija umire u vatri koja je zahvatila obližnju njivu. Nije mogao da podnese njenu patnju, pa je odlučio da je izvadi iz vatre. Kada ju je izvadio, ona ga je ujela. Čovjek osjeti bol i zmiju otrese sa ruke i ona ponovo pade u vatru. Vidjevši šta je uradio, uzeo je vile i izvukao zmiju iz plamena. Njegov komšija je vidio šta se desilo i reče: “Čovječe, zmija te ujede, a ti je opet spašavaš? Zašto!?” Komšija ga pogleda, pa reče: “Njena priroda je da ugrize, ali to ne treba da promijeni moju prirodu, da pomažem!”
Poslanik a.s. kaže: „Najbolji su oni koji su najkorisniji drugim ljudima!“
Draga braćo, ovo je Božiji zakon! Ovo je suština naše vjere i našeg islamskog odgoja.
Biti koristan. Ne dozvoliti da tuđa zloba ubije naše dobro. Ne dozvoliti da nas tuđa sebičnost pretvori u škrtost. Ne dozvoliti da budemo dobri samo ako će nam se dobrim vratiti, jer to nije dobrota to je interes. Dobrota je da budemo ljudi koji daju dobro, čak i kada im se ne uzvrati dobrim.
Draga braćo, zapamtimo život jeste dobar kad smo mi sretni, ali je mnogo bolji kada su i drugi sretni zbog nas.
Zato ne okrećimo glavu, jedni od drugih. Ne govorimo: “Šta me briga.” Reci: “To je moj brat. To je moja sestra. Ja sam musliman. Ja pomažem.”
To je snaga vjere. To je srce islama.
Gospodaru naš, učini nas izvorom dobra. Podari nam srce koje ne prestaje voljeti, čak ni kad bude ranjeno. Daj nam blagost koja ne presuši, čak i kada je oko nas suša duša. Učini da budemo ljudi čiji osmijeh liječi, čije prisustvo donosi spokoj, a čije riječi i djela ostavljaju trag. Daj nam snagu da dijelimo radost s drugima, da ne zavidimo na tuđoj sreći, već da je proživimo s njima kao svoju. Daj nam duše koje ne zaboravljaju svoju svrhu.
Amin!!!